Dušan Kotur

Dušan Kotur (Sisak, 14. veljače 1853. − Zagreb, 12. travnja 1878.) je bio hrvatski pisac, hrvatski rodoljub, prevoditelj i mecena. Bio je gorljivi pristaša Stranke prava.

Životopis

Rodio se je u Sisku u obitelji pravoslavnih Hrvata, od oca Pavla i majke Ane r. Pajanović. Bio je najmlađe dijete u obitelji. Imao je brata Vasu i sestre Milku i Ljubicu. Otac mu je bio vodio trgovačku kuću, koja je spadala medju najsolidnije i najimućnije trgovačke kuće u Hrvatskoj. Godine 1861. roditelji su Dušana dali u školu u Karlovac. Namjestili su ga zajedno s Ivanom Vončinom (koji je poslije oženio Dušanovu sestru Milku) kod učitelja Skendera Fabkovića, koji je u njemu ukresao prvu iskru hrvatske svijesti, koja je poslije razgarala sve biće njegovo, a plamen joj napredova napredkom i razvitkom njegova lijepoga duha. Godine 1864. prešao je Kotur u Zagreb na gimnaziju. Boravio je kod Fabkovićevih, pa kod prve, potom kod druge sestre. Otac mu je umro 1871. godine. Tad se upoznao s Franjom Cirakijem koji je u to vrijeme poučavao Dušanova rođaka Vlad. Matošića. Nakon očeve smrti brat Vaso preuzeo je brigu o Dušanu.

Dušan je studirao pravo u Zagrebu i poslije u Pragu. Surađivao je s listom Vijencem. Nekoliko je puta putovao Italijom radi toga da "vremenom napiše djelo o renaissansi u Hrvatskoj i Dalmaciji", ali i zbog toga što je bio slabijeg zdravlja. Strastveno je obilazio galerije i muzeje. Dopisivao se s Augustom Šenoom, drugovao s Ladislavom Mrazovićem, Rikardom Jorgovanićem i drugima.

Dušan Kotur je dobivao za čitanje najbolje hrvatske i njemačke knjige. Znao je češki. Bio je počeo učiti i francuski i talijanski, a gojio je i znanje glazbe. Još kao dječak pisao je književne radove. Mati Ana ga je nadživila. Sačuvala je sve Koturove uradke iz gimnazijski dana, razne redakcije časopise, neprimljene kritike.

Pisao je i prevodio djela: "Žeravku", veselu igru u jednom činu, koju je preveo s njemačkoga; "General gradjanin" po Goetheu, igrokaz u jednom činu, iz njemačkoga; "Kvekeri" od Kotzebua, igrokaz u jednom činu; "Pijanca", šaljivu igru u tri čina; "Urarov klobuk", veselu igru u jednom činu – francuski komad, ali preveden s njemačkoga; "Poravnanje" od Kornera, žalobna igra u jednom činu. S češkog je na hrvatski preveo dva djela: "Mladiće", sliku iz života, i "Mladež u školah jezuitskih". U djela su i pjesme prevedene i izvorne, "imade izpisa iz pjesnika, koje je upravo čitao, mudrih rečenica itd."

1872. godine razbolio se je od sušice. Takvog je zdravlja počeo nauke na pravoslovnoj akademiji.

Matici hrvatskoj ostavio je zakladu pod svojim imenom i knjige iz te zaklade dosele izdane. Također je oporučno ostavio Matici hrvatskoj i Sv. Jeronimskom društvu dar od 2500 forinta svakom, da pod imenom "zaklade Dušana Kotura" svake druge godine dobije nagradu po sudu odbora Matice hrvatske najbolja pripovijest ili drama, a po sudu odbora "Sv. Jeronimskoga društva" najbolji pučki spis.

Nagrađeno je pet spisa, koji su u smislu zakladnice tiskani medju godišnjim knjigama "Matice". Koturovom zaslugom objavljeni su Milerova "Cvjeta i Miljenko", Tomićev "Novi red", Mažuranićev "Grof Ivan", Vojnovićeva "Psycha", Lepušićeve "Slike iz Bosne" i Novakovo djelo "Pod Nehajem gradom".

Citati

"Propisi" Dušana Kotura.

»Gledati čim više čitati i učiti bud za školu bud izvan škole. (Medju inim osobito si nalažem, da marljivo učim francezki i da se vježbam u glasoviru).«

»Vrieme uzalud po ulicah i kući ne tratiti. Šetati samo onda, kada ću si u svom razdjeljenju za to odrediti vrieme i onda ako je moguće kud izvan grada (i to s knjigom). «

»Novcem pametno baratati. Ne bacati na sitnarije sasvim nepotrebne. Ne zalaziti odviše u gostionicu i slastičarnicu, nego ih rabiti za kupovanje valjanih knjiga i drugih po me koristnih predmeta.«

»Svakomu pametnomu i poštenomu čovjeku vazda kad uz treba svoje mnienje izreći i nikada se ne stiditi svojih političkih, socijalnih, moralnih i inih načela, nego ih svakada svom gorljivošću braniti, da ako se i prilika pruži i širiti, u svetom uvjerenju, da tim dobro činim.«

Radovi o njemu

• Rikard Jorgovanić: Dušan Kotur - životopisne crtice, Feljtoni II, 1943.

Izvori

• Vladimira Tartaglia-Kelemen: Izložba 1874. u Narodnom domu (Prilog proučavanju prvih umjetničkih izložaba u Hrvatskoj), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, sv.5 br.- ožujak 1963., str. 382
• Tadija Smičiklas: Dušan Kotur, doktorand prava u Zagrebu - Matica hrvatska - knjige - Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2015. (Wayback Machine), Matica hrvatska

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

• Ana Pajanović _ Billion Graves Headstone, Cemetery, and Grave Record _ Zagreb. Grobovi Nikole, Vase, Dušana, Ane Kotur i Ljube Matošić r. Kotur i Milke Vončine r. Kotur