Portal:Kemija/Prijašnji izdvojeni članci/2009.
Travanj
Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. On je jedan od najispitanijih i najviše opisanih vitamina i prvi sintetski dobiveni vitamin. Sudjeluje kao reducens u brojnim biološkim procesima. Važan je za sintezu kolagana i karnitina te za metabolizam masnih kiselina. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi. Inače je vitamin C poznat po skorbutu, bolesti koja nastaje, zbog njegovog nedostatka.
Askorbinska kiselina funkcionira kao koenzim u brojnim reakcijama hidroksiliranja i amidiranja. Svojim dehidro-oblikom reverzibilni je oksido-redukcijski sustav, koji ima važnu ulogu u oksido-reduktivnim procesima i u staničnom disanju. Ima veliku ulogu u stvaranju kolagena značajnog za razvoj i regeneraciju tkiva, krvnih žila, kostiju i zuba. Vrlo je važno znati da povećava otpornost organizma prema virusnim i bakterijskim infekcijama uključujući i alergije, učinkovita je kod bolesti dišnih putova i još niz drugih bolesti.
Najbogatiji su izvor vitamina C raznoliko voće i povrće. To su prije svega agrumi (naranče, mandarine, limun), šipak, višnja, crni ribiz, lisnato povrće, kupus, krumpir, paprika i dr. U mlijeku i životinjskim tkivima se nalazi malo vitamina C. Preporučene dnevne količine (RDA) za odraslu zdravu osobu iznosi 75-90 mg dok se u terapiji koriste i znatno veće doze.
Svibanj
Alkani su aciklički zasićeni ugljikovodici.
Opća formula homolognog niza alkana je CnH2n+2, a članovi (izuzevši metan) se razlikuju po skupini CH2. Od pentana nadalje, imena im se izvode iz grčkih brojeva uz nastavak -an (pentan, heksan, heptan, oktan, nonan, dekan...).
Fizička svojstva alkana ovise o broju i rasporedu atoma ugljika u molekuli.
Vrelište im raste s porastom relativne molekularne mase, a pada s većim stupnjem razgranatosti lanca.Kao i ostali organski spojevi ne otapaju se u vodi, a dobro se otapaju u organskim otapalima.
Alkani nisu kemijski aktivni - pri standardnim uvjetima ne reagiraju s kiselinama, bazama ni jakim oksidacijskim sredstvima.
Zapaljeni na zraku gore, pri čemu nastaje ugljikov(IV) oksid i voda. Piroliza alkana nastaje kada zagrijavamo alkane bez prisustva zraka. Pri pirolizi metan i etan se razlažu na ugljik i vodik, a ostali alkani na manje organske spojeve. Reagiraju samo s halogenim elementima, i to samo uz prisustvo vidljive svjetlosti. Događa se reakcija supstitucije (zamjene), pri kojoj se atomi vodika zamjenjuju s atomima halogenih elemenata te nastaje odgovarajući halogenovodik.
Lipanj
Estrogeni su skupina steroidnih kemijskih spojeva, koja je naziv dobila zbog svoje važnosti u estrusu sisavaca (menstruacijskom ciklusu kod žena). Estrogeni su ženski spolni hormoni. Koriste se kao kontracepcijsko sredstvo i zamjenska terapija kod žena u menopauzi.
Tri glavna estrogena koja se prirodno nalaze u žene su estradiol, estriol i estron. U ljudskom tijelu estrogeni nastaju iz androgena uz pomoć enzima. Od prve mjesečnice (menarha) do menopauze glavni hormon je 17β-estradiol, a u menopauzi u tijelu nalazimo više estrona. Estradiol nastaje iz testosterona i estrona, koji nastaju iz androstendiona. Najjači estrogenski učinak ima estradiol zbog čega se smatra glavnim estrogenom. Estriol je oksidacijski produkt estrona i estradiola.
Estrogeni se nalaze i u tijelu muškarca i žene (kod žena u puno većoj količni). Kod muškarca estrogen regulira određene funkcije spolnog sustava važne za sazrijevanje sperme i smatra se da su važni za zdravi spolni nagon. Fiziološki učinak kod žena mnogo je veći, pa se tako očituje promjenama u spolnom i središnjem živčanom sustavu te promjenama u ostalim sustavima i organima.
Estrogeni djeluju na mnoge sustave u tijelu, te je kod liječenja njima potreban oprez zbog mogućih popratnih pojava. Dokazano je da vanjska primjena estrogena povisuje rizik za nastanak tumora dojke ili tumora endometrija maternice. Nije zanemariv i njihov učinak na krvne žile i faktore zgrušavanja, što može dovesti do infarkta miokarda, duboke venske tromoboze ili plućne embolije.
Srpanj
--Prijašnji izdvojeni članci--
Kolovoz
--Prijašnji izdvojeni članci--
Rujan
U kemijskom smislu, aminokiseline su molekule koje sadrže amino grupu (-NH2) ili karboksilnu grupu (-COOH). Njihova glavna biološka uloga je izgradnja bjelančevina, iako postoje i aminokiseline koje ne ulaze u sastav bjelančevina i nazivaju se neproteinske aminokiseline (npr. ß-alanin, ornitin i citrulin).
Aminokiseline su prirodni spojevi koji u prirodi rijetko dolaze u slobodnom stanju. Uglavnom su međusobno povezane čineći makromolekule peptida i proteina. U proteinima se nalazi samo dvadeset vrsta aminokiselina. Sve su one, osim prolina, α-aminokiseline jer su amino i karboksilne grupe vezane za isti, α-atom ugljika. Osim amino i karboksilne grupe, strukturu aminokiselina određuje i bočni lanac koji se naziva i ostatak i obilježava se sa R.
Najvažnija kemijska reakcija aminokiselina je formiranje peptidne veze koja omogućava povezivanje dvije aminokiseline i stvaranje lanca aminokiselina (peptidi i proteini). Peptidna veza je veza između karboksilne grupe jedne aminokiseline i amino grupe druge aminokiseline, u kojoj se atom ugljika veže za atom dušika uz oslobađanje molekula vode.
U sastav čovjekovog organizma ulazi ukupno 20 aminokiselina. 9 od njih se mogu izgraditi u samom organizmu, dok je preostalih 11 neophodno unijeti kroz ishranu. Aminokiseline koje čovjekov organizam nije u stanju napraviti, a neophodne su za njegovo funkcioniranje se nazivaju esencijalne aminokiseline.
Listopad
Ukapljeni naftni plin (LPG ili UNP, također propan-butan ili autoplin) je mješavina ukapljenih ugljikovodika nastalih preradom nafte koji su u normalnom stanju plinovi, a pri povećanju tlaka prelaze u tekuće stanje.
U međunarodnom prometu označava se kraticom LPG prema engleskom nazivu liquified petroleum gas.
Ima vrlo raširenu upotrebu, kao izvor energije u industriji i domaćinstvu, zatim i kao zamjena za skuplja goriva u automobilima, a u zadnje vrijeme zamjenjuje razne tipove freona kao aerosol u raznim bocama pod pritiskom, da bi se smanjio štetan utjecaj čovjeka na okoliš, tj. da bi se izbjeglo oštećenje ozonskog omotača freonskim plinovima.
Ukapljeni naftni plin se sastoji većinom od propana C3H8 ili butana C4H10, a najčešće je smjesa obaju plinova. U manjim koncentracijama, u ukapljenom naftnom plinu su sadržani i neki drugi plinovi, kao što su propilen, butilen,...
Kako je ukapljeni naftni plin bez boje i mirisa, a prilikom propuštanja predstavlja potencijalnu opasnost, dodavaju mu se posebni dodaci (npr. etan-etiol ili tetrahidro-tiofen) koji ukapljenom naftnom plinu daju miris i time olakšavaju otkrivanje propuštanja.
Međunarodni standard koji uređuje pitanja oko ukapljenog naftnog plina je EN 589, a Hrvatska priprema izvedenicu HRN EN 589.
Studeni
Vitamin A esencijalni je nutrijent u ljudskom tijelu. Topljiv je u mastima odnosno uljima. Njegovo je djelovanje uglavnom posljedica vezanja za specifične nuklearne receptore te tako kasnije utječe na sintezu specifičnih proteina. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za diferencijaciju te sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta. Pa tako njegovi nedostaci nose razne poremećaje, od noćnog sljepila do određenih dermatoloških problema. Uz to značajan učinak vitamina A proizilazi iz njegovih antioksidacijskih svojstava (tako da se veže za slobodne radikale u tijelu). Ali važno je znati da najveće probleme u tijelu vitamin A može izazvati prevelikim unošenjem u organizam. Tada dolazi do brojnih toksičnih učinaka praćenim poremećajima u probavi, na koži, kostima i zglobovima.
Pojavljuje se u organizmu u različitim oblicima, pa možemo govoriti o skupini vitamina A. Svi zajedno pripadaju retinoidima tj. derivatima retinoične kiseline (esteri, eteri ili alkoholni derivati). Vitamin A u užem smislu nazva se retinol ili vitamin A1. To je cikloheksanski prsten na kojem su tri –CH3 skupine i pobočni lanac s četiri dvostruke veze te primarnom –OH skupinom. Retinol je narančasto viskozno ulje. Ovaj se vitamin otapa u alkoholu i biljnim uljima dok u vodi i glicerolu ne. Toplina mu može smanjiti aktivnost, a relativno se brzo razgrađuje djelovanjem dnevne i ultraljubičaste svjetlosti. Tako danas postoje mnoge tvari koje to onemogućuju.
Prosinac
Nobelova nagrada za kemiju (švedski: Nobelpriset i kemi) je godišnja nagrada Švedske akademije znanosti znanstvenicima kemičarima. To je jedna od pet Nobelovih nagrada ustanovljenih oporukom Alfreda Nobela iz 1895. godine, a koje se dodjeljuju za izuzetne doprinose u kemiji, fizici, književnosti, fiziologiji ili medicini te za doprinos svjetskom miru.
Prvu je Nobelovu nagradu za kemiju 1901. dobio nizozemski kemičar Jacobus Henricus van 't Hoff, "za otkriće zakona kemijske dinamike i osmotskog tlaka u otopinama". Nagrada se tradicionalno dodjeljuje u Stockholmu na godišnjicu Nobelove smrti, 10. prosinca.
Ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade za kemiju su Venkatraman Ramakrishnan (1/3 nagrade), Thomas Arthur Steitz (1/3 nagrade) i Ada E. Yonath (1/3 nagrade), "za proučavanje strukture i funkcije ribosoma".
Dosadašnji hrvatski dobitnici Nobelove nagrade za kemiju su:
- 1939. - Lavoslav (Leopold) Ružička (1/2 nagrade) - "za rad na polimetilenima i višim tarpenima"
- - nagradu je podijelio sa njemačkim kemičarom Adolfom Friedrichom Johannom Butenandtom (1/2 nagrade) - "za rad sa seksualnim hormonima"
- 1975. - Vladimir Prelog (1/2 nagrade) - "za proučavanje stereokemije organskih molekula i reakcija"
- - nagradu je podijelio sa australskim kemičarom Johnom Warcupom Cornforthom (1/2 nagrade) - "za rad na stereokemiji enzimsko-kataliziranih reakcija"