Patent plavo V
| Patent plavo V (kalcijeva sol) (natrijeva sol) | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura patentno plave V
| |||
 Kristali patentno plave V
| |||
| IUPAC nomenklatura | [4-(a-(4-dietilaminofenil)-5-hidroksi-2,4- disulfofenilmetiliden)-2,5-cikloheksadien-1- iliden] dietilamonij hidroksida unutarnje soli | ||
| Ostala imena | Patent plavo V Patent Blue V C.I. 42051 Nebesko plava E131 | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 3536-49-0 X | ||
| EC broj | 222-573-8 X | ||
| PubChem broj | 131664203, 154701387 77073, 131664203, 154701387 ✓ | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 1159,42 g·mol−1 (kalcijeva sol) 582,66 g·mol−1 (natrijeva sol) | ||
| Izgled | Tamnoplava krutina | ||
| Topljivost u vodi |
Topiv u vodi i etanolu[1] | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Patent plavo V ili patent Blue V (C.I. 42051) je nebesko plava sintetičko trifenilmetansko bojilo koje se koristi kao bojilo za hranu.[2] Kao aditiv za hranu ima E broj E131. To je natrijeva ili kalcijeva sol [4-(a-(4-dietilaminofenil)-5-hidroksi-2,4-disulfofenilmetiliden)-2,5-cikloheksadien-1-iliden] dietilamonij hidroksida unutarnje soli. Ne koristi se često, ali u Europi ga se mogu naći u škotskim jajima, određeni slatkiši od želea, plavi Curaçao (liker), određeni želatinski deserti, između ostalog. Važna prednost je vrlo snažna boja koju daje čak i pri niskoj koncentraciji, a nedostatak je što prilično brzo blijedi kad je izložena svjetlosti.
U medicini se patent plavo V koristi u limfografiji[3] i biopsiji sentinelnog čvora kao boja za bojanje limfnih žila. Također se koristi u tabletama koje otkrivaju zube kao mrlje koje pokazuje zubne naslage na zubima. Nijansa boje ovisi o pH vrijednosti. U vodenoj otopini njegova će boja se mijenjati od tamnoplave u alkalnom ili slabo kiselom mediju do žuto-narančaste u jačim kiselim uvjetima. Koristan je kao pH pokazatelj u rasponu od 0,8 do 3,0.[4] Struktura je također redoks-osjetljiva i mijenja se iz reduciranog žutog u oksidirani crveni oblik u otopini. Potencijal smanjenja od oko 0,77 V sličan je onom kod ostalih trifenilmetanskih boja. Koristan je kao reverzibilni redoks pokazatelj u nekim analitičkim metodama.[5]
Za dobivanje zelenih, ljubičastih ili smeđih tonova miješa se s ostalim umjetnim bojilima. Pojedina znanstvena istraživanja pokazuju da može uzrokovati mučninu i utjecati na snižavanje krvnoga tlaka. U organizmu se ne razgrađuje, nego se najvećim dijelom izlučuje u nepromijenjenu obliku. Često konzumiranje nije preporučljivo. Izbjegavati![6] Patent plavo V zabranjena je kao prehrambeno bojilo u Australiji i SAD-u, jer zdravstveni službenici u tim zemljama sumnjaju da može izazvati alergijske reakcije, a simptomi se kreću od svrbeža[7] i osipa (koprivnjača) do mučnine, hipotenzije i u rijetkim slučajevima anafilaktičkog šoka; stoga se u tim zemljama ne preporučuje djeci.
U svrhu zaštite potrošača i s ciljem smanjenja zdravstvenih rizika za aditive se određuje prihvatljivi dnevni unos - ADI (eng. Acceptable Daily Intake). To je količina aditiva za koju se smatra da je potrošač može unositi u organizam bez štetnih posljedica po zdravlje. ADI se izražava u miligramima nekog aditiva po kilogramu tjelesne težine, a temelji se na rezultatima pokusa na životinjama u kojima se izračunavaju količine aditiva koje ne narušavaju zdravlje laboratorijskih životinja, to jest takozvani Observed Adverse Effective Level (NOAEL). Te vrijednosti preračunavaju se u dnevnu dozu za ljude (ADI/PDU) tako da se obično umanjuju sto puta.
Prihvatljivi dnevni unos za patent plavo V je 15 mg/kg tjelesne težine.
| Dopuštena upotreba | Količina |
|---|---|
| Pripravci namijenjeni kontroli tjelesne mase, pripravci koji se uporabljuju pod medicinskim nadzorom | 50 mg/kg |
| Grickalice: začinjeni proizvodi za grickanje i orašasti plodovi sa začinskim smjesama | 100 mg/kg |
| Bezalkoholna aromatizirana pića, dodaci prehrani u tekućem obliku | 100 mg/L |
| Smrznuti aromatizirani deserti (sladoledi) | 150 mg/kg |
| Neka alkoholna pića, aromatizirana pića na osnovi vina, aromatizirani vinski koktelski proizvodi | 200 mg/L |
| Bombonski proizvodi i slične slastice, senf, dodatci prehrani u krutom obliku, zamjena za kavijar - riblja ikra | 300 mg/kg |
| Dekoracije, ukrasi, preljevi | 500 mg/kg |
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.
Od diamino-derivata trifenilmetana valja u prvom redu spomenuti malahitno zelenilo, C.I. 42000. Patent plavo V, C.I. 42051, priprema se kondenzacijom m-hidroksibenzaldehida s 2 mola dietilanilina, sulfuriranjem i oksidacijom, a dolazi na tržište kao kalcijeva sol. Uz upotrebu benzaldehid-2,4-disulfonske kiseline i dietilanilina nastaje Patentblau VF, C.I. 42045; ako se mjesto dietilanilina uzme etilbenzil-anilin, dobiva se Patentblau A, C.I. 42080.[8]
- ↑ RömppOnline: Patentblau V, 7. März 2014, RD-16-00515
- ↑ Gessner Thomas, Mayer Udo: "Triarylmethane and Diarylmethane Dyes", 2000., doi = 10.1002/14356007.a27_179
- ↑ [http://jnm.snmjournals.org/cgi/content/full/44/4/649 Erratum - 44 (4): 649 - The Journal of Nuclear Medicine
- ↑ Sabnis, R. W. 2008. Patent Blue V. Handbook of Acid–Base Indicators. CRC Press. str. 295–297
- ↑ Yoe, John H.; Boyd, George R. 1939. Patent blue V as a pH and redox indicator. Ind. Eng. Chem. Anal. Ed. 11 (9): 492–493. doi:10.1021/ac50137a008
- ↑ "E131 Patent plavo V, Patentblue V", [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. siječnja 2020. (Wayback Machine), www.e-brojevi.udd.hr, Projekt savjetovalište o E-brojevima, pristupljeno 16. 11. 2020.
- ↑ L. Barthelmes, A. Goyal, R.G. Newcombe, F. McNeill, R.E. Mansel, Adverse reactions to patent blue V dye – The NEW START and ALMANAC experience, European Journal of Surgical Oncology (EJSO), Volume 36, Issue 4, April 2010, Pages 399-403, doi:10.1016/j.ejso.2009.10.007.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
