Šid
| Šid | |
|---|---|
_-_%C5%A0id_(main_street).JPG) | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Srijemski okrug |
| Općina | Šid |
| Površina | |
| • Ukupna | 47.4 km² |
| Visina | 113 m |
| Koordinate | 45°07′N 19°13′E / 45.117°N 19.217°E |
| Stanovništvo (2002.) | |
| • Entitet | 16.311 (344 st./km²) |
| Poštanski broj | 22239 |
| Pozivni broj | 022 |
| Registarska oznaka | ŠI/ШИ |
 | |
  Šid | |
Šid je grad i općina u zapadnom Srijemu (Vojvodina, Srbija), smješten na padinama Fruške gore.
Šid je voćarsko-vinogradarski kraj. Pored poljoprivrede, razvijena je prehrambena industrija, posebno prerada žita. U gradu je suvremena industrijska klaonica i tvornica za proizvodnju jestivog ulja te tekstilna industrija i trikotaža. Ima turistički potencijal, posebno za lov i ribolov. U gradu se nalazi spomen kuća i galerija poznatog slikara Save Šumanovića.
Pored Šida prolazi autocesta Zagreb-Beograd.
Prvi podaci o Šidu su iz XVIII. stoljeća, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U XIX. stoljeću mjesto naseljavaju Srbi i Rusini iz Ruskog Krstura i Kucure, zatim Slovaci iz Gložana i Pivnica. Početkom XX. stoljeća Šid se razvija kao gradsko naselje. Do 1918. Šid je bio u sastavu Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije kao dijela Austro- Ugarske. Od 1939. – 1945. je bio dio Banovine Hrvatske, odnosno NDH.
Prije Domovinskog rata u Šidu je živilo 7.000 Hrvata, 5.000 Hrvata pod pritiskom se iselilo iz grada.[1]
| Godina | broj stanovnika |
|---|---|
| 1991. | 14 066 |
| 2002. | 16 301 |
| 2006. | 17 155 |
Nacionalni sastav:
- Srbi (77,62%)
- Slovaci (6,46%)
- Hrvati (5,35%)
- Rusini (3,38%)
- Jugoslaveni (1,89%)
Godine 2010. je osnovano prvo kulturno društvo Hrvata u Šidu, HKUD Šid.[2]
U blizini sela Privina Glava nalazi se manastir Privina Glava. Po nekim legendama, manastir je pronašao čovjek po imenu Priva u XII. stoljeću.
Prapovijesno nalazište Gradina na Bosutu, ostaci grada i crkve u Moroviću, crkva u Molovinu, srednjovjekovni grad Berkasovo, grob Filipa Višnjića u Višnjićevu, galerija Save Šumanovića i Ilijanum u Šidu. Grobnica palih boraca na Srijemskom frontu i dr.
U Srijemu djeluje nekoliko nacionalnih kulturnih društava hrvatsko HKD Šid koje održava folklornu reviju na blagdan Presvetog Srca Isusova Srijemu od srca. U Šidu također djeluju slovačko kulturno-umjetniško društvo SKUS Jednota, srpsko KUD Sveti Sava i rusinsko KPD Đura Kiš.[3]
Razvijena je poljoprivreda, industrija, trgovina, uslužne djelatnosti i promet. Poznati su poljoprivredmo-industrijski kombinat i kemijska industrija. U ovom delu Srijema na domaku Fruške gore poznata su lovišta, izletište Lipovača i manastir Pribina glava.
Općina Šid je najzapadnija općina Srijema i upravno spada u Srijemski okrug u autonomnoj pokrajini Vojvodini, Republika Srbija.
Naseljena mjesta su: Adaševci, Bačinci, Batrovci, Berkasovo, Bikić Do, Bingula, Erdevik, Gibarac, Ilinci, Jamena, Kukujevci, Ljuba, Molovin, Morović, Privina Glava, Vašica, Višnjićevo, Sot i Šid
Službeni jezik je srpski, a u srpnju 2009. se razmatra i uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u Šidu.[4]
- Isidor Iso Velikanović, hrv. komediograf i prevoditelj
- Eugenija Barić, hrv. jezikoslovka
- Marijan Hodak, hrv. slikar i filmaš[5]
- Aleksander Čupović, pravnik, nositelj plakete dr Ivo Politeo
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2012. Pristupljeno 30. kolovoza 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Slavko Žebić: Osnovano prvo kulturno društvo Hrvata u Šidu, Zvonik, 6-7/2010., str. 17.
- ↑ ZKVH Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. svibnja 2017. (Wayback Machine) Hrvatsko kulturno društvo „Šid“ – Šid, 25. lipnja 2010. (pristupljeno 16. lipnja 2017.)
- ↑ Hrvatski uskoro službeni jezik u Šidu?, Hrvatska riječ br. 332/2009., 17. srpnja 2009
- ↑ In memoriam Marijan Hodak - redatelj, umjetnik, zaljubljenik u Paiz, Grad Stari Grad, 30. srpnja 2012.
| |||||