GP-25
| GP-25 | |
|---|---|
 Izvorni bacač granata GP-25 | |
| Vrsta | Bacač granata |
| Država podrijetla |  SSSR
|
| Povijest uporabe | |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | TsKIB SOO |
| Projektirano | 1972. – 1978. |
| Proizvođač | Dizajnerski ured KBP Instrument |
| Razdoblje proizvodnje | 1978. |
| Inačice | GP-25 GP-30 BG-15 GR-6 |
| Svojstva | |
| Dužina | 323 mm (GP-25) 275 mm (GP-30) |
| Masa | 1.5 kg (GP-25) 1.3 kg (GP-30) 5 kg (GR-6) |
| Brzina | 76.5 m/s |
| Bojna glava | eksploziv A-IX-1 eksploziv TNT |
| Domet | 100 - 400 m |
GP-25 "Kostjor" (vatra), GP-30 "Obuvka" (obuća) i BG-15 "Muha" (muha) su sovjetski bacači granata namijenjeni automatskoj pušci AK-47, kao i njenim derivatima. Prvi puta su viđeni u Zapadu 1984., tijekom sovjetske ratne invazije u Afganistan. Prvobitna verzija pod oznakom BG-15 bila je postavljena na cijev jurišnih pušaka AK-74. Glavna proizvodna inačica, GP-25 imala je drugačiji princip nišanjenja. Najnovija verzija, GP-30, je evoluirana inačica modela GP-25, laganija je, lakša i jednostavnija za korištenje.
Razvoj bacača granata GP-25 započeo je 1966. Središnji ured za dizajn i istraživanje sportskog i lovačkog oružja. Razvoj je nastavljen tijekom 1970-ih, dok je bacač granata u službu uveden 1978. Godine 1989. u službu ulazi GP-30 a namijenjen je jurišnim puškama iz serije AK-100.
Bacač granata ima kalibar od 40 mm i koristi isti sustav koji je razvila Njemačka krajem Drugoga svjetskog rata. Za razliku od zapadnih bacača granata, u ovaj sovjetski bacač, granata se stavlja sprijeda, izravno u usta cijevi. Iza same cijevi nalazi se okidač kojim se ispaljuje već postavljena granata.
Životni vijek trajanja ovog bacača granata je 400 ispaljenih granata.
Bacač je dizajniran za ispaljivanje posebnih 40 mm granata. Originalna granata koja je prvotno namijenjena ovom bacaču je fragmentacijska granata VOG-15 (7P17).
Također, dostupna je i odskočna bomba VOG-25P. Ona funkcionira po principu da kada odskoči u zrak na visinu od 0,5 do 1,5 metara upaljač detonira njenu eksploziju
Dostupne su i dimne bombe koje su se na početku zvale GRD-40. Sada postoji niz dimnih bombi različitih raspona udaljenosti - GRD-50 (50 metara), GRD-100 (100 metara) i GRD 200 (200 metara). Te dimne bombe u mogućnosti su stvoriti dimnu zavjesu od 20 metara koja može trajati do jedne minute te se uz pomoć vjetra raspršiti i do pet metara u sekundi.
| VOG-15 (7P17) | ||
|---|---|---|
| Težina | Težina bojne glave | Punjenje bojne glave |
| 250 gr. | 48 gr. | eksploziv A-IX-1 |
| VOG-25P | ||
| 278 gr. | 37 gr. | eksploziv TNT |
| GRD-50/100/200 | ||
| 278 gr. | 90 gr. | - |
Rusija[1]
Gruzija: lokalna proizvodnja.[2]
Litva: litavske oružane snage.[3]
Sjeverna Koreja[4]
Srbija
Ukrajina[1]
- ↑ a b Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35 edition (January 27, 2009). ISBN 978-0710628695.
- ↑ Mod.gov.ge. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2013. Pristupljeno 2. siječnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Povamzdinis granatsvaidis GP-25. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2014. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://www.fas.org/nuke/guide/dprk/nkor.pdf NORTH KOREA COUNTRY HANDBOOK
Koll, Christian. 2009. Soviet Cannon - A Comprehensive Study of Soviet Arms and Ammunition in Calibres 12.7mm to 57mm. Koll. Austria. str. 397. ISBN 978-3-200-01445-9. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2009. Pristupljeno 8. svibnja 2010.