Portal:Film/Izabrana biografija

Izabrane biografije na portalu film

2006.

Colin James Farrell (Dublin, 31. svibnja 1976. - ) irski glumac, poznat po svojim filmskim ulogama u visokobudžetnim hollywoodskim filmovima, ali i po svojem burnom privatnom životu. C. Farrell je s obitelji živio u Castleknocku, pristojnom predgrađu Dublina. Roditelji su ga poslali u strogu privatnu školu gdje je trenirao ragbi. Međutim, Colin nije bio oduševljen napornim treninzima i prepustio se lakim drogama, duhanu, zabavama i djevojkama te je tako i zaradio nadimak "zločesti dečko". Roditelji su ga prebacili u internat, ali tamo se potukao s ravnateljem te je bio izbačen iz škole. Nakon nekog vremena počeo je raditi kao fotomodel, a dobio je i prvu ulogu u filmu "A Little World Of Our Own". Primijetio ga je glumac Kevin Spacey i spomenuo producentima filma "Ordinary Decent Criminal". Uloga sa Spaceyjem donijela mu je dodatni proboj i dolazak na američko tržište. U međuvremenu je u Irskoj igrao u niskobudžetnom filmu Joela Schumachera "Tigerland" i njome zaradio pohvale američkih filmskih kritičara.

Robert De Niro (New York, 17. kolovoza 1943.), američki filmski glumac, redatelj i producent. Tijekom svoje karijere postao je jedan od najcjenjenijih karakternih glumaca svih vremena. Potječe iz umjetničke obitelji, njegova je majka bila slikarica, a otac slikar, kipar i pjesnik. Odrastao je u New Yorku, dijelu grada koji se naziva Mala Italija i s deset godina prvi je puta nastupio u ulozi plašljivog lava u školskoj predstavi Čarobnjak iz Oza. Majka ga je upisala u naprednu privatnu školu High School of Music and Art (New York), ali ju je napustio i s trinaest se godina pridužio uličnim bandama. Njegov otac nije odobravao ovakvo ponašanje, pa su njihovi odnosi poprilično zahladnjeli. Nakon prolaznog razdoblja mladenačkog bunta, upisuje se kao i većina glumaca njegove generacije na Stella Adler Conservatory učeći od Leeja Strasberga njegovu metodu. 1973. započinje suradnja s Martinom Scorseseom koja donosi neke od najboljih filmova u posljednja tri desetljeća poput Taksista (1976.) Uloga Travisa Bicklea donijela mu je zvjezdani status, a slavna rečenica iz filma "You talkin' to me?" postala je popularna...

2007.

Jim Carrey (Newmarket, Ontario, Kanada, 17. siječnja 1962.), kanadsko-američki filmski glumac, komičar, scenarist i producent. Komedijom se počeo baviti već od rane dobi. Kad mu je bilo 10 godina poslao je svoj životopis tadašnjem televizijskom humorističnom showu The Carol Burnett Show. U srednjoj školi učitelji su mu na kraju nastave davali po nekoliko minuta da zabavi kolege iz razreda svojim stand-up nastupom. Zbog teške obiteljske situacije Carrey je napustio srednju školu i 1979. preselio u Los Angeles gdje ga je u jednom klubu zamijetio komičar Rodney Dangerfield. Uskoro je počeo dobivati manje televizijske i filmske uloge što je dovelo i do njegovog prijateljstva s Damonom Wayansom čiji je brat Keenen Wayans zaposlio Carreyja u humorističnoj emisiji In Living Color. Carreyjev uspjeh u In Living Color doveo ga je 1994. do prve glavne uloge u filmu Ace Ventura: Šašavi detektiv, koji je premijerno prikazan nekoliko mjeseci nakon što je završio show In Living Color, a iznenađujuće je postao velik hit. Iste godine ostvaruje još dvije glavne uloge u filmovima Maska, te Glup i gluplji, koji mu donosi plaću od sedam milijuna dolara i status filmske zvijezde...

Sophia Loren (Rim, Italija, 20. rujna 1934.), pravim imenom Sofia Villani Scicolone, talijanska je glumica i dobitnica Oscara koja je u 1960-ima stekla svjetsku slavu. Nakon malih uloga u filmovima kao što su „Quo Vadis“, Sophia je 1957. upoznala starijeg producenta Carla Pontija za kojeg se udala 1957. Bilo je poznato da su mnogi glumci bili očarani njenom ljepotom; na setu filma „Ponos i strast“ Cary Grant se tako zaljubio u nju da ju je zamolio da se uda za njega iako je znao da je već udata za Pontija, a i Peter Sellers se zagledao u nju dok su zajedno snimali komediju Milijunašica te je navodno bio spreman i razvesti se od svoje supruge za nju. Kada je 1962. osvojila Oscara za talijansku ratnu dramu La Ciociara postala je prva glumica u povijesti koja ga je dobila van engleskog govornog područja. 1967. je nastupila u posljednjem film kojeg je režirao Charles Chaplin, Grofica iz Hong Konga, ali koji nije bio hvaljen od kritike, a uz to se i posvađala sa zvijezdom Marlonom Brandom. Marcello Mastroianni, njen prijatelj, s njom je nastupio u 13 filmova, među kojima je bio i Brak na talijanski način. Časopis Empire ju je 1995. prozvao 25. najseksi zvijezdom u filmskoj povijesti, a mnogi su ju smatrali privlačnom i nakon što je prešla 60. godinu. Osim Oscara, osvojila je i 5 Zlatnih globusa; četiri puta za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednaput za životni doprinos filmu. U zadnje se vrijeme bavi financiranjem poslova za kuharice, šminku, nakit i parfeme.

Jacques Romain Georges Brel (Schaarbeek (Belgija), 8. travnja 1929. - Bobigny (Francuska), 9. listopada 1978.), francuski šansonijer i glumac. Često se uspoređuje s Rimbaudom: ista zemljopisna pripadnost, isto naglo napuštanje umjetničke karijere u jeku slave, isti bijeg preko mora, ista prerana smrt. Brel nije samo pjevao šansone, već ih je živio cijelim bićem. Svakoj pjesmi prethodio je stvarni život, vlastito iskustvo, gorčine, traume i ljubavi, o čemu govori bez uvijanja i srama, dajući sebe publici kojoj pjeva kao svom posljednjem spasu. Bez laži i obmana, obrušava se na malograđanštinu, laž, pomanjkanje ljubavi, za kojom čezne cijelog života. Brelova sjajna, burna i neumorna karijera traje od 1957. do 1967. kad naglo napušta scenu da bi se teško bolestan vratio u javnost tek 1977. kad, godinu dana prije smrti, snima posljednju ploču.

Martin Marcantonio Luciano Scorsese (Flushing, New York, 17. studenog 1942.), američki je filmski redatelj, scenarist i producent nagrađen Oscarom, Zlatnim globusom, BAFTA-om te drugim nagradama. Talijanskog je podrijetla i upravo se to podrijetlo često osjetilo kroz njegove filmove jer su vrlo često bili vezani za teme o Amerikancima podrijetlom iz Italije. Scoresese je vjerojatno najviše poznat po svojim filmovima o mafiji. Smatraju ga jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih američkih filmaša njegovog vremena. Osvojio je Oscara za najboljeg redatelja za film Pokojni na 79. dodjeli 2007.; film je također osvojio Oscare za najbolji film, najbolju montažu i najbolje adaptirani scenarij. To je bio prvi Scorseseov Oscar, iako je bio nominiran šest puta.

Forest Whitaker Forest Steven Whitaker (Longview, Teksas, 15. srpnja 1961.), nagrađivani američki glumac i redatelj. Za ulogu ugandskog diktatora Idija Amina u filmu Posljednji kralj Škotske, Whitaker je dobio mnoštvo značajnih nagrada, uključujući Oscara, Zlatni globus i nagradu BAFTA. Tako je postao četvrti tamnoputi glumac koji je dobio Oscara za najbolju glavnu ulogu, nakon Sidneyja Poitiera, Denzela Washingtona i Jamieja Foxxa. Whitaker se okušao u produciranju i režiranju u devedesetima. Bio je jedan od producenata u filmu A Rage In Harlem iz 1991., u kojem je i nastupio. Redateljski debi bio je žestoki kratkometražni film o oružanom gradskom nasilju, Strapped, za HBO 1993. 1995. je režirao svoj prvi dugometražni film, Waiting to Exhale, koji se zasnivao na romanu istog imena. Roger Ebert zapazio je kako ton filma sliči na Whitakerov glumački stil: "odmjereno, mirno, uvjerljivo".

Katharine Hepburn Katharine Houghton Hepburn (12. svibnja 1907. – 29. lipnja 2003.) bila je američka filmska, televizijska i kazališna glumica, naširoko poznata po svojoj oštroumnosti, otmjenosti iz Nove Engleske i žestokoj neovisnosti. Filmska legenda, Hepburn drži rekord s najviše osvojenih Oscara s četiri pobjede od dvanaest nominacija. Hepburn je 1975. dobila i nagradu Emmy za glavnu ulogu u Ljubavi u ruševinama, gdje je nastupila sa svojim prijateljem Laurenceom Olivierom, a tijekom sedamdesetogodišnje karijere bila je nominirana za još četiri Emmyja i dvije nagrade Tony. Godine 1999., Američki filmski institut proglasio ju je najvećom ženskom zvijezdom filma svih vremena. Hepburn je bila i u poznatoj dugogodišnjoj vezi sa Spencerom Tracyjem, i na filmu i izvan njega.

Federico Fellini (Rimini, 20. siječnja 1920. - Rim, 31. listopada 1993.), talijanski filmski redatelj i scenarist, jedan od najutjecajnijih redatelja u XX. stoljeću. Fellinijev otac Urbano (1894. - 1956.) je bio trgovački putnik i trgovac, a u kolovozu 1918. oženio se sa Idom Barbiani (1896. - 1984.) po civilnoj ceremoniji (sa vjerskim slavljem sljedećeg siječnja). Nakon Fellinijeva rođenja 1920., obitelj je dobila još dvoje djece: sina Riccarda (1921. - 1991.) i kći Mariu Maddalenu (udanu Fabbri; 1929. - 2002.). Urbano Fellini je rodom bio iz Gambettole, gdje je mladi Federico boravio kod svoje bake i djeda nekoliko godina. Rođen i odgojen u Riminiju, njegova dječačka iskustva kasnije će imati veliku ulogu u nekim njegovim filmovima, kao Vitelloni (1953.), 8½ (1963.) i Amarcord (1973.).

Sean Justin Penn (rođen 17. kolovoza 1960.), američki filmski glumac i redatelj, dobitnik Oscara za najbolju glavnu ulogu. Najpoznatiji je po ulogama žestokih, često nesimpatičnih likova bez smisla za humor. Penn je rođen u Santa Monici, Kalifornija u obitelji Lea Penna, glumca i redatelja, i Eileen Ryan, glumice. Pennov otac bio je sin Elizabeth Melincoff i Mauricea Daniela Penna, židovskih imigranata iz Rusije i Litve. Njegova majka, rođena "Eileen Annucci", je katolkinja talijanskih i irskih korijena. Prezime Pennovih bilo je originalno Pińon, ali je promijenjeno kad je njegov djed došao u SAD. Penn ima jednog živog brata, glazbenika Michaela Penna. Drugi mlađi brat, glumac Chris Penn, umro je 24. siječnja 2006. od srčane bolesti.

Kevin Spacey (rođen 26. srpnja 1959.), američki filmski i kazališni glumac i redatelj. Spacey je odrastao u Kaliforniji, a u osamdesetima počeo svoju kazališnu karijeru, prije nego što je počeo nastupati u sporednim ulogama na filmu i televiziji. Pohvale kritike zaradio je početkom devedesetih, što je kulminiralo njegovim prvim Oscarom za film Privedite osumnjičene, a nakon toga je, 1999., pokupio Oscara za najboljeg glavnog glumca za film Vrtlog života. Spacey je paralelno vodio i kazališnu karijeru, dok je u očima javnosti ostao zapamćen po ulogama u filmovima Sedam, Šalji dalje i L.A. povjerljivo. U kazalištu je debitirao 1981. ulogom glasnika u produkciji Henrika VI. na njujorškom šekspirijanskom festivalu. Televizijski debi ostvario je ulogom kennedyjevskog senatora u drugoj sezoni serije Crime Story. 1991. osvojio je nagradu Tony za portret "Ujaka Louieja" u broadwayskom hitu Neila Simona, Lost in Yonkers.

Mel Columcille Gerard Gibson (Peekskill, 3. siječnja 1956.), američko-australski redatelj, glumac i producent. Nakon što se afirmirao kao glumac u serijalima Pobješnjeli Max i Smrtonosno oružje, Gibson je režirao Oscarom nagrađeni film Hrabro srce. Režijom tog filma je postao šesti glumac koji je postao redatelj i dobio Oscara za režiju. 2004. je režirao biblijski spektakl Pasija koji govori o Isusovim zadnjim satima života. Gibson je rođen u Peekskillu, država New York kao šesto od ukupno jedanaestoro djece. Njegova majka, Ann Reilly, rođena je u SAD-u, u obitelji irskih imigranata. Otac, Hutton Gibson, bio je sin američkog biznismena i australske operne pjevačice. Gibsonov mlađi brat...

2008.

Humphrey Bogart (New York, 25. prosinca 1899. - Hollywood, 14. siječnja 1957.), američki filmski i kazališni glumac. Američki filmski institut 1999. ga je proglasio najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena. Poznat je po ulogama pametnih, šaljivih i bezbrižnih junaka koji se drže čvrstog unutarnjeg moralnog koda u pokvarenom svijetu. Iako je u dvadesetima i tridesetima nastupao na Broadwayu i u filmovima B-produkcije, Bogart je kasnije postao svjetska ikona. Svojim radom utjecao je na mnoge francuske glumce, kao što je Jean-Paul Belmondo, kao i na najveću indijsku filmsku zvijezdu, Ashoka Kumara. U SAD-u, Bogarta najviše pamte po jednom od humornih filmova Woodyja Allena, Play It Again, Sam, koji govori o mladom čovjeku opsjednutom svojom osobnošću.

David Samuel "Sam" Peckinpah (21. veljače 1925. - 28. prosinca 1984.), američki filmski redatelj koji je stekao slavu vesternom Divlja horda (1969.). Postao je jedan od najvećih redatelja sedamdesetih kroz svoje inovativno i eksplicitno prikazivanje akcije i nasilja, kao i zbog svog revizionističkog pristupu vestern žanru. Peckinpahovi filmovi općenito su se bavili sukobom između vrijednosti i ideala, i pokvarenosti nasilja u ljudskom društvu. Njegovi junaci su vrlo često usamljenici ili gubitnici koji žele biti časni, ali moraju napraviti kompromis kako bi preživjeli u nihilističkom i brutalnom svijetu. Peckinpahova ratoborna narav, označena godinama alkoholizma i narkomanije, u dobroj je mjeri zasjenila njegovu profesionalnu ostavštinu. Mnogi njegovi filmovi poznati su po sukobima iza kulisa sa producentima i članovima ekipe, što je naštetilo njegovoj reputaciji i karijeri. Nekoliko njegovih filmova, kao što su Psi od slame (1971.), Pat Garret i Billy the Kid (1973.) i Donesite mi glavu Alfreda Garcije (1974.) do danas su ostali kontroverzni.

Stanley Kubrick (New York, 26. srpnja 1928. - Childwickbury Manor kraj Londona, 7. ožujka 1999.), bio je američki filmski redatelj Većinu svojih poznatih filmova snimio u Engleskoj. U svojoj je pedesetogodišnjoj karijeri stvorio značajan opus od trinaest dugometražnih filmova od kojih se mnogi smatraju filmskim klasicima 20. stoljeća. Kubrickovi su filmovi, većinom književne adaptacije, karakteristični po svojoj tehničkoj odličnosti, inventivnom pristupu filmskom scenariju i okrutnoj ciničnoj dosjetljivosti. Njegova su najpoznatija djela hladnoratovska satira Dr. Strangelove (1964.), poznati ZF film 2001: Odiseja u svemiru, te film Paklena naranča, čiji je prikaz nasilja uzrokovao kontroverzu kad je film izašao 1971. godine

John Wayne (Winterset, 26. svibnja 1907. - Los Angeles, 11. lipnja 1979.), američki filmski glumac. Sa svojih više od stotinu snimljenih filmova ubraja se među najplodnije filmske stvaraoce. Tijekom gotovo pedeset godina, ostvario je nekoliko povijesnih uloga. John Wayne je kao glumac bio veliki profesionalac, uzorno discipliniran i neuništiv u izdržljivosti. To je dokazao i time što je, iako teško bolestan, snimao gotovo do posljednjeg daha. Stradao je prigodom snimanja filma Džingiskan u pustinjama Nevade, gdje ga je dohvatio smrtonosni val nekontroliranog atomskog pokusa. Zahvaljujući prijateljstvu s Johnom Fordom dobio je glavnu ulogu u klasičnom vesternu Poštanska kočija, što je predstavljalo prekretnicu u njegovoj karijeri. Od tada je dominirao u tom žanru, postajući njezinim glumačkim sinonimom.

Alicia Christian Foster (rođena 19. studenog 1962.), poznatija kao Jodie Foster, američka glumica, redateljica i producentica, dvostruka dobitnica Oscara. Osvojila je i dva Zlatna globusa, 3 BAFTA-e i Nagradu Udruženja glumaca, čime je ušla u društvo nekoliko istaknutih glumaca koji su osvojili sve četiri glavne nagrade za glumu. Nakon pojavljivanja u nekoliko reklama kao dijete, Foster je prvu ulogu dobila u u televizijskom filmu iz 1970., Menace on Mountain, nakon čega je slijedilo nekoliko Disneyjevih produkcija. Foster afirmaciju nije doživjela sve do 1976. i filma Taksist, u kojem je glumila maloljetnu prostitutku i zaradila nominaciju za Oscar za najbolju sporednu glumicu. 1988. je osvojila Oscar za najbolju glavnu glumicu, za ulogu žrtve silovanja u Optuženoj. Uloga Clarice Starling u trileru Kad jaganjci utihnu iz 1991. godine donijela joj drugog Oscara za najbolju glumicu.

Clint Eastwood ml. (San Francisco, 31. svibnja 1930.), američki je filmski glumac, redatelj i producent. Iako je njegov redateljski rad na posljednjim filmovima kao što su Pisma s Iwo Jime i Zastave naših očeva doživio velika priznanja od strane kritike, Eastwood je najpoznatiji po ulogama antijunaka, ponajprije u vesternima Sergia Leonea u šezdesetima, i "žestokih momaka", kao što je inspektor 'Prljavi' Harry Callahan u filmovima Prljavi Harry u sedamdesetima i osamdesetima. Eastwood je osam puta bio nominiran za Oscara za režiranje i produciranje, pobijedivši s filmovima Nepomirljivi i Djevojka od milijun dolara. Ostale nominacije je zaradio za Mističnu rijeku i Pisma s Iwo Jime. Dvaput je bio nominiran za glumu, ali nikad nije osvojio Oscara za nju.

Ingmar Bergamn na snimanju filma "Kroz tamno ogledalo" Ingmar Bergman (Uppsala, 14. srpnja 1918. - Fårö, 30. srpnja 2007.), švedski filmski redatelj i scenarist, te kazališni redatelj i scenarist. Smatra se jednim od najvećih i najutjecajnijih redatelja modernog filma. Režirao je 62 filma, od kojih je većinu napisao, te preko 170 kazališnih komada. Većina njegovih filmova smještena je u krajolike njegove rodne Švedske. Teme su uglavnom sumornost, bolest, izdaja i ludilo. Zajedno s Federicom Fellinijem, smatra se jednim od najpoštovanijih i najutjecajijih redatelja dvadesetog stoljeća. Bergman je bio aktivan više od 60 godina, ali karijera mu je došla u pitanje 1976. kad je otkazao nekoliko neriješenih produkcija, zatvorio svoje studije i otišao u samovoljni egzil u Njemačku na osam godina nakon namještene kriminalističke istrage za navodnu utaju poreza.

Marilyn Monroe Marilyn Monroe (Los Angeles, 1. lipnja 1926. - Hollywood, 5. kolovoza 1962.) bila je američka filmska glumica, pjevačica, model i pop ikona. Dobitnica je Zlatnog globusa za najbolju glavnu glumicu. Bila je poznata po svojim komičarskim vještinama pa je postala jedna od najvećih filmskih zvijezda pedesetih i ranih šezdesetih. Potkraj karijere okrenula se ozbiljnijim ulogama. Međutim, tada se suočavala s razočaranjima u svojoj karijeri i osobnom životu. Njezina smrt bila je predmet raznih špekulacija i teorija urota. Marilyn Monroe rođena je pod imenom Norma Jeane Mortenson u sirotištu okružne bolnice u Los Angelesu. Prema njezinom biografu Fredu Lawrenceu Guilesu, njezina baka, Della Monroe Grainger, krstila ju je pod imenom Norma Jean Baker. 23. veljače 1956. promijenila je ime u Marilyn Monroe.

George Orson Welles (Kenosha, 6. svibnja 1915. - Los Angeles, 10. listopada 1985.), američki redatelj, glumac, scenarist i producent za film, kazalište, radio i televiziju. Kritičko priznanje za Wellesa povećalo se nakon njegove smrti. Smatra se jednim od najvažnijih dramskih umjetnika dvadesetog stoljeća, a 2002. u izboru Britanskog filmskog instituta proglašen je najvećim filmskim redateljem svih vremena. Građanin Kane je jedini Wellesov film za kojeg je našao sredstava i nad kojim je imao potpunu kontrolu do konačne verzije, dok će ostatak njegove karijere obilježiti manjak sredstava, nekompetentno upletanje studija i loša sreća, i tijekom egzila u Europu i kratkih povrataka u Hollywood. Unatoč ovim poteškoćama Othello je 1952. osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, a Dodir zla glavnu nagradu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu, dok je sam Welles svojim najboljim djelima smatrao Proces i Ponoćna zvona.

Diane Keaton Diane Keaton (rođena 5. siječnja 1946. kao Diane Hall), američka filmska glumica, redateljica i producentica. Keaton je karijeru započela u kazalištu, a filmski debi ostvarila 1970. Njezina prva veća uloga bila je ona Kay Adams u Kumu (1972.), ali filmovi koji su joj oblikovali karijeru su oni koje je snimila s redateljem Woodyjem Allenom, počevši sa Sviraj ponovno, Sam (1972.). Njezina sljedeća dva filma, Spavač (1973.) i Ljubav i smrt (1975.), predstavila su je kao komičarku. Njezin četvrti film s Allenom, Annie Hall (1977.), joj je donio Oscar za najbolju glavnu glumicu. Keaton je kasnije proširila svoj repertoar, kao što se to može vidjeti u Tražeći g. Goodbara (1977.) i u svojim izvedbama koje su joj donijele nominacije za Oscara za Crvene (1981.) i Marvinovu sobu (1996.).

Tom Hanks Thomas Jeffrey Hanks (Concord, 9. srpnja 1956.), američki filmski glumac i producent, dvostruki dobitnik Oscara. Hanks je prije uspjeha s filmovima Philadelphia i Forrest Gump glumio u televizijskim i obiteljskim komedijama. Financijski je najuspješnija filmska zvijezda u povijesti. Osim toga, jedan je od dvojice glumaca čiji su filmovi sedam puta uzastopno zaradili 100 milijuna dolara. 1979. se Hanks preselio u New York, gdje je debitirao u niskobudžetnom hororu, He Knows You're Alone, a nakon toga nastupio u televizijskom filmu, Mazes and Monsters. Nastavio je pohoditi audicije i konačno dobio glavnu ulogu u televizijskom pilotu ABC-a, Prisni prijatelji, glumeći Kipa Wilsona. Nastupima u Prisnim prijateljima i epizodi serije Happy Days (1982.), u kojoj je glumio bivšeg Fonzovog mrzovoljnog kolegu iz razreda, privukao je pozornost redatelja Rona Howarda. Howard je radio na filmu Splash (1984.), fantastičnoj romantičnoj komediji o sireni koja se zaljubi u čovjeka. Howard je prvo mislio Hanksu dati ulogu duhovitog brata glavnog junaka, ulogu koja je na kraju pripala Johnu Candyju. Umjesto toga, Hanks je dobio glavnu ulogu koja mu je lansirala karijeru budući da je film postao hit, zaradivši 69 milijuna dolara.

Ethan Coen (lijevo) i Joel Coen, 2001. Joel i Ethan Coen, poznati kao Braća Coen, američki filmski redatelji, scenaristi i producenti. Tijekom više od 20 godina, dvojac je napisao i režirao brojne uspješnice, od urnebesnih komedija (Tko je ovdje lud?, Arizona Junior, Mr. Hula-Hoop) preko film noira (Millerovo raskrižje, Suvišna okrutnost, Čovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za starce) do filmova koji spadaju u oba ta žanra (Fargo, Veliki Lebowski, Barton Fink). Braća svoje filmove pišu, režiraju i produciraju zajedno, iako je donedavno Joel dobivao pojedinačne zasluge za režiju, a Ethan za produkciju. Često se izmjenjuju kod honorara za scenarij, dok se zajednički potpisuju za scenarij pod pseudonimom "Roderick Jaynes". U filmskoj industriji su poznati kao "dvoglavi redatelj" budući da dijele slične vizije o tome kako bi njihovi filmovi trebali izgledati; zato glumci često kažu da mogu prići svakom bratu pojedinačno s pitanjem, ali će dobiti isti odgovor. Joel Coen (29. studenog 1954.) i Ethan Coen (21. rujna 1957.) odrasli su u St. Louis Parku u Minnesoti, predgrađu Minneapolisa. Njihovi roditelji, Edward i Rena Coen, oboje Židovi, bili su profesori. Otac je bio profesor ekonomije na Sveučilištu u Minnesoti, dok je njihova majka bila povjesničarka umjetnosti na Sveučilištu St. Cloud State.

2009.

Walter Bruce Willis (rođen 19. ožujka 1955. u Idar-Obersteinu, Njemačka), američki glumac i pjevač. Pod svjetlima reflektora se pojavio krajem osamdesetih kao holivudski glavni, ali i sporedni glumac, osobito poznat po ulozi Johna McClanea u serijalu Umri muški. Willis je bio u braku s Demi Moore, a prije razvoda 2000. su dobiil tri kćeri. Objavio je nekoliko albuma te se pojavio u nekoliko televizijskih serija. Nastupio je u preko šezdeset filmova, uključujući Pakleni šund, Sin City, Neslomljivi, Armageddon i Šesto čulo. Filmovi u kojima je nastupio zaradili su između 2,55 i 3,04 milijardi dolara samo na sjevernoameričkim box officeima, što ga uvrštava na šesto mjesto najuspješnijih glavnih glumaca, odnosno na osmo uključujući sporedne uloge. Tijekom karijere je osvojio mnoga priznanja te javno izrazio potporu vojnim snagama Sjedinjenih Država.

Akira Kurosawa Akira Kurosava (黒澤 明; Omori, Tokio, 23. ožujka 1910. - Setagaja, Tokio, 6. rujna 1998.), japanski filmski redatelj, scenarist i producent. Zbog složenosti autorske ličnosti, kojom nadmoćno nadvladava složene raspone raznorodnih dramskih struktura, na zapadu je nazvan "Shakespeareom suvremenog filma", dok je u domovini dobio nadimak "Imperator". Kurosawa je neosporno jedan od najsnažnijih i najoriginalnijih autora i japanske i svjetske kinematografije. Jedinstvenu temu svoga stvaralaštva Kurosava određuje pitanjem: "zašto ljudi ne mogu živjeti sretnije zajedno?"

Sir Laurence Olivier Sir Laurence Olivier (Dorking, 22. svibnja 1907. - Brighton, 11. srpnja 1989.), engleski glumac, redatelj i producent. Jedan je od najslavnijih i napoštovanijih glumaca 20. stoljeća, zajedno sa svojim suradnicima Johnom Gielgudom, Peggy Ashcroft i Ralphom Richardsonom. Olivier je u kazalištu i na filmu igrao široki raspon uloga, od grčkih tragedija, šekspirijanskih i restoracijskih komedija do modernih američkih i britanskih dramskih komada. Bio je prvi umjetnički direktor Britanskog državnog kazališta, a danas njegova glavna pozornica nosi njegovo ime. Općenito se smatra najvećim glumcem 20. stoljeća, u istoj kategoriji kao David Garrick, Richard Burbage, Edmund Kean i Henry Irving u svojim stoljećima. Četrnaest je puta nominiran za Oscara, s dvije pobjede za najboljeg glumca i najbolji film za Hamleta iz 1948., te dvije počasne nagrade uključujući statuu i certifikat. Osvojio je i pet Emmyja, od ukupno devet nominacija. Olivierova karijera kazališnog i filmskog glumca protegla se na više od šest desetljeća u kojima je nastupio u širokom rasponu uloga, od Shakespearova Othella i sir Tobyja Belcha u Dvanaestoj noći do sadističkog nacističkog zubara u Maratoncu.

Halle Berry Halle Maria Berry (rođena 14. kolovoza 1966.) američka je filmska glumica. Berry je osvojila nagrade Emmy i Zlatni globus te je osvojila Oscara 2002. godine za ulogu Letcije Musgrove u filmu Monster's Ball. Trenutačno je jedina žena afroameričkog podrijetla koja je osvojila nagradu Oscar u kategoriji najbolje glumice. Berry je jedna od najbolje plaćenih glumica u Hollywoodu, zaradivši 14 milijuna dolara za film Gothika te istu svotu za film Žena mačka. U srpnju 2007. dostigla je vrh popisa bogatih četrdesetogodišnjih poznatih žena magazina In Touch.

Javier Ángel Encinas Bardem (1. ožujka 1969., Las Palmas de Gran Canaria) španjolski je filmski glumac i prvi Španjolac dobitnik Oscara. U rodnoj Španjolskoj snimio je više od dvadeset filmova, a veliku međunarodnu slavu stekao je glavnom ulogom u filmu Prije nego padne noć. Tada postaje prvi Španjolac nominiran za prestižnu Akademijinu nagradu. Zahvaljujući snažnoj ulozi u filmu braće Coen, Nema zemlje za starce, Bardem osvaja Oscar, Zlatni globus i BAFTA-u u kategoriji najboljega sporednog glumca. Sam film također je trijumfirao na 80. dodjeli Oscara odnijevši nagrade za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij, a Javieru Bardemu osiguravši status prvoga španjolskog oskarovca.

Edward Harrison Norton je filmski glumac i redatelj, dobitnik Zlatnoga globusa te dviju nominacija za prestižnu nagradu Oscar. Najpoznatije uloge ostvario je u filmovima Iskonski strah, Generacija X i Klub boraca. Rođen je u Bostonu (Massachusetts), a odrastao u Columbiji (Maryland). Njegova majka Robin, učiteljica engleskoga jezika, umrla je 1997. od tumora na mozgu, a otac Edward James bio je državni tužitelj za vrijeme predsjednika Cartera. Majčin otac, James W. Rouse, kao građevinski inženjer sudjelovao je u dizajniranju samoga grada Columbije te nekoliko građevina u Bostonu, Baltimoreu i Norfolku. Redateljski debi ostvaruje 2000. godine filmom Vjeruj u ljubav, u kojemu je i producent i jedan od glavnih glumaca. Radio je kao producent i na filmovima 25. sat, Down in the valley, Oslikani veo, Pride and glory te Motherless Brooklyn (u kojemu je i redatelj i scenarist). Godine 2008. pojavljuje se u ulozi Brucea Bannera, odnosno u nastavku o zelenome superjunaku Hulku, u čijoj se ekranizaciji našao i u ulozi scenarista. Poznat je i po društvenom aktivizmu: sudjeluje na projektima zaštite okoliša putem obnovljivih izvora energije te ulaže novac u poboljšanje životnoga standarda zajednica s malim prihodima.

James Cagney James Francis Cagney Jr. (New York, 17. srpnja 1899. - Stanford, 30. ožujka 1986.), američki filmski glumac poznat po raznovrsnim ulogama, uključujući prekretnu u filmu Državni neprijatelj. Isprva je bio poznati vodviljski izvođač, osvojio je Oscara za najboljeg glavnog glumca za portret plesača i pjevača u Yankee Doodle Dandyju 1942., ali najpoznatiji je po ulogama 'čvrstih momaka'. Kao i James Stewart, Cagney je postao poznat publici pa su ga obično zvali "Jimmy" Cagney - iako u nijednom filmu nije tako potpisan. Američki filmski institut proglasio ga je 1999. godine 8. najvećom muškom filmskom zvijezda svih vremena. Cagney je bio među omiljenim glumcima Stanleyja Kubricka, a Orson Welles ga je proglasio "možda najvećim glumcem koji se ikad pojavio ispred kamere." Warner Brothers je organizirao privatno prikazivanje Cagneyjevih filmova za Winstona Churchilla. Zaradio je nadimak 'The Professional Againster', a nekoliko je puta napuštao veliki studio Warner Brothersa, vraćajući se svaki put pod poboljšanim osobnim i umjetničkim uvjetima. U dva je mandata bio predsjednik Ceha filmskih glumaca, a tijekom Drugog svjetskog rata u mnogo je navrata odlazio na turneje za podizanje morala.

Ann Sela Ward (IPA:/ˈsiːlə ˈwɔrd/) rođena 11. siječnja 1956.) američka je glumica, možda najpoznatija po Zlatnim globusom i Emmyjem nagrađenoj televizijskoj ulozi Teddy Reed u seriji Sestre (1991.-1996.) i samohrane majke Lily u Jednom i opet (1999.-2002.). Glumila je i u za Oscara nominiranom filmu Bjegunac te Stacy Warner, bivšu partnericu Gregoryja Housea u televizijskoj seriji Dr. House. Početkom 1980-ih bila je u vezi s glumcem Richardom Deanom Andersonom. 23. svibnja 1992., Ward se udala za biznismena Howarda Shermana; imaju dvoje djece, Austina (rođen 1994.) i Anabellu (rođenu 1998.). 2002. godine, Ward je objavila svoju autobiografiju, Nostalgična, memoari.

Christopher Jonathan James Nolan (London, 30. srpnja 1970.) je britansko-američki redatelj, scenarist i producent. Sin oca Engleza i majke Amerikanke, Nolan je dvojni državljanin Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država. Oženjen je s Emmom Thomas, svojom dugogodišnjom producenticom. Imaju četvero djece i žive u blizini Los Angelesa. Često surađuje sa svojim bratom, piscem Jonathanom Nolanom, te glumcem Christianom Baleom. Nolan je najpoznatiji po režiranju psihološkog trilera Memento i oživljavanju franšize o Batmanu kao redatelj filmova Batman: Početak (2005.) i Vitez tame (2008.), za što je osvojio brojna priznanja, posebno za potonji. Osnivač je producentske kompanije Syncopy Films.

James Francis Cameron (Kapuskasing, Ontario, 16. kolovoza 1954.), kanadski filmski redatelj i producent. Poznat je po svojim akcijskim i SF filmovima koji obično komercijalno uspješni i vrlo inovativni. Tematski, Cameronovi filmovi općenito istražuju odnos između čovjeka i tehnologije. Cameron je režirao Titanic, koji je postao najuspješniji film svih vremena, sa svjetskom zaradom od 1,8 milijardi dolara. Stvorio je i Terminator franšizu.

Rade Šerbedžija (Buniću kod Korenice, 27. srpnja 1946.) je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik. Diplomirao 1969. na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu "Gavella". Nakon toga naizmjenično radi kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK Zagreb, te ponovno u "Gavelli". Nadaren, iznimne glumačke tehnike, glumac i razuma i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klasičnog (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III.) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima.

Jean Gabin (17. svibnja 1904. - 15. studenog 1976.) glumac kojeg Francuska i dalje slavi kao svog najvećeg glumca 20. stoljeća. Od 1928. do smrti, 1976., snimio je gotovo sto filmova, a najpoznatiji su mu "Obala u magli" Marcela Carnea te "Dan se rađa" iz 1939., "Ne dirajte u lovu" i "Francuski cancan" Jeana Renoira iz 1954. Mnogi ga pamte i po ulozi Jeana Valjeana u ekranizaciji romana "Jadnici" 1958., te kao inspektora Maigreta u nekoliko filmova. Na vrhuncu slave uspoređivali su ga sa Spencerom Tracyjem i zvali u Hollywood, no ondje nije dugo izdržao, jer mu je previše nedostajala domovina, pa se brzo vratio u Francusku.