Prijeđi na sadržaj

Mostar

Koordinate: 43°20′N 17°48′E / 43.333°N 17.800°E / 43.333; 17.800
Ovo je izdvojeni članak – svibanj 2008. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Inačica 4945236 od 25. kolovoza 2017. u 21:04 koju je unio Bruckermann (razgovor | doprinosi) (→Povijest)

Grad Mostar

Stari most, prepoznatljiv simbol Mostara
Nadimak: Grad na Neretvi
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Hercegovačko-neretvanska
Prvi pisani spomen1452.
OsnivačStjepan Vukčić Kosača
Nazvan pomostarima (čuvarima mostova)
Vlast
 • GradonačelnikLjubo Bešlić (HDZ BiH)
Površina
ukupna1.175 km2 [1]
Koordinate43°20′N 17°48′E / 43.333°N 17.800°E / 43.333; 17.800
Stanovništvo
 • Urbano područje105.797 (popis 2013.)
Poštanski broj88000
Pozivni broj(+387) 036
Stranicawww.mostar.ba
Zemljovid

Položaj Mostara u Bosni i Hercegovini

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini. Smješten je na obalama rijeke Neretve i kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine, a ujedno i najveći grad u Hercegovini.[2] Mostar je upravno sjedište Hercegovačko-neretvanske županije[3] te sveučilišno, kulturno, gospodarsko i političko središte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mostar je jedan od jedanaest službenih gradova Bosne i Hercegovine.

Grad na rijeci Neretvi, 80 km jugozapadno od Sarajeva, BiH; 105.797 stanovnika. Najveći i tradicionalno najvažniji grad Hercegovine. Nalazi se na željezničkoj pruzi Sarajevo–Ploče (Hrvatska). Nekad važno središte tekstilne, duhanske i prehrambene industrije te rudarstva (boksit); industrija teško stradala u ratu 1990-ih. Stari most preko Neretve iz XVI. stoljeća (dug 29,5 m; konstruirao ga turski graditelj Mimar Hajrudin 1566.) srušen je u studenome 1993., ponovno sagrađen 2004. Sveučilište (osnovano 1977.). U okolici vinogradarstvo, uzgoj duhana, voća i povrća. U blizini je Međugorje; hodočasnički turizam.[4]

Grad je ime dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. U njemu se nalazi Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.

Zemljopis

Položaj

Mostar se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine, točnije rečeno nalazi se u centru Hercegovine. Gradsko područje (Mostar i njegova okolina) geografski se može opisati kao čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Kroz centar grada se proteže kanjon rijeke Neretve, pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na rijeci Neretvi". Izgradnjom brane za HE Mostar na rijeci nastala je akumulacija Mostarsko jezero.

Geografski položaj Mostara.

Nalazi se 132 km jugozapadno od Sarajeva, odnosno 57 km sjeveroistočno od Ploča. Nastao je na prijelaznom području iz niskoga hercegovačkoga krša u planinsko područje, gdje je stari trgovački put iz zaleđa prelazio Neretvu i nastavljao se prema moru. Mostar je značajno prometno čvorište, koje nadopunjuje zračna luka. Jedinstvenu arhitektonsko-urbanu cjelinu čini dio nekadašnje čaršije s trgovinama, obrtničkim radionicama i sl. te prilaz veličanstvenomu, oko 20 m visokomu kamenom mostu iz 1566. (Stari most), koji je pod UNESCO-vom zaštitom.[5]

U gradskom području (bivšoj općini) Mostar smještene su tri kotline. Na sjeveru je Bijelo polje, u kojoj je smještena većina sjevernih prigradskih naselja. U središtu je Mostarska kotlina, u kojoj je smješten grad Mostar i većina zapadnih prigradskih naselja. Na jugu je Bišće polje, u kojoj je smještena većina južnih prigradskih naselja i mostarska industrijska zona. Bišće polje je lokalni naziv za spomenutu kotlinu, dok se na različitim zemljovidima koristi naziv Mostarsko polje.

Najpoznatija brda oko mostarske kotline su: Hum, Brkanovo Brdo, Galac, Orlovac, Mikuljača, Žovnica, Planinica i Fortica, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini 60-80 metara.[2] Dvije najpoznatije planine koje se nalaze u blizini Mostara su Velež i Prenj. Kroz Mostar teku rijeke Neretva i Radobolja, a u njegovoj bližoj okolici nalaze se: Drežanjka, Buna, Bunica i Jasenica.[3] Mostar je kao i većina hercegovačkih gradova veoma krševit.

Klima

Mostar ima umjerenu sredozemnu klimu s blažim, ali hladnim zimama (uz malo ili nimalo snijega), te veoma vrućim ljetima gdje temperature u hladu znaju iznositi i do 45 celzijevih stupnjeva. Zbog toga je Mostar bio najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini. Mostar je uz Atenu grad s najviše sunčanih dana u godini, a snijeg u Mostaru je prava rijetkost. Zime u kojima se snijeg u Mostaru zadržao više od 15 dana: 1955./1956. (15 dana), 1962./1963. (23 dana), 1984./1985. (27 dana), 2004./2005. (15 dana) i 2011./2012. (26 dana).

Jedna od najjačih zima bila je 1971. kada je izmjereno 37 cm snijega. Pamte se i jake zime 1929., 1940. i 1956. godine. Mostar je bio potpuno blokiran 4. veljače 2012. godine. Snježno nevrijeme, koje je trajalo više od 60 sati, izazvalo je prometni kolaps i paraliziralo život u gradu. Proglašeno je stanje elementarne nepogode. 5. veljače 2012. godine, izmjereno je 88 cm snijega, a Mostarci su ustvrdili da ne pamte takvo nevrijeme i rekordnu visinu snježnog pokrivača.[6]

Mostar je rekorder u Bosni i Hercegovini po najvišoj dosad izmjerenoj temperaturi, najvećem prosječnom broju oborina i najvećem broju sunčanih sati. Dana 31. srpnja 1901. godine, izmjereno je 46,2 celzijevih stupnjeva. U Mostaru, prosječno godišnje padne 1.515 litara po kvadratnom kilometru, dok broj sunčanih sati u godini iznosi 2.291. 24. siječnja 1963. godine, apsolutna minimalna temperatura je iznosila - 10,9, a 13. srpnja 1984. registrirana je apsolutna maksimalna temperatura zraka od 41,2 celzijevih stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi 14,6, zimska 5,8, a srednja ljetna temperatura 23,2 celzijevih stupnjeva.[7]

Dana 6. kolovoza 2008., živa u termometru u 13 sati u središtu grada Mostara dosegnula je 39, a na suncu je izmjereno čak 56,4 celzijevih stupnjeva.[8] Točno u ponoć, u noći s četvrtka, 16. srpnja na petak, 17. srpnja 2009. u Mostaru je zabilježena temperatura zraka od 29,3 stupnja Celzija što je, po riječima meteorologa iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda najviše noćna temperatura ikada zabilježena od 1893. otkad se u BiH službeno vode meteorološka mjerenja.[9]

Mostar je bio među najtoplijim gradovima Europe u rujnu 2011. godine, koji je proglašen najtoplijim rujnom u posljednjih 65 godina. Ipak, bilo je i još većih temperatura, 15. rujna 1987. godine, u razdoblju neobično toplog vremena, u Mostaru je izmjereno 40,6 celzijevih stupnjeva.[10] Dana 14. prosinca 2011. godine, Mostar je osvanuo prekriven maglom što je dosta neobično za ovaj grad. Magla se iznad grada zadržala dobar dio jutra.[11] Srednja godišnja temperatura u Mostaru u 2011. iznosila je 16,2 stupnja Celzija, koliko je bilo i 1994. godine, a toplija od ove dvije godine bila je samo 1950. godina, kada je iznosila 16,9 stupnjeva.[12] Mostar je s temperaturom zraka koja je, 8. srpnja 2012., iznosila 40,3 °C, imao najvišu temperaturu izmjerenu u Europi.[13]

U Mostaru je od ciklone Juliane, 12. veljače 2013., palo 124 litra kiše što je najveća izmjerena količina padalina, ne samo na Balkanu, nego i u Europi. Još spektakularnijom ovu ciklonu čini podatak da je Mostar istoga dana primio drugu najveću količinu padalina na svijetu.[14] U prva tri mjeseca 2013. u Mostaru je palo nevjerojatnih 999,7 litara po metru kvadratnom. Ovo tromjesečje je i u Mostaru najkišovitije od 1955., a prethodno najkišovitije navedeno razdoblje je bilo 1970. kada je u sumi palo 878 mm, odnosno 122 litra manje. Također, novopostavljena rekordna količina padalina za mjesec ožujak iznosi 415,7 litara, što je upravo izmjereno u ožujku 2013.[15]

Pogled s brda Žovnice na zapadna gradska predgrađa i grad Mostar, nad kojima dominira planina Velež.

Klima u Mostaru se u posljednjih desetak godina primjetno mijenja. Prije izrazito sušna klima danas je sve vlažnija i vlažnija što ljetne vrućine čini nesnošljivim i često zrelim za proglašavanjem elementarne nepogode. Mostar ipak ima ugodnu klimu pogodnu za uzgoj različitih vrsta voća i povrća. Jeseni i zime u Mostaru znaju biti izrazito kišoviti. Kad u proljeće nema kiše, Mostar izgleda najljepše što je često znala biti inspiracija za mostarske pjesnike.

Naseljena mjesta

Mostar ima status grada.

Naseljena mjesta: Baćevići, Banjdol, Blagaj, Bogodol, Buna, Cim, Čule, Dobrč, Donja Drežnica, Donji Jasenjani, Dračevice, Gnojnice, Goranci, Gornja Drežnica, Gornje Gnojnice, Gornji Jasenjani, Gubavica, Hodbina, Humilišani, Ilići, Jasenica, Kamena (dio), Kokorina (dio), Kosor, Kremenac, Krivodol, Kružanj, Kutilivač, Lakševine, Malo Polje, Miljkovići, Mostar, Orlac, Ortiješ, Pijesci, Podgorani, Podgorje, Podvelež, Polog, Potoci, Prigrađani, Rabina (dio), Raška Gora, Raštani, Ravni, Rodoč, Selište, Slipčići, Sovići, Sretnice, Striževo, Vihovići, Vojno, Vranjevići, Vrapčići, Vrdi, Zijemlje (dio), Željuša, Žitomislići i Žulja.

Pored Mostara, postoji i općina Istočni Mostar u RS-u, u čijem sastavu se nalaze dijelovi naselja: Kamena, Kokorina i Zijemlje. Općina Istočni Mostar do rata se u cjelini nalazila u sastavu općine Mostar. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma u sastav općine Mostar ušao je i dio općine Nevesinje koji je pripao Federaciji BiH, odnosno naselje Žulja i dio naselja Rabina.

Povijest

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u prapovijesnom vremenu,[4] što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Poznatiji neolitski lokaliteti su: Zelena pećina, povrh vrela rijeke Bune, najstarija ljudska naseobina na širem području grada, te nešto mlađe ilirske gomile i gradine, grobnice i fortifikacije. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom dobu se razvija i trgovina s okolnim središtima.

Iz ranijeg antičkog doba nema značajnijih ostataka, ali su zato ostatci iz perioda kasne antike i ranog kršćanstva izuzetno bogati i na širem prostoru Mostara su pronađene tri ranokršćanske crkve - u Cimu, Žitomislićima i Sutini.[4][5] One su dokaz intenzivnog života u to vrijeme na ovim prostorima, u ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, a istovremeno i dokaz relativno rane kristijanizacije na ovim prostorima. Gotovo svi navedeni lokaliteti, što je utvrđeno arheološkom istraživanjima, svjedoče o kontinuitetu života i kroz cijeli srednji vijek, jer se na svima njima, ili njihovoj neposrednoj blizini nalaze i srednjovjekovni grobovi, ali i stećci - autohtoni srednjovjekovni nadgrobni spomenici na ovim prostorima.

Datoteka:Zemljovid srednjovjekovnih humskih župa.JPG
Zemljovid srednjovjekovnih humskih župa.

Srednji vijek

Grb velikaške obitelji Kosača, prema tradiciji osnivača Mostara. Iz ovoga grba, kasnije je proistekao grb zapadnog (hrvatskog) dijela grada.

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tijekom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića Humskog (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV. - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV. stoljeća, vjerojatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana, po kome je dobila i ime. I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule:[5] dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).[3] Mostar je u to vrijeme bio bitna strateška točka čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, s malenim naseljem oko te jezgre.[4]

U Mostaru je osnovan franjevački samostan nakon što je gospodar Huma, herceg Stjepan Vukčić Kosača, polovicom 15. stoljeća zamolio napuljskoga kralja Alfonza I. Aragonskoga da mu pošalje nekoliko franjevaca iz svojega kraljevstva, 'koji bi narod u njegovoj zemlji utvrdili u pravovjerju'. Alfonz je udovoljio hercegovoj molbi te je poslao franjevce. Frajevci su došli i stopili se sa zatečenim kršćanima. Padom Bosne 1463. i smaknućem posljednjeg njezina kralja, Hrvata-katolika Stjepana Tomaševića, maćeha mu Katarina, kćer hercega Stjepana Kosače, izbjegne u Rim i ostavi papi Kraljevinu Bosnu na upravljanje. Herceg Stjepan se odupirao turskim navalama do kraja života. Uspio je zadržati Hercegovinu. 16 godina nakon što je Kosača umro, Turci su osvojili Herceg Novi i uskoro cijelu Hercegovinu. Turski su vladari kršćanski puk ubijali, porobljavali, a islam se ovim krajevima znatno proširio, ognjem i mačem. Turci grade džamije i medrese, a ruše katoličke samostane, među ostalim i onaj u Mostaru. Skoro katoličke crkve na području Mostara koje su zatekli osmanski osvajači, oskrnavili su, ali nisu sve spaljene i srušene, nego s dio preinačili u džamije. Protjerani mostarski fratri mijenjali su lokacije sve dok se nisu skrasili u Živogošću.[16]

Ime Mostar prvi se put pojavljuje u turskome popisu stanovništva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474 godine.

Osmansko razdoblje

Herceg Stjepan Kosača se žilavo opirao osmanskim osvajanjima i za života je uspio zadržati Hercegovinu. Padom Herceg Novoga 1482. pala je Hercegovina. Hercegovinu su Osmanlije osvojili 16 godina nakon Kosačine smrti. Osmansko osvajanje Mostara dogodilo se vjerojatno 1468. godine. U gradu su zatekli život, naselje, ljude, vjernike, Hrvate-katolike, s njihovim običajima, poviješću i civilizacijom. Katoličku hrvatsku civilizaciju su sljedećih gotovo 500 godina sumanuto i okrutno, ali neuspješno, pokušavali zatrti. Kršćanski a osobito katolički puk su ubijali, porobljavali, poturčivali. Islam su proširili ognjem i mačem. Gradili su džamije i medrese, a rušili katoličke samostane, napose u Ljubuškomu, Konjicu i Mostaru. Do osmanskih osvajanja na području Mostara jedine bogomolje bile su katoličke crkve. Osmanlije su oskrnavili sve, ali nisu sve spalili i srušili. Dio su osmanski osvajači preinačili u džamije. Mjesne osmanske vlasti bile su okrutnije od sultana, pa su ubijale sve fratre da bi ih spriječili stići do Carigrada da ne bi uspjeli zatražiti od sultana suglasnost za obnovu mostarskoga samostana ili crkve.[16]

U Mostaru je po osmanskom osvajanju boravilo oko 35 osmanskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkoga sandžaka.[5] Vrhunac razvitka grada pod osmanskom vlašću bio je u XVI. i XVII. stoljeću kada je Mostar bio središte trgovine i obrtništva u Hercegovini.[5] 1563. godine srušili su i sasvim uništili temelje katoličkog samostana i crkve sv. Antuna Padovanskog koji su vodili franjevci, a biskupa koji je došao u dušobrižnički pohod su ubili.[16] Godine 1566. na mjestu starog, drvenog, izgrađen je znameniti kameni most, odluka kojoj je doprinio administrativni i prometni razvoj grada, a 1557. i Karađozbegova džamija.[4]

Kanjon rijeke Neretve u Mostaru. Slika potječe s kraja osmanskog razdoblja.

1631. su na mjestu srušena katoličkoga samostana podigli džamiju Hadži Ali bega Lafe.[16] U XVI. i XVII. stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada; krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmansko naselje s čaršijom i mahalama oko nje. Čaršija, koja je i najstarija, zauzimala je najvažniji, reprezentativni dio grada - područje uz sam most, s obje strane Neretve. Mahale su se širile na sve strane od čaršije, prvenstveno na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali su bile smještene u podnožju brda Hum i na obalama Radobolje, manje pritoke od Neretve. Nakon habsburško-osmanskog rata 1683.–1699. i potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699., grad je dobio nove fortifikacije.[4] Dio toga zida sačuvan je uz potok Suhodolinu i poviše Konaka.[5] Zanimljivo je istaknuti da je krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, Mostar imao 24 džamije i 22 mahale. Na takav način je formirano gradsko naselje osmanskog tipa, koji će svoj vrhunac i konačni oblik vezan za taj period, doseći krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, a čiji simbol i najznačajnije arhitektonsko ostvarenje predstavljalo velebni Stari most, izgrađen 1566. Reorganizacijom osmanskog obrambenog sustava početkom XVIII. stoljeća, Mostar je postao sjedište kapetanije.[4] Tijekom XVIII. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Početkom XIX. stoljeća jedno je od uporišta protiv reforma i jačanja središnje osmanske vlasti pod vodstvom ajana Ali-age Dadića, nakon sloma pokreta bosanskih feudalaca (1832.) sjedište je Ali-paše Rizvanbegovića.[5] Godine 1832. osnovan je poseban hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem (1832.–1851.),[4] koji je dobio i vezirski naslov. Započeo je neviđeni teror na kršćanima, posebno izražen u okolici Mostara, kada su Turci 1840. godine iz grada protjerali sve katolike, oko 320 katoličkih obitelji.

Pred kraj osmanske vladavine, pred polovicu XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada. Još od 1777., grad je postao sjedište hercegovačkog mitropolita Srpske pravoslavne crkve.[5]

Ubrzo potom, i katolici Mostara su dobili svoj prostor. Godine 1847. izgrađen je kompleks stare biskupske rezidencije u Vukodolu, sjedište nove franjevačke provincije koja je nastala odvajanjem od Bosne Srebrene, te sjedište mostarskog biskupa.[4][5] Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostar svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873.

U zadnjim godinama osmanskog vladanja, otvoreni su konzulati nekih zemalja (Austrija, Italija, Rusija, Velika Britanija i Francuska), a prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar – Metković 1862. godine. Tijekom hercegovačkog ustanka (1875.–1878.), Mostar je bio sjedište hercegovačkog namjesnika (valije).[4][5]

Hrvatski narodni preporod

Podrobniji članak o temi: Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini
Prva hrvatska tiskara u Mostaru, 1920.

Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini bio je, zapravo, odjek hrvatskoga narodnog preporoda u Zagrebu pa je i njegov početak kasnlo u odnosu prema Zagrebu, a isto tako, s obzirom na društveno-političke prilike u BiH, trajao je nekoliko desetljeća nakon Gajeva preporoda. Istina je da se preporod u Bosni i Hercegovini pojavio u Sarajevu, ali se njegov uspon dogodio u Mostaru, u središtu koje je imalo povoljnije nacionalne i druge društveno-političke okolnosti. U Mostaru se zahuktao kulturni život Hrvata tako da se na prelasku stoljeća u razdoblju od tridesetak godina objavilo oko 600 knjiga pa je Mostar koncem XIX i početkom XX. stoljeća postao jače kulturno središte od većine gradova na Balkanu. U Mostaru će se nakon 1850. godine početi otvarati prve učionice, kao ona u Vukodolu kod Mostara (1852.), zatim knjižnica i čitaonica pod Jusovinom (1861.), osnivat će se kulturna društva kao što je Kosača (1875.), odnosno Hrvoje (1888.), čiji je vrhunac osnivanje Napretka.

Dana 14. rujna 1902. godine osnovano je Hrvatsko potporno društvo za siromašne đake i naučike (današnje Hrvatsko kulturno društvo Napredak). Osniva se prva hrvatska tiskara (1872.) u Bosni i Hercegovini koju utemeljuje i vodi znameniti Franjo Milićević, a zahvaljujući tiskari pojavit će se i prve novine, prvi udžbenici i priručnici na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.

»Zublja narodne svijesti hrvatske, Starčevićanstvo nije došlo iz Slavonskog Broda u Bosnu nego iz Hercegovine, napose iz kamenitog Mostara, koji je zadržao svoj narodni karakter naprotiv malom Berlinu-Sarajevu.«
(Fra Didak Buntić u pismu Izidoru Kršnjaviju 1918. godine[17])

Valja posebno istaknuti značenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine što ih je pokrenuo i uređivao Franjo Milićević sa svojim suradnicima, a to su: Hercegovački bosiljak (1883.), Novi hercegovački bosiljak (1884.), Glas Hercegovca (1885.) i Osvit (1898.). Ova su mostarska glasila pronoslla pravašku orijentaciju za razliku od ilirske - preporodne ideje u Zagrebu i u Sarajevu. To se vidi i po nizu članaka političke naravi, to je očito i pojezičnim rješenjima, a i po drugim značajkama koje oni pokazuju.

Doduše, ideja hrvatskoga narodnog preporoda i ovdje se pojavljuje kao poticaj. Priznate su mnoge tečevine ilirskog pokreta, ali se ne prihvaća političko južnoslavenstvo jer se ono pokazuje kao zabluda i samonijekanje s obzirom na vrijeme i prostor u kojem živi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Najpoznatiji preporoditelji u Mostaru bili su franjevci: Anđeo Kraljević, Radoslav Glavaš, Anđeo Nuić, Nikola Šimović, Augustin Zubac, Petar Bakula i Franjo Milićević koji su se dokazali kao graditelji, učitelji, dušobrižnici, ali i kao pisci prvih udžbenika, priručnika i kalendara, novina i samostalnih književnih ostvarenja.

Austro-Ugarska

Panorama grada Mostara iz sredine austro-ugarskog razdoblja. Gradom dominiraju džamije, te veće građevine, koje čine niz: Saborna crkva, zgrada više djevojačke škole i Stari most.

Svakako prijelomnu godine u razvoju Mostar predstavlja 1878. godina. Tom godinom je označen definitivni odlazak Turaka i prestanak osmanske dominacije, te početak razdoblja austro-ugarske uprave. Austro-Ugarska sa sobom donosi nove, europske utjecaje, ne samo u upravljanju gradom, nego i u njegovom preoblikovanju, razvoju i izgradnji, što će, iako za svega četrdesetak godina, rezultirati skoro potpunom preobrazbom osmanlijske kasabe u europeiziran grad.[2] U tih četrdesetak godina Mostar je željezničkom prugom i cestama povezan s ostalim centrima BiH i Dalmacije. Izgrađena su tri mosta u samom gradu - most na Musali, Lučki i Carinski most. Grad je dobio moderni vodovod i kanalizaciju i elektrificiran je.

Mostar je bio sjedište hercegovačkog okruga, a ugljenokop je otvoren 1919.[5] Razdoblje austro-ugarske vladavine uz razdoblje Titove Jugoslavije predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji i urbanizaciji Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Grade se novi objekti, javni, školski, stambeni i industrijski. Nova arhitektura, potpuno drugačijeg mjerila, kriterija i oblikovnih kvaliteta, polako zamjenjuje i istiskuje staru arhitekturu, ali poštujući je, ne rušeći je, nastojeći od nje sačuvati ono najbolje.

Tako su u Mostaru napravljene jedne od najljepših građevina orijentalnog stila pomiješanog s austro-ugarskom gradnjom, poput: Stare mostarske gimnazije (Gimnazija Mostar), Gradske banje, hotela Neretve, vojarni: Sjeverni i Južni logor, Stare željezničke stanice i trgova: Musala i Trga hrvatskih velikana (Rondo). Među arhitektima koji su djelovali u Mostaru u to vrijeme ističu se Miloš Komadina, Miroslav Loose, Josip Vancaš, Maximilian David i drugi. Godine 1905. utemeljen je Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar, najstariji nogometni klub u BiH.

Kraljevina Jugoslavija

Razdoblje prve Jugoslavije je zateklo jedan već sasvim moderan europski grad, s dugom tradicijom. U tom periodu 1918. - 1945. jako se malo gradilo, tako da to razdoblje u razvoju grada ne predstavlja značajniji period. U gospodarskom smislu nije ništa učinjeno, Mostar nije uspio podići nijednu tvornicu. Formirano je više kulturno-umjetničkih društava na narodnom ili vjerskom temelju. U razdoblju od 1922. do 1929. Mostar je bio u sastavu Mostarske oblasti, a potom Primorske banovine, do 1939.[4][5] Godine 1926., radnici su uspjeli osnovati kulturno-umjetničko društvo Abrašević, koje je dostiglo svoj vrhunac tijekom druge Jugoslavije. Čuvajući tradiciju, postizalo je zapažene rezultate. Od 1939. do 1941., Mostar je u sastavu Banovine Hrvatske.[4][5]

Drugi svjetski rat

Nakon osovinskog napada na Kraljevinu Jugoslaviju i proglašenja NDH Mostar se našao u talijanskoj interesnoj zoni na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Grad je bio sjedište Velike župe Hum,[4] jedne od 22 velike župe Nezavisne Države Hrvatske. Mostar je bio mjesto stožera nekoliko ustaških sdrugova, talijanskih i njemačkih divizija i domobranskih pukovnija, a također je postojao Mostarski bataljun u partizanima. Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao dosta mladih života, koji su se borili za jednu ili za drugu stranu. Na području Mostara četnici su počinili brojne zločine nad hrvatskim katoličkim i muslimanskim stanovništvom. U Mostaru su tijekom rata gradonačelnici bili Šefkija Balić, Muhamed Butum (1869. – 1941.), jedan iz skupine disidenata JMO odnosno mjesnih prvaka Hadžićeve muslimanske organizacije postavljenih na visoke dužnosti (1941.-1942.), Salif Efica "Crni" (1942. – 1945.).[18]

14. veljače 1945. se slavi kao dan oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, a na taj dan partizani ušavši u Mostar su ubili nekoliko mostarskih franjevaca i nevino hrvatsko stanovništvo. Mostarski Hrvati i danas se na taj dan svake godine prisjećaju nevino ubijenih franjevaca i ostalih žrtava Drugog svjetskog rata.

SFR Jugoslavija

Od HIT-a, niz Korzo, preko Musale do Razvitka.
Dvije robne kuće: HIT i Razvitak, šetalište Korzo i trg Musala bili su srce Mostara u zlatnom razdoblju njegove povijesti.

Razdoblje Druge Jugoslavije je ostavilo velik trag na Mostaru. To razdoblje uz razdoblje Austro-Ugarske predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji, urbanizaciji i širenju grada Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Do 1991. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera, civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Bio je čist dokaz kako različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih i jedni s drugim u miru stvarajući jedinstven mostarski mentalitet.

Grad se nezadrživo počeo širiti, što je bilo uzrokovano snažnim industrijskim razvojem, izgradnjom velikog broja tvornica (Aluminijski kombinat, SOKO, Hepok kasnije Apro, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, Unis, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Rudnik mrkog uglja itd.) i pretvaranjem Mostara u industrijski, gospodarski, trgovački, prometni, turistički i kulturni centar cijele Hercegovine.[2] U postojećoj urbanoj matrici grad se razvijao planirano, ali bez nekih posebnih nastojanja na kvaliteti arhitektonskog oblikovanja. Godine 1977. u Mostaru je osnovano sveučilište.[4]

Novi gradski oci su spoznali ogromne mogućnosti koje je pružao skoro potpuno neizgrađeni prostor na desnoj obali Neretve (zapadni dio grada). Zbog toga željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a odmah se pristupilo urbanizaciji zapadnog dijela grada. Ubrzo su oranice, vinogradi i voćnjaci Mostaraca pretvoreni u velika gradilišta.

U samo nekoliko desetljeća, u zapadnom dijelu grada niknuo je niz novih gradskih četvrti: Avenija, Strelčevina, Zgoni, Bijeli brijeg, Centar 2, Zalik i dr. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća s područja Mostara: Vranica i Hercegovina. U gradu su se napravile brojne gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, športski tereni i igrališta, škole i bolnice. Gradsko stanovništvo postupno se uvećavalo s 35.242 stanovnika (1961.), na 47.802 (1971.), 63.427 (1981.) i 75.865 stanovnika (1991.).[5]

24. siječnja 1963. izmjerena je najniža temperatura u Mostaru ikad: -10,9 Celzijevih stupnjeva. [19]

Rat u Bosni i Hercegovini

Podrobniji članak o temi: Operacija Lipanjske zore
Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
 WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Mostarska 1992.
Razrušeni Mostar, dvije godine nakon završetka rata

Tijekom rata 1992.-1995. Mostar je bio poprište ratnih sukoba i teško je nastradao.[4] Razrušeno je sve ono što se gradilo desetljećima, pa i stoljećima. Važno je istaknuti da je Mostar bio najrazrušeniji grad u ratu u Bosni i Hercegovini, a srušene su brojne znamenitosti Mostara.[2] U početku, grad su granatirale srpske snage.[4][5] Srbi su držali većinu brda oko Mostara i istočni dio grada. U lipnju 1992. Mostar i dolina Neretve su oslobođeni združenom akcijom HVO-a i HV-a Lipanjske zore.

Hrvati su se pripremili za obranu i organizirali se u HVO. Muslimani su još vjerovali u Jugoslaviju, a dio je pristupio HVO-u. HVO je muslimane je naoružao da se obrane od Srba koji su planirali izbiti na lijevu obalu Neretve. Zahvaljujući HVO nisu ga zauzeli. Nedobronamjerni međunarodni faktori nisu uzeli u obzir tu činjenicu koja ruši svaku tezu da je HVO imao za cilj istrebljenje Muslimana i stvaranje etnički čiste Herceg-Bosne. Da je HVO kao jedina vojna sila koja je branila međunarodno priznatu BiH namjeravao očistiti Mostar, mogao je to napraviti i prepustiti muslimane Srbima ili ih jednostavno razoružao i protjerao. Početkom svibnja 1993. u Mostaru počinje Bošnjačko-hrvatski sukob.[4][5] Bošnjaci, koji su do tada bili u HVO-u zajedno s Hrvatima, uperuju puške u svoje suborce i ubijaju ih na spavanju 30. lipnja 1993. u vojarni HVO-a "Tihomir Mišić" (poznatu i pod nazivom Sjeverni logor), zbog čega izdajom postižu početne uspjehe. U daljem tijeku udarile su na položaje HVO-a, naročito na području Bijelog Polja. Pod svoj nadzor stavili su zonu sjeverno od istočnog Mostara, prema Drežnici i Jablanici pa sve do brane u Salakovcu, a naročito vojarnu "Tihomir Mišić", Bijelo Polje, Raštane, Vrapčiće i Salakovac te nekoliko drugih mjesta u pojasu od 26 km sjeverno od Mostara, uključujući i područje Potoka. Napad 30. lipnja 1993. godine ABiH izvela je u sruadnji s muslimanskim dezerterima iz HVO, tj. vojnicima HVO-a muslimanske nacionalnosti koji su dezertirali iz HVO-a i stupili u redove ABiH, naročito sa muslimanskim vojnicima 1. i 3. brigade HVO-a, kao i 2. brigade, uključujući 1. bojnu "Bijelo Polje" i 2. bojnu.[20][21] Međunarodni promatrači zaključili su da muslimanske snage namjeravaju se spojiti s Konjicom. Pod prisilom hrvatskih snaga povlače se muslimanske snage u istočni dio grada. HVO u blokadi drži istočni dio grada koji je pod kontrolom Armije BiH i granatira ga.[5] Bošnjaci su slabo stajali s topništvom, pa su od Srba iz istočne Hercegovine naručivali granatiranja i primali logističku potporu. U Konjicu je u vrijeme napada na Mostar ARBiH napala Hrvate koji su s HVO pobjegli u tri sela oko grada i tu ostali do kraja rata. Hrvatski civili koji nisu uspjeli pobjeći mučki je ubila ARBIH. Posljedica je -12400 hrvata koji su ondje stoljećima živjeli. Kao i na drugim lokacijama gdje su Hrvati bili velika manjina, bilo zbog početnog stanja ili zbog velikog broja muslmanskih izbjeglica iz krajeva BiH odakle su ih protjerali Srbi (Konjic, Zenica, Sarajevo, Lašvanska dolina, okolica Vareša, Kakanj, Zavidovići i dr.), s bošnjačke strane plasirali su u svjetske medije neistinite priče da su ih napali Hrvati. Umjesto držanja crta prema Srbima, pomicanja bojišnice prema Srbima ili oslobađanja iz obruča istočne Bosne, muslimani su radije slali snage iz Tuzle i Sarajeva na Hrvate, i radije su se borili za osvojiti zemlje Hrvata i oduzeti tuđe kuće, nego braniti svoje kuće protiv Srba. Bošnjaci za rušenje neutemeljeno optužuju HVO za rušenje Starog mosta radi stvaranje negativne slike o Hrvatima u međunarodnoj javnosti. S hrvatske strane se ponekad se čula istinita teorija da je most srušen podmetnutom minom[22] koju su postavili Bošnjaci, koji su tada imali most pod svojim nadzorom. Dugo godina taj se crni mit o Hrvatima držao u medijima, i srušen je otkrićem dokumenta u kojem je visoki bošnjački zapovjednik Arif Pašalić to zapovijedio. Zapovjednik Četvrtog korpusa Armije BiH 7. studenog 1993. godine osobno je zapovijedio da se na kameni luk Staroga Mosta postave tri protutenkovske mine, da se most sruši i sve blagovremeno snimi, a za njegovo rušenje optuži HVO ("propagandne svrhe neophodno obezbjediti snimanje njegovog pada kako se ne bi usljed granatiranja sam urušio po noći...postaviti tri antitenkovske mine u središte mosta i aktivirati ih simulirajući direktne pogotke...Zadužujem dežurnog oficira za IPD i sigurnost da u trenutku rušenja obezbijede snimatelja, kameru i punjenja baterija. Snimak dostaviti svim medijima i predstaviti ga kao napad agresorske hrvatske vojske") Zapovijed je izdao Diverzantskoj četi Mostarskog bataljuna. Snimka je izašla u svijet dva dana poslije. U studenom 1993. godine je unaprijeđen u generala Armije BiH. Predsjednika Vijeća za etička pitanja Komšićeve Demokratske fronte Josipa Šimića ova stranka je zbog objave informacije potkrepljene dokumentom, isključila iz stranke. Sam Pašalić poslije je poginuo pod sumnjivim okolnostima u teškoj prometnoj nesreći na magistralnoj cesti Mostar-Sarajevo u naselju Drežnica, u vrijeme njegova svjedočenja na Haaškome sudu.[23][24][25][26][27][28] Dugo je godina stajao taj crni mit po medijima da su tenkovskim projektilom snage HVO srušile Stari most, unatoč tome što je još 2010. sudac Jean-Claude Antonetti, predsjedatelj sudskoga vijeća u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”, tijekom suđenja rekao je da nije dokazano da su snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušile Stari most u Mostaru, niti je dokazano tko je i kako naredio da se on sruši. Poslije toga Tužiteljstvo nije moglo tek tako optuživati HVO za rušenje.[29] Obje vojske su organizirale brojne logore za ratne zatvorenike kroz koje je prošlo tisuće zatvorenika koji su doživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih u logorima su preminuli.

Poslijeratno razdoblje

Katolički križ na brdu Hum, visok 33 m

Unatoč inzistiranju[30] hrvatske i bošnjačke strane da se općina podijeli prema ratnim crtama razgraničenja, Međunarodna zajednica u veljači 1996.[4] dijeli područje nekadašnje općine Mostar na šest općina (tri hrvatske, tri bošnjačke): Jug, Zapad, Jugozapad i Sjever, Stari grad, Jugoistok. Određivanje općinskih granica u Mostaru i stvaranje posebne zone u gradskom središtu, odlukom uprave Europske unije izazvalo je hrvatske prosvjede. Napetosti u 2001. izazivao je pokušaj stvaranja hrvatske samouprave.[5] Mostar postaje "grad slučaj" u 2004. godini jer neuspjeh da se domaći političari i stručnjaci dogovore oko administrativnog uređenja Mostara je doveo do toga da odluku o tome donese tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown.

Ti dokumenti su poznati pod nazivom Novi statut Grada Mostara i oni od 2004. godine Mostar definiraju kao jedinstvenu gradsku cjelinu bez podjele na općine koje su do tada postojale. Umjesto navedenih općina postoje tzv. gradska područja koja predstavljaju izborne jedinice u gradu Mostaru. Iako je službeno ujedinjen grad, ujedinjenje se slabo provodi u praksi. Međunarodna je zajednica nametnutim Statutom osigurala privilegirani status manjinskim Bošnjacima u vlasti.

Na prijelazu iz XX. u XXI. st. Mostar se ponovno našao u prilici da bitno preoblikuje svoj izgled. Ogromna ratna razaranja unutar same urbane strukture, su pored velike štete i gubitka, stvorila i mogućnost da se da novi pečat gradu. Jedno od takvih nastojanja predstavlja veliki križ na brdu Hum kao simbol jubileja dvije tisuće godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad prošao u svojoj novijoj povijesti.

Obnova Starog mosta, lipanj 2003.

Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine, a od srpnja 2005. ponovno je uvršten na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika kulture svijeta. Obnavljaju se ratne ruševine i grade nove zgrade poput brojnih trgovačkih centara i stambenih zgrada. Ponovo je izgrađena Crkva sv. Petra i Pavla, franjevačka crkva, koja je teško stradala u ratu. Zvonik franjevačke crkve (visok 107 m) skupa sa zgradom Mostarkom (najvišom zgradom u Mostaru koja ima 19 katova, smještenom u zapadnom dijelu grada, a izgrađenom u doba bivše Jugoslavije) dominira mostarskim nebom. Obnavljaju se Ulica hrvatskih branitelja/Bulevar Narodne Revolucije i Ulica Tvrtka Miloša/Alekse Šantića, koje su u ratu bile prva crta razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka, a danas su najrazrušenije ulice u gradu.

Stari Grad panorama danas

U okolici Mostara izgrađeni su brojni trgovački centri (OBI, Interex, Robot i Bingo), a u samom gradu izgrađeni su veliki stambeno-poslovni centri (Prodajni centar Mostar, Stambeno-poslovni centar Rondo, Mercator Centar, Stambeno-trgovački centar Piramida, Stambeno-poslovni centar Orca i Trgovačko-uredsko-hotelski Poslovni centar Mepas Mall).

Početkom listopada 2008. godine, otvoren je obnovljeni, rekonstruirani i revitalizirani gradski park Zrinjevac. Nakon tri desetljeća dovršen je glavni bolnički objekt Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Svečano je otvoren 20. rujna 2008. godine. To je jedna od najbolje opremljenih i najsuvremenijih bolnica na prostoru jugoistočne Europe.[31] Obnovljena je, a potom i osvijetljena fasada mostarske Stare gimnazije (Gimnazije Mostar), jedne od najljepših zgrada u Mostaru.

U proljeće 2012. godine, središnji dio grada je dobio novi izgled. 25. ožujka otvorena je bivša zgrada Treće osnovne škole, dobivši novu namjenu, postala je Gradska vijećnica. Četiri dana poslije, 29. ožujka otvoren je Španjolski trg u novom ruhu i javni toalet. Osim središnjeg gradskog trga, novi kameni parter je dobila i ulica Nikole Šubića Zrinjskog, šetalište, koje spaja Trg hrvatskih velikana i Španjolski trg te prolazi pored parka Zrinjevca. Dana 15. travnja 2012. godine, u neposrednoj blizini parka Zrinjevca, na križanju ulica kralja Tvrtka i kralja Zvonimira, otvoren je Park nobelovaca, posvećen Ivi Andriću i Vladimiru Prelogu. Nasuprot spomenutog parka, nalazi se park Antuna Branka Šimića. Parkove su podigli Matica hrvatska Mostar, Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar i Grad Mostar.

Dana 12. travnja 2012. godine, otvoren je Mepas Mall, najveći trgovački centar u Bosni i Hercegovini. Nakon dvadeset godina, ponovo se počeo graditi Kulturno-športski centar grada Mostara unutar kojega bi se trebala nalaziti gradska športska dvorana. Nova dvorana bi trebala biti dovršena uskoro, a njezin kapacitet će biti 5500 sjedećih mjesta.[32]

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, grad Mostar imao je 105.797 stanovnika.

Stanovništvo općine/grada Mostar
godina popisa 2013.[33] 1991. 1981. 1971.
Muslimani/Bošnjaci 46.752 (44,19%) 43.856 (34,63%) 34.247 (31,02%) 33.645 (37,55%)
Hrvati 51.216 (48,41%) 43.037 (33,98%) 36.927 (33,45%) 32.782 (36,59%)
Srbi 4.421 (4,18%) 23.846 (18,83%) 20.271 (18,36%) 19.076 (21,29%)
Jugoslaveni - 12.768 (10,08%) 16.509 (14,95%) 2.329 (2,59%)
ostali i nepoznato 3.408 (3,22%) 3.121 (2,46%) 2.423 (2,19%) 1.748 (1,95%)
ukupno 105.797 126.628 110.377 89.580

Mostar (naseljeno mjesto)

Mostar
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 25.929 (34,17%) 18.414 (29,03%) 19.244 (40,25%)
Hrvati 21.795 (28,72%) 17.621 (27,78%) 14.448 (30,22%)
Srbi 14.142 (18,64%) 11.353 (17,89%) 10.450 (21,86%)
Jugoslaveni 11.555 (15,23%) 14.732 (23,22%) 2.172 (4,54%)
ostali i nepoznato 2.444 (3,22%) 1.307 (2,06%) 1.488 (3,11%)
ukupno 75.865 63.427 47.802

Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, sa stanjem od 30. lipnja 2011., Grad Mostar (od Žitomislića do Drežnice) trenutačno ima sveukupno 111.364 stanovnika. Prema podacima spomenutog zavoda, više od 200 stanovnika Mostara godišnje napusti Mostar, najviše u smjeru Sarajeva. S druge strane, razlog povoljnih demografskih podataka za Hrvate jest doseljavanje oko 250 Hrvata godišnje u Mostar. Usto, u sedam godina rođeno je 3.549 djece, a umrlo 3.005 ljudi što daje pozitivan prirodni prirast od 544 Hrvata. Nastavi li se kretanje u ovom smjeru, već do konca 2013. broj Hrvata u Mostaru mogao bi prijeći udio od 60 posto.[34]

Plan grada Mostara

Katolička crkva svake godine vrši popis vjernika po mostarskim župama, a prema zadnjem takvom popisivanju vjernika iz 2010. godine, u svim mostarskim katoličkim župama je živjelo nešto više od 64.000[35] katolika (velikom većinom Hrvati), od toga 55.000 u samom gradu Mostaru, što je više od polovice stanovništva i u gradu i u širem gradskom području (bivšoj općini, današnjem Gradu Mostaru).

Popisi Hrvata katolika

Hrvati katolici u Mostaru
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1743 15 138 667 550 1.217[36]
1844 29 613 / / 3.766 [37]

vidi: Popis Hrvata katolika u župi Mostar 1844.[37]

Gradska uprava

Tijela Grada Mostara su: Gradonačelnik i Gradsko vijeće

Gradsko vijeće nadzire rad Gradske uprave i Gradonačelnika. Svaki vijećnik je predstavnik građana. Gradsko vijeće je jednodomno, sastavljeno od 35 vijećnika, ima predsjednika i dva zamjenika, koji ne mogu biti iz reda istih konstitutivnih naroda. Odlukom o organizaciji Gradske uprave Grada Mostara utvrđeni su temelji unutarnje organizacije, djelokrug i način rada jedinstvenog gradskog organa uprave Grada Mostara sukladno Statutu.[38]

Odjeli Gradske uprave imaju sljedeće nazive:[38]

  • Odjel za organizaciju, pravne poslove, opću upravu, civilnu zaštitu i vatrogastvo
  • Odjel za financije i nekretnine
  • Odjel društvenih djelatnosti
  • Odjel za urbanizam i građenje
  • Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove

U Gradskoj upravi Grada Mostara ima 17 službi unutar odjela, kako slijedi:[38]

  • Služba za opću upravu i gradska područja
  • Služba za organizaciju i personal
  • Pravna služba
  • Služba za proračun i financije
  • Služba za nekretnine
  • Služba za kulturu
  • Služba za odgoj, obrazovanje, mlade i šport
  • Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice
  • Služba za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji
  • Služba za urbanističko planiranje
  • Služba za građevinske propise
  • Služba za građenje i obnovu
  • Služba za građenje infrastrukturnih objekata
  • Služba za katastar
  • Služba za gospodarstvo
  • Služba za komunalne poslove i okoliš
  • Služba za inspekcijske poslove.

Samostalne službe su:[38]

  • Služba unutarnjeg nadzora
  • Stručna služba Gradskog vijeća

Dana 5. listopada 2008. godine, održani su općinski izbori u Bosni i Hercegovini. Izbori nisu riješili problem gradonačelnika, naime Mostar je 440 dana bio bez gradonačelnika. U tom vremenskom razdoblju, gradski vijećnici su 17 puta pokušali izabrati gradonačelnika, no bez uspjeha, a jedan od razloga toga je bio upravo nametnuti Statut.[39] Sadašnji gradonačelnik Mostara je Ljubo Bešlić iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.

Nametnuti Statut

Donošenjem Novog statuta Grada Mostara 2004. godine, Mostar je službeno ujedinjen grad. Međunarodna je zajednica nametnutim Statutom osigurala privilegirani status manjinskim Bošnjacima u vlasti, ali i mogućnost stalne prevage. Samo u Mostaru vrijedi posebni gradski Statut kakav ne vrijedi u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, gdje jednostavno vrijedi zakon većine – jedan birač, jedan glas. Grad Mostar je podijeljena na šest izbornih jedinica.

Tri većinske bošnjačke izborne jedinice, koje prate ratnu podjelu grada, imaju znatno manje birača nego u zapadnom većinskom hrvatskome dijelu, no ipak za sastav Gradskog vijeća daju isti broj vijećnika. To znači da u Mostaru, glas Hrvata vrijedi od tri do šest puta manje nego glas Bošnjaka. Tako je krajnje diskriminirajuće da u većinskom hrvatskom gradskome području Jugozapad 14.772 birača izaberu trojicu gradskih vijećnika, a u području Jugoistok o imenima trojice vijećnika odlučuje samo 3.808 birača.[40]

Ustavni sud Bosne i Hercegovine zatražio je djelomičnu preinaku Statuta Mostara, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. te Izbornog zakona BiH, ocjenjujući ih neustavnim. Navodi se da su neustavne odredbe prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina, iako imaju vrlo različit broj birača, kao i činjenica da građani iz središnje upravne gradske zone ne mogu birati predstavnike za Gradsko vijeće.[41]

Dosadašnji gradonačelnici

Prvi gradonačelnik nakon ukidanja šest gradskih općina i proglašenja Statuta Grada Mostara je bio Ljubo Bešlić, koji trenutačno obnaša drugi uzastopni mandat.

Od 1996. godine postojale su funkcije gradonačelnika i dogradonačelnika a obavljali su ih: Ivan Prskalo i Safet Oručević, a nakon njih Neven Tomić i Hamdija Jahić te Ljubo Bešlić i Hamdija Jahić. Za vrijeme ratnih zbivanja gradonačelnici su bili Safet Oručević i Mijo Brajković.[42]

Prvi gradonačelnik Grada Mostara izabran na demokratskim izborima je Milivoj Gagro, kandidat Hrvatske demokratske zajednice, koji je obnašao funkciju gradonačelnika od 14. studenog 1990. godine do ratnih zbivanja 1992. godine.[42]

vidi: Gradonačelnici Mostara kroz povijest

Mjesne zajednice

Područni ured Stari Grad[43]

  • MZ Cernica
  • MZ Carina
  • MZ Brankovac
  • MZ Zalik
  • MZ Luka I
  • MZ Luka II

Područni ured Sjever[43]

Područni ured Jugoistok[43]

Područni ured Jugozapad[43]

  • MZ Avenija
  • MZ Strelčevina
  • MZ Rondo
  • MZ Zahum
  • MZ Podhum
  • MZ Bijeli Brijeg I
  • MZ Bijeli Brijeg II
  • MZ Ilići
  • MZ Rodoč I
  • MZ Rodoč II
  • MZ Miljkovići
  • MZ Polog
  • MZ Cim

Područni ured Zapad[43]

Područni ured Jug[43]

Kultura

Kulturne institucije

U Mostaru su smještene brojne kulturne ustanove:[44]

  • Mostarski teatar mladih
  • Lutkarsko kazalište Mostar
  • Pozorište lutaka Mostar
  • Arhiv Hercegovačko-neretvanske županije
  • Muzej Hercegovine
  • Galerija Aluminij
  • Simfonijski orkestar Mostar
  • Narodna knjižnica HNŽ
  • Gradska biblioteka Mostar
  • Kuća Alekse Šantića
  • Dom kulture Blagaj
  • Kulturni centar Mostar Sjever

Kulturne udruge

U Mostaru djeluju brojne kulturne udruge:[44]

  • Hrvatska glazba Mostar
  • Katedralni oratorijski zbor Mostar
  • Mostarske mažoretkinje
  • Umjetničko društvo Mostarske kiše
  • Internacionalni ansambl igara i pjesama Etno folk
  • Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Sv. Ante Cim
  • Hrvatsko kulturno društvo Napredak Bijelo Polje
  • Kulturno-prosvjetno društvo Blagaj

Kulturni događaji

  • Dani Matice Hrvatske - Mostarsko proljeće je značajna kulturna manifestacija za Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Organizira je Matica Hrvatska Mostar, a Mostarsko proljeće se održava svake godine tijekom proljeća pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Vlade Federacije BiH.
  • Mostarsko ljeto je kulturna manifestacija u kojoj se ističu Šantićeve večeri poezije, Mostarski ljetni festival te Festival zborova/ansambala BiH.
  • Večernjakov pečat je značajna manifestacija za Bosnu i Hercegovinu. Na toj manifestaciji su prisutni svi važniji politički i ostali dužnosnici iz BiH i Hrvatske. Početkom nove godine, Večernji list (izdanje za Bosnu i Hercegovinu) dodjeljuje nagradu za osobu godine, a osim te dodjeli se još 12 nagrada u raznim kategorijama. Čitavu manifestaciju svake godine izravno prenose državne televizije u Bosni i Hercegovini.
  • Humski dani poezije su najveća hercegovačka pjesnička manifestacija književnosti na hrvatskom jeziku.
  • Melodije Mostara su glazbeni festival zabavne glazbe koji se svake godine u proljeće održava u športskoj dvorani na Bijelom brijegu, u Mostaru. Prve Melodije Mostara su održane 1995. godine i bio je to prvi hrvatski glazbeni festival zabavne glazbe u Bosni i Hercegovini.
  • Festival komedije Mostarska liska, kojeg je pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru 1991. godine je značajna kulturna manifestacija.
  • Mostarski filmski festival nastao iz filmske revije Dani filma Mostar, čiji je pokretač Kazališno-filmska udruga Oktavijan koja je osnovana s ciljem da probudi zanimanje građana, ali i odgovornih, za oživljavanje filmske kulture u Mostaru. Dani filma se održavaju od 2007., a 2016. godine prerastaju u Mostarski filmski festival.
  • Jesenji likovni salon je godišnja revijalna izložba Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
  • Božićni koncerti, postali su pravo bogatstvo Mostara. Prvi organizira Hrvatska glazba Mostar, a drugi Simfonijski orkestar Mostar i Katedralni oratorijski zbor.

Šport

Nogomet

HŠK Zrinjski - prvak BiH 2005., prvi naslov pravaka države u povijesti grada

Najpopularniji šport u Mostaru je nogomet. Prva nogometna lopta u BiH je donesena u Mostar iz Budimpešte. Bilo je to 1903. godine, a 1905. u prostorijama HKD Hrvoje hrvatska mladež je osnovala Hrvatski športski klub Zrinjski. Zrinjski je tako postao najstariji nogometni klub u BiH. Osim Zrinjskog osnivaju se klubovi poput JŠK i Vardara, a 1922. godine osnovan je FK Velež. Već iduće godine (1923.) odigralo se prvenstvo Mostara, a pobjednik je bio Zrinjski. U Mostaru su se odigravali brojni kupovi, koje je većinom organizirao Zrinjski i prijateljske utakmice. Tijekom 1941. godine Zrinjski se uključuje u Prvu hrvatsku ligu, koja je formirana nakon što je 17. srpnja 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e. Veležu je u razdoblju od 1941. do 1945. bio zabranjen rad.

1945. dolaskom komunista na vlast Zrinjskom je zabranjen rad, dok se Velež počeo natjecati u nogometnim natjecanjima tadašnje FNRJ, a kasnije SFRJ. Prvi put FK Velež se u Prvu saveznu ligu SFRJ plasirao u sezoni 1952./53. gdje je ostao samo jednu sezonu. Drugi put Veležu je to pošlo za rukom u sezoni 1955./56. te do 1991./92. nije ispadao u niži rang natjecanja. Velež je igrajući u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije postao jedan od simbola Mostara. Nikad nije osvojio titulu prvaka, a dva puta je bio drugi. Četiri puta je bio finalist Kupa Maršala Tita, od čega je dva puta bio osvajač 1981. i 1986.

1992. godine pitanje obnove Zrinjskog postalo je neodgodivim za športske interese mostarskih Hrvata. Velež tada ostaje bez velike igračke osnovice, što se odrazilo i na njegove rezultate u nogometnom prvenstvu BiH, te od tad ne predstavlja onako snažni klub, kao što je nekada bio, dok je Zrinjski postao jedan od najjačih bosanskohercegovačkih klubova. Od sezone 2003./04. pa do 2006./07. sezone FK Velež je igrao u drugoj ligi, a 2005. godine prvi put u povijesti grada na Neretvi, na svoju stotu obljetnicu postojanja Zrinjski donosi titulu prvaka države. Zrinjski je osvaja Kup Bosne i Hercegovine u sezoni 2007./2008., a sezonu poslije po drugi put postaje prvak Bosne i Hercegovine. Tako je Zrinjski postao najbolji športski kolektiv u povijesti grada Mostara. Zrinjski je ponovno postao prvak BiH u sezoni 2013./2014.

Dva najjača mostarska kluba igraju Gradski derbi koji za Mostar znači mnogo više od nogometa. Ratne rane iz Bošnjačko-hrvatskog sukoba još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem, stoga mediji pokazuju veliko zanimanje za njega.

Od klubova koji igraju u nižim rangovima natjecanja tu su: HNK Branitelj, FK Soko i FK Lokomotiva koji igraju u Drugoj ligi FBiH, te HNK Bjelopoljac, FK Bjelopoljac, HNK Buna, NK Cim, FK Blagaj i HNK Jasenica koji igraju u županijskoj ligi HNŽ-a.[45]

Od malonogometnih klubova, postoji MNK Karaka. koja je nekoliko puta bila prvak Bosne i Hercegovine u malom nogometu, a Mostarske kiše su u bivšoj Jugoslaviji bila najuspješnija momčad u malom nogometu, a danas igraju u nižim ligama.[45]

Ostali športovi

Športski savez Grada Mostara u svome članstvu broji 106 športskih klubova, 24 osnovne i 19 srednjih škola, s oko 15 tisuća mladih sportaša, redovito organizira športska natjecanjima koja se održavaju na razini škola u deset športova. Športski savez svake godine dodjeljuje nagrade za najbolje športaše. Klubovi ostalih športova u Mostaru većinom su se osnivali u ratu ili nakon njega. Od ostalih športova u Mostaru najviše treba istaknuti košarku i rukomet.

Od košarkaških klubova, na području Mostara postoje:

Od rukometnih klubova, na području Mostara postoje:

Osim košarke i rukometa, u Mostaru se igraju i brojni drugi športovi: plivanje, stolni tenis, tenis, džudo, boks, šah, kuglanje, boćanje i dr. Postoje mnogi klubovi i športska udruženja koja se natječu u nižim rangovima natjecanja. Borilački športovi su dosta popularni u Mostaru. U gradu egzistira 15 klubova borilačkih vještina[45], a valja istaknuti i tenis. Teniski klub Mostar svake godine u Mostaru organizira HT Eronet Mostar Futures Open, najjači teniski turnir u BiH. Od 2011. godine djeluje Ragbi klub Herceg, a 2012. godine, prvi put nakon 30 godina, u Mostaru je odigrana ragbijaška utakmica.

Pored nogometa u Mostaru najpoznatiji je ekstremni šport skokovi sa Starog mosta u Neretvu. Natjecanje u skokovima s mosta se organizira tradicinalno svake godine sredinom ljeta (krajem srpnja) pod nazivom Ikari, a skokove organizira Klub skakača u rijeku Neretvu Mostari. Do 2012. godine u Mostaru se ovo natjecanje organiziralo 445 puta. Važnost ovog natjecanja pokazuje i to da natjecanje obavezno prenosi državna televizija ili neka od najjačih komercijalnih televizija u zemlji, a ovi skokovi slove za jedne od najvažnijih športskih događaja bosanskohercegovačke današnjice.

Športski objekti i igrališta

Iako u njemu djeluju brojna športska udruženja i klubovi, Mostar nema baš adekvatne uvjete za bavljenje športom i rekreacijom. Prije svega, gradu najviše nedostaju: športski tereni i igrališta, dvorane i bazeni. Mostar je trenutno jedini grad u Hercegovini pa i šire, koji nema adekvatnu športsku dvoranu. Nasuprot tome, sva ostala manja obližnja mjesta imaju športske dvorane, i to čak sa svim potrebnim uvjetima. Grad je podijeljen pa je i mostarska športska zajednica podijeljena. Hrvati imaju svoje klubove i udruženja, a Bošnjaci svoje.

U zapadnom dijelu grada su smješteni:

Pogled iz zraka na Stadion HŠK Zrinjski i dvoranu Bijeli Brijeg (pri samom dnu slike)
  • Stadion HŠK Zrinjski na kojem svoje domaće utakmice igra jedan od najjačih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova, HŠK Zrinjski Mostar. To je višenamjenski stadion koji je izgrađen 1971. godine. Ima atletsku stazu i rasvjetu, tako da se na njemu mogu igrati i noćne utakmice. Stadion može primiti 25.000 gledatelja i to je drugi stadion po kapacitetu gledališta u BiH. Stadion ima dvije tribine zapadnu (gornju i donju) i istočnu (Stajanje).
  • Kulturno-športski centar grada Mostara koji se nalazi u mostarskom urbanom naselju Centar 2, počeo se graditi još tijekom 1980-ih godina, kada su urađeni početni radovi u kojima je napravljena konstrukcija dvorane. Od tog trenutka na dvorani nije urađeno apsolutno ništa te je ona godinama u središtu grada stajala prazna, a u međuvremenu služi jedino kao okupljalište narkomana, beskućnika i alkoholičara. Na štetu građana Mostara i njegovih športaša, športska dvorana je zarasla u korov i kupinu, čineći time pravo ruglo od grada. U veljači 2008. uklonjen je kostur stare dvorane, a počeo se graditi novi suvremeni kulturno-športski centar. U novom centru, pored športske dvorane, naći će se disco klub, restoran, fitness centar, multipleks kino i podzemna garaža sa 750 mjesta za parkiranje automobila.
  • Gradska športska dvorana Bijeli Brijeg se nalazi u sklopu Osnovne škole S.S. Kranjčevića na Bijelom brijegu, jednom mostarskom urbanom naselju. Dvorana je izgrađena u doba bivše Jugoslavije. Prima oko 1.000 gledatelja. U njoj svoje domaće utakmice igraju hrvatski košarkaški, rukometni, odbojkaški i malonogometni klubovi iz Mostara. U dvorani se svake godine održavaju brojni športski turniri i koncerti.
  • Kulturno-športski centar Kantarevac je otvoreno igralište s betonskom podlogom. Na njemu se igraju brojni malonogometni i rukometni turniri, a Kantarevac služi i za trening športskim klubovima iz zapadnog dijela grada. Na njemu su nastupali brojni poznati glazbenici iz regije.
  • Trim staza ili Trimuša je staza za rekreaciju. Nalazi se izvan urbanog dijela grada Mostara. Izgrađena je u doba bivše Jugoslavije, a nakon rata u BiH postala je okupljalište narkomana, beskućnika i pijanaca. Grad Mostar je potpisao ugovor prema kojemu je Trimuša uspješno obnovljena i revitalizirana.
  • Karting klub su tereni s umjetnom travom. Izgrađeni su u novije vrijeme, nakon 2006. godine. Smješteni su unutar poligona za vožnju, u neposrednoj blizini Zapadnog kolodvora i Studentskog centra. Služe za igranje malog nogometa, ali i za treninge športskih klubova iz zapadnog dijela grada.
  • Teniski centar su teniski tereni na kojima igraju tenisači TK Mostar. TK Mostar svake godine organizira HT Eronet Mostar Futures Open, teniski turnir.
  • Gradski bazen Mostar je otvoreni bazen koji ljeti služi za rashlađivanje Mostaraca u pakleno vrućim ljetima. Izgrađen je u doba bivše Jugoslavije, kada je imao i skakonicu, koja je poslije rata uklonjena. Uz bazen (dug 50 m), nalaze se još noćni klub Daleka obala, restoran, kafić i jedan manji bazen.
  • Stolnoteniska dvorana se nalazi u sklopu OŠ Ivana Gundulića u naselju Rudnik. Izgrađena u ožujku 2008. godine i opremljena je najmodernijom opremom.

U istočnom dijelu grada su smješteni:

Zapadna tribina stadiona u Vrapčićima
  • Dvorana u Kampusu Univerziteta Džemal Bijedić (bivša vojarna JNA Sjeverni logor), je dvorana u kojoj svoje domaće utakmice igraju bošnjački rukometni i košarkaški klubovi iz Mostara, također služi za treninge.
  • Egipatska dvorana je dvorana izgrađena u bivšoj vojarni JNA Južni logor. Izgrađena je nakon rata donacijama Arapske Republike Egipat. Služi za treninge klubovima iz istočnog dijela grada Mostara.
  • Izvan istočnog dijela grada, u naselju Vrapčići je smješten Stadion Vrapčići. Na tom stadionu svoje domaće nogometne utakmice igra FK Velež, a stadion može primiti do 7.000 gledatelja. Ovaj stadion je alternativno rješenje za spor koji se dugo vremena vodi između FK Veleža i gradskih vlasti. Ugovorom između Zrinjskog i bivše općine Mostar-Jugozapad, stadion pod Bijelim Brijegom je predat na korištenje Zrinjskom na 110 godina.

Osim navedenih, važnijih športskih objekata, u oba dijela grada su smješteni i ostali športski objekti poput školskih dvorana i igrališta, natrkivenih igrališta s umjetnom travom i dr.

Obrazovanje

Osnovne škole

U Mostaru su smještene 24 osnovne škole.[46]

  • Osnovna škola Blagaj
  • Osnovna škola Omer Maksumić
  • Osnovna škola Ilije Jakovljevića
  • Osnovna škola Marina Držića
  • Osnovna škola Kruševo
  • Centar za djecu i omladinu s posebnim potrebama Los Rosales
  • Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama

Srednje škole

Gimnazija Mostar 2011. god.

U Mostaru je smješteno 20 srednjih škola, od toga 4 gimnazije, 12 strukovnih i 3 umjetničke škole.[47]

  • Srednja građevinska škola
  • Srednja ekonomska i turističko–ugostiteljska škola
  • Gimnazija Mostar
  • Druga Gimnazija
  • Glazbena škola Ivana pl. Zajca
  • Muzička škola I. i II. stupnja

Od gimnazija, osobito se ističu Gimnazija Mostar (Gimnazija Mostar), jedna od najstarijih Bosni i Hercegovini, osnovana 1893., i Gimnazija fra Grge Martića (Gimnazija fra Grge Martića Mostar), osnovana 1974. Ove škole postižu zapažene rezultate na raznim natjecanjima na općinskoj, županijskoj i državnoj razini. Maturanti ovih gimnazija se bez poteškoća upisuju na najbolje fakultete u regiji.

Grb Sveučilišta u Mostaru

Sveučilišta

U Mostaru je smješteno Sveučilište u Mostaru, jedino hrvatsko sveučilište izvan Hrvatske. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku. Sveučilište u Mostaru ima dugu prošlost. Njegova je prethodnica franjevačka teologija, prva visoka škola u Mostaru i Hercegovini, utemeljena 1895. godine. Sredinom XX. stoljeća u Mostaru je osnovana Viša pedagoška škola, a potom i Visoka tehnička škola strojarske struke. On su bile zametci današnjega sveučilišta.

Mostar je 1977. postao samostalno visokoučilišno središte s više fakulteta i viših škola odvajajući se od Univerziteta u Sarajevu i osnivajući Sveučilište Džemal Bijedić. Usprkos značajnim razaranjima sveučilišnih objekata i općoj pogibelji za studente i nastavnike, Sveučilište nije prekidalo svoje aktivnosti tijekom čitavoga rata (1992. – 1995.). Sredinom devedesetih dolazi do otvaranja novih fakulteta i znanstveno-istraživačkih instituta. U sastavu Sveučilišta u Mostaru djeluju:

  • Fakultet strojarstva i računarstva
  • Građevinski fakultet
  • Medicinski fakultet
  • Farmaceutski fakultet
  • Fakultet zdravstvenih studija
  • Pravni fakultet
  • Akademija likovnih umjetnosti

Osim hrvatskog sveučilišta postoji i Sveučilište "Džemal Bijedić" u Mostaru, koje nastavu izvodi na bošnjačkom jeziku. U školskoj 2014./2015. godini u Mostaru je studiralo 14.247 studenata, od čega 10.712 na Sveučištu u Mostaru, 2.522 na Sveučilištu "Džemal Bijedić" i 1.013 na privatnim visokoškolskim ustanovama, također na hrvatskom jeziku (Visoka škola "Logos centar" Mostar, Fakultet za menadžment resursa CKM, Fakultet međunarodnih odnosa i diplomacije).[48] Sveučište u Mostaru je treće najveće sveučilište u državi po broju studenata (nakon sarajevskog i banjolučkog), a 17% studenata dolazi iz susjedne Hrvatske.[49]

Gospodarstvo

Gospodarski razvoj Mostara počinje još u Austro-Ugarskoj kada kroz zapadni dio Mostara prolazi tadašnja uskotračna pruga Sarajevo-Mostar-Ploče. U bivšoj Jugoslaviji grad se sve više razvija. Grade se velike tvornice (Aluminijski kombinat, Soko, Hepok kasnije Apro, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, Unis, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Rudnik mrkog uglja itd.) koje zapošljavaju velik broj radnika.[2] Mostar postaje gospodarsko središte Hercegovine. Željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a sve se više razvija i širi zapadni dio grada. U zapadnom dijelu grada prave se nove gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, škole i bolnice. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća s područja Mostara: Vranica i Hercegovina. U mostarskim ugljenim bazenima postoje naslage ugljena.

Prerađivao se duhan, razvijeno je bilo vinogradarstvo (žilavka, blatina) i voćarstvo (trešnja, breskva i dr.), obojena metalurgija (aluminij), tekstilna industrija s predionicom pamuka, prehrambena (konzerviranje voća i povrća), metalna i drvna industrija, proizvodnja građevnoga materijala, hortikultura.[5] Industrija je teško stradala u ratu.[4] Mostar je i danas gospodarsko središte Hercegovine. Brojne tvrtke iz doba bivše Jugoslavije (Soko, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Unis i Rudnik mrkog uglja) su propale, a neke su u stečaju ili slabo posluju (Hepok, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar).

Jedina tvrtka iz doba bivše Jugoslavije, koja i danas dobro posluje je Aluminij (Aluminijski kombinat). Aluminij je danas najjača bosanskohercegovačka tvrtka i najveći bosanskohercegovački izvoznik. Tvrtka svake godine ruši rekorde u broju proizvedenog aluminija i aluminijskih legura, a posluje i surađuje s vodećim svjetskim korporacijama kao što su Daimler Chrysler i PSA. Tvrtku drže bosanskohercegovački Hrvati, a značajan udjel u njoj ima i Hrvatska te šibenski TLM.

U Mostaru je sjedište Hrvatskih telekomunikacija Mostar, operatera fiksne i mobilne telefonije u Bosni i Hercegovini, Hrvatske pošte Mostar, jedne od tri javne poštanske administracije u Bosni i Hercegovini i Elektoprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, jedne od tri nacionalne elektroenergetske tvrtke u Bosni i Hercegovini. Razvijen je i turizam, pogotovo nakon što je stara gradska jezgra primljena na listu UNESCO-a.

U Mostaru se svake godine održava Međunarodni sajam gospodarstva Mostar, po broju izlagača i posjetitelja, svakako najuspješnija sajamska izložba u Bosni i Hercegovini. Prvi sajam je održan 1997. godine. Sajam se sastoji od nekoliko manjih izložbi: Sajma gospodarstva, Sajma vina, Sajma knjige i Gastro dana.

Promet

Mostar je važno prometno čvorište. Kroz Mostar prolazi magistralna cesta M17 (međunarodni naziv E73), najvažnija prometnica u BiH koja povezuje luku Ploče i Metković s Mostarom i Sarajevom i željeznička pruga Ploče – Mostar – Sarajevo, također jedna od najvažnijih željezničkih pruga u BiH. U samom gradu su smještena dva autobusna kolodvora i jedna željeznička stanica. U Ortiješu, južnom predgrađu Mostara, nalazi se Zračna luka Mostar. Održava se linija Pescara-Mostar, važna zbog turizma.[5]

Javni gradski promet u doba bivše Jugoslavije je obavljalo poduzeće Autoprijevoz, a danas to obavlja tvrtka Mostar bus koja radi pod Gradskom upravom. Mostar bus je prepoznatljiv po svojim žutim autobusima koje je dobio kao donaciju od Japana. Međunarodni cestovni promet obavljaju tvrtke Globtour iz Međugorja, Autoherc iz Gruda, Centrotrans iz Sarajeva te mostarski Autoprijevoz i dr.

Gradovi prijatelji

Mostar ima uspostavljenu prijateljsku suradnju sa sljedećim gradovima:[50]

Spomenici i znamenitosti

  • Stari grad - povijesna četvrt grada sa Starim mostom i nizom ostalih sadržaja iz bogate povijesti grada. Osim Starog mosta, u starom dijelu Mostara se nalaze i druge važne znamenitosti, poput Krive ćuprije, kula oko Starog mosta, Tabhane, ulice Kujundžiluk, hotela Ruže i mnogih drugih. Upravo je hotel Ruža razlog zbog čega je Mostaru prijetilo skidanja s popisa svjetske baštine. Investitor će morati ukloniti 1.072 kvadrata hotela Ruže, i to na lamelama A i B te krova na hotelskom bazenu, kako bi se hotel Ruža uskladio s ambijentom stare jezgre grada.
  • Karađozbegova džamija - najstarija i najljepša džamija u Hercegovini.
  • Bišćevića sokak - ulica s poznatom kućom iz osmanlijskog razdoblja (Bišćevića kuća).
  • Povijesno naselje Brankovac, s kućama i avlijama (dvorištima) starih mostarskih obitelji, građeno u osmanlijskom stilu.
  • Mostar je poznat po svojim mostovima, osim Starog mosta u urbanoj zoni grada nalaze se još: Most Musala (1882.), Lučki Most (1913.) i Carinski most (1917.), izgrađeni u austro-ugarsko doba, a nekoliko puta su bili srušeni te Most Bunur izgrađen u novije vrijeme. Planira se gradnja još jednog mosta.
  • Crkva svetog Petra i Pavla - franjevačka crkva, s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini. Teško je stradala u posljednjem ratu, ali je ponovno izgrađena.
  • Katedrala Marije Majke Crkve - katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije.
  • Saborna crkva u Mostaru prije rata slovila je za jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovom dijelu Balkana. Crkva, kao posljednje srpsko uporište u gradu je teško stradala u ratu, a uskoro bi trebala početi njezina obnova.
  • Španjolski trg - središnji gradski trg. Na njemu se nalazi Gimnazija Mostar, jedna od najljepših građevina iz austro-ugarskog perioda i Hrvatsko narodno kazalište koje je još u izgradnji. Trg je u posljednjem ratu bio crta razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka, a i danas su česti incidenti na njemu. Grad Mostar odlučio je 12. listopada 1995. godine dati glavnom gradskom trgu ime Španjolski trg, u spomen na 21 poginulog španjolskog vojnika pri UNPROFOR-u u ratu u Bosni i Hercegovini, Uskoro treba započeti i projekt njegove rekonstrukcije, za što je španjolska vlada osigurala 400.000 eura.
  • Trg hrvatskih velikana (Rondo) - glavni trg u zapadnom dijelu grada. Izgrađen je u austro-ugarsko doba, a s kružnog toka trga nastavlja se 6 aleja. Na trgu hrvatskih velikana se nalazi Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača, izuzetno važan za održavanje kulturnih i drugih manifestacija u gradu Mostaru i Stambeno-prodajni centar Rondo, jedan od najvećih trgovačkih centara u urbanoj zoni Mostara.
  • Trg Musala - glavni trg u istočnom dijelu grada. Izgrađen je u austro-ugarsko doba. U neposrednoj blizini trga Musale, nalazi se hotel Neretva, jedna od najljepših građevina iz austro-ugarskog perioda koja je teško stradala u posljednjem ratu. Uskoro bi trebala početi obnova tog hotela.
  • Gradski park Zrinjevac - središnji gradski park u Mostaru. Nalazi se između Trga hrvatskih velikana i Španjolskog trga. 2007. godine park je u potpunosti, revitaliziran i obnovljen i danas je to omiljeno mjesto za šetnju i odmor Mostaraca.
  • Katolički križ na brdu Hum iznad Mostara. Visok je 33 metra, a izgrađen je kao simbol jubileja dvije tisuće godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad prošao u svojoj novijoj povijesti. Križ je vidljiv iz svakog dijela grada Mostara, kao i iz južnih predgrađa Mostara.
  • Prije rata jedan od simbola grada na Neretvi je bilo Partizansko groblje. To spomen-groblje je izgrađeno u doba bivše Jugoslavije, u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u. Danas je groblje petkom i vikendom okupljalište razuzdane mladeži, a ponekad i narkomana. Mnogi spomenici su uništeni, a brojni su išarani. 2006. godine groblje je proglašeno nacionalnim spomenikom, a sredinom 2008. godine počela je njegova obnova.


Galerija

Izvori

  • "Mostar u slici i riječi" 2008., Grupa autora, izdavač Stanek, ISBN 9789958906602, hrvatski jezik, str. 300 - službena monografija Grada Mostara
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. ↑ TZ Mostar, turističke informacije pristupljeno 3. studenoga 2013.
  2. ↑ a b c d e f Mostar.ba Mostar
  3. ↑ a b c Hercegovina.ba Mostar
  4. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s Opća i nacionalna enciklopedija - Mostar
  5. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t Hrvatska enciklopedija - Mostar
  6. ↑ Bljesak.info Mostarci izišli na ulice zatrpane nezapamćenim snijegom
  7. ↑ FZS.ba Temperature i padaline
  8. ↑ Bljesak.info Mostar: Temperatura zraka na suncu čak 56,4 stupnjeva
  9. ↑ Bljesak.info Sinoćnja noć najtoplija u Mostaru otkad se mjere temperature!
  10. ↑ Bljesak.info Mostar među najtoplijim gradovima svijeta
  11. ↑ Bljesak.info Magloviti Mostar
  12. ↑ RDV.ba 2011. najtoplija u Mostaru od 1950. godine
  13. ↑ Bljesak.info Mostar, najtopliji grad u Europi
  14. ↑ Bljesak.info Mostar u posljednja 24 sata primio drugu najveću količinu padalina na svijetu
  15. ↑ Bljesak.info Rekordne kiše od 1955. godine; 1744 litara po metru četvornom
  16. ↑ a b c d Poskok.info Mostarske crkve prije turske okupacije. Mačem širili vjeru, rušenjem gradili bogomolje. PIŠE: Darko Juka , tjednik Republika. 31. srpnja 2009. (pristupljeno 16. kolovoza 2017.)
  17. ↑ Životopis Didaka Buntića Andrija Nikić: Fra Didak Buntić hrvatski i crkveni velikan (1871. – 1922.)
  18. ↑ Mostar Gradonačelnici Grada Mostara kroz povijest (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
  19. ↑ Livno Online Županija. U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva, 5. siječnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  20. ↑ Hercegovina.info HAŠKI SUD: Napad na Mostar izvršili su muslimanski dezerteri iz HVO-a , 1. srpnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  21. ↑ Dnevni list V. Herceg HAŠKI SUD Napad na Mostar izvršili su muslimanski dezerteri iz HVO-a 1. srpnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  22. ↑ Sense-Agency.com Rušenje Starog mosta iz dva ugla
  23. ↑ Hrvatski medijski servis HMS: IZBAČEN IZ DF ZBOG OBJAVE DOKUMENTA KOJI DOKAZUJE: General ARBiH Arif Pašalić naredio rušenje Staroga mosta 18. travnja 2016. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  24. ↑ Posusje.net Direktno24h/Maxportal.hra: EKSKLUZIVNI DOKUMENT: Evo tko je naredio rušenje Starog mosta u Mostaru! 31. svibnja 2016. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  25. ↑ Dnevno.ba Josip Šimić: EKSKLUZIVNO: General Armije BiH Arif Pašalić i SDA naredili rušenje Staroga mosta 11. listopada 2016. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  26. ↑ Maxportal M.M. Objavio tekst s Maxportala o rušenju Starog mosta pa ga isključili iz stranke 20. travnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  27. ↑ Freshpress.info EKSKLUZIVNO: General Armije BiH Arif Pašalić i SDA naredili rušenje Staroga mosta 12. listopada 2016. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  28. ↑ Maxportal M.Marković: EKSKLUZIVNI DOKUMENTI: Ovo je dokaz da Praljak nije srušio Stari most, nego Armija BiH!. 25. travnja 2016. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  29. ↑ Večernji list M.K./VLM: Nije dokazano da je HVO srušio Stari most u Mostaru , 14. siječnja 2010. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  30. ↑ Lijepa naša domovina Hrvatska.com Mostar: Statut još jedna nepravda
  31. ↑ Bljesak.info FOTO: Svečano otvorena Klinička bolnica Mostar, 20. rujna 2008.
  32. ↑ E kapija.ba
  33. ↑ Rezultati popisa 2013.
  34. ↑ HercegBosna.org Kakvo je stanje u Mostaru po broju stanovnika?
  35. ↑ Cbismo.com Izjava mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića na dodjeli sakramenta krizme, Gospin trg (ispred Katedrale Marije, majke Crkve), Mostar, 31. svibnja 2009.
  36. ↑ Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  37. ↑ a b Kršni zavičaj, zbornik; broj 27; Humac, Ljubuški, 1994.
  38. ↑ a b c d Mostar.ba Gradska uprava Mostara
  39. ↑ Bljesak.info Habemus praefectum: Ljubo Bešlić - Nakon 440 dana, 17 pokušaja
  40. ↑ Večernji.hr Bitka na Neretvi - I Mostar bez gradonačelnika Hrvata?
  41. ↑ HercegBosna.org Ustavni Sud BiH proglasio statut Mostara neustavnim i naredio promjenu u roku 6 mjeseci
  42. ↑ a b Mostar.ba Dosadašnji gradonačelnici Grada Mostara
  43. ↑ a b c d e f Mostar.ba Područni uredi i mjesne zajednice
  44. ↑ a b Mostar.ba Servisne informacije
  45. ↑ a b c d e SSGM.ba Klubovi članice Sportskog saveza Grada Mostara
  46. ↑ Mostar.ba Osnovne škole
  47. ↑ Mostar.ba Srednje škole
  48. ↑ Upisani studenti na visokoškolskim ustanovama školska 2014./2015. godina Federalni zavod za statistiku, 15. siječnja 2015.
  49. ↑ Jurica Gudelj: Nova akademska godina: U Mostaru više od 21.000 studenata. Oslobođenje, 4. kolovoza 2014.
  50. ↑ Mostar.ba Gradovi prijatelji

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Mostar
v • u
Naseljena mjesta grada Mostara
v • r • u
Zastava Bosne i Hercegovine Upravna podjela Bosne i Hercegovine
v • u
Entiteti Bosne i Hercegovine
v • u
Županije Federacije Bosne i Hercegovine
v • u
Distrikti Bosne i Hercegovine
v • u
Gradovi Bosne i Hercegovine
v • u
Općine Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine
Banovići • Bosanski Petrovac • Bosansko Grahovo • Breza • Bugojno • Busovača • Bužim • Cazin • Centar, Sarajevo • Čelić • Čitluk • Drvar • Doboj Istok • Doboj Jug • Dobretići • Domaljevac-Šamac • Donji Vakuf • Foča-Ustikolina • Fojnica • Glamoč • Grude • Hadžići • Ilidža • Ilijaš • Jablanica • Jajce • Kakanj • Kalesija • Kiseljak • Kladanj • Ključ • Kreševo • Kupres • Lukavac • Maglaj • Neum • Novi Grad, Sarajevo • Novi Travnik • Novo Sarajevo • Odžak • Olovo • Pale-Prača • Posušje • Prozor-Rama • Ravno • Sanski Most • Sapna • Stari Grad, Sarajevo • Teočak • Tešanj • Tomislavgrad • Travnik • Trnovo (FBiH) • Uskoplje • Usora • Vareš • Velika Kladuša • Vitez • Vogošća • Zavidovići • Žepče
Republika Srpska
Berkovići • Bileća • Bosanska Dubica • Bosanska Gradiška • Bosanska Kostajnica • Bosanski Brod • Bosanski Novi • Bosanski Šamac • Bosansko Petrovo Selo • Bratunac • Čajniče • Čelinac • Derventa • Donji Žabar • Foča • Gacko • Han Pijesak • Istočna Ilidža • Istočni Drvar • Istočni Mostar • Istočni Stari Grad • Istočno Novo Sarajevo • Jezero • Kalinovik • Kotor Varoš • Krupa na Uni • Kupres (RS) • Laktaši • Lopare • Ljubinje • Milići • Modriča • Mrkonjić Grad • Nevesinje • Novo Goražde • Osmaci • Oštra Luka • Pale • Pelagićevo • Petrovac • Prnjavor • Ribnik • Rogatica • Rudo • Skender Vakuf • Sokolac • Srbac • Srebrenica • Stanari • Šekovići • Šipovo • Teslić • Trnovo (RS) • Ugljevik • Višegrad • Vlasenica • Vukosavlje
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mostar&oldid=4945236"