Prijeđi na sadržaj

Purpurna ehinaceja

Izvor: Wikipedija
Purpurna ehinaceja
Ehinacija purpurna
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Rosopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Potporodica:Asteroideae
Tribus:Heliantheae
Rod:Echinacea
Vrsta:E. purpurea
Dvojno ime
Echinacea purpurea
(L.) Moench
Baze podataka

Purpurna ehinaceja, (lat. Echinacea purpurea ) je cvatuća biljka iz porodice Asteraceae.[1] Konusno oblikovane cvjetne glavice obično su pupurne boje, barem kod divlje biljke.[2] Biljka je udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi[1] a javlja se i u sjeveroistočnom i srednjezapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih država.[3]Kao ljekovitu biljku koristili su je još sjevernoamerički Indijanci, danas se biljka koristi širom svijeta. Brojni varijeteti ove biljke koriste se i u hortikulturi kao ukrasne biljke.

Mladi listovi biljke su jestivi.

Kemijski sastav biljke

[uredi | uredi kôd]
  • Echinacea purpurea sadrži polisaharide, eterična ulja (0,15 - 0,50%,po sastavu 80% necikličkog seskviterpena C15H28), glikozid ehinakozid (do 1 %),flavonoide, tanine saponine
  • Rizom i korijenje - Inulin (6%), glukozu (7%), eterično ulje. Svi dijelovi biljke sadrže enzime ,makro-(kalij,kalcij) i mikroelemenate (selen,kobalt,srebro,fosfor,cink,mangan).

Uporaba u tradicionalnoj biljnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Američki su Indijanci biljku izvana koristili za ugrize insekata,rane,opekline,zubobolju,infekcije grla.Iznutra su je koristili kod bolova,kašlja,grčeva u želucu,te kod ugriza zmija.[4]

Povijest primjene u Europi

[uredi | uredi kôd]

Veliki doprinos proučavanju ehinaceje dao je sovjetski znanstvenik S. A. Tomilin. Preporučio je ehinaceju za depresiju, mentalni i fizički umor, grlobolju, tonzilitis, kroničnu sepsu, parametre, upalne bolesti unutarnjih organa, akutne i kronične zarazne bolesti (tifusna groznica, difterija, erizipelas, osteomijelitis, cerebralni meningitis ), kao i za rane.[5]Danas (2020.)se pripravci ove biljke prodaju u svim zemljama EU.

Uporaba u narodnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Echinacea se koristi u tradicionalnoj (alternativnoj) medicini za različite svrhe, posebno za rane i infekcije. Popularnost sredstava iz ove biljke u Americi počela je opadati pojavom antibiotika .

U nekim slučajevima izaziva alergiju .

Lijekovi na bazi ehinacije

[uredi | uredi kôd]

U medicinskoj praksi pojedinih zemalja kao imunostimulirajuće sredstvo koriste se tinkture, dekocije i ekstrakti ehinaceje.

Prema studijama, uključivanje lijekova na bazi ehinaceje u liječenje prehlade može skratiti trajanje bolesti i olakšati njezin tijek. Ehinacea također smanjuje rizik od razvoja ponavljajućih respiratornih infekcija i pojavu komplikacija. Njegovi imunomodulatorni, antivirusni i protuupalni učinci mogu poslužiti kao značajna prednost za osjetljive ljude .

Na industrijskoj razini proizvode se uglavnom lijekovi i dodaci prehrani, proizvedeni na bazi soka ili ekstrakta biljke Echinacea purpurea, na primjer, tinktura ehinaceje na etilnom alkoholu . U kliničkoj praksi s dokazanim iskustvom uporabe lijekovi se široko primjenjuju u proizvodnji kojih se koristio sok svježe ubranih biljaka (na primjer, Immunal, Immunal plus S, Echinacea Vilar, Immunorm-Teva, Immunorm, Herbion Echinacea, Echinacea Hexal) .

Aktivne tvari svježe dobivenog soka ehinaceje pri oralnom uzimanju imaju nespecifični imunostimulirajući učinak .

Zbog visokog sadržaja esencijalnih ulja, antioksidanata, organskih kiselina, vitamina skupina A, C i E u ehinaceji, pripravci bazirani na ehinaceji povećavaju imunitet, pomažu tijelu u borbi protiv virusa gripe, herpesa i SARS-a. Biljka je bogata elementima u tragovima (željezo, kalcij, selen), koji imaju terapeutski učinak na sustav hematopoeze, kao i na mišićno-koštani sustav i strukture vezivnog tkiva . Selen u kombinaciji s vitaminima C i E pomaže eliminiranju slobodnih radikala iz tijela. Antioksidanti sprečavaju proces ranog starenja tjelesnih stanica i imaju antitumorsko djelovanje .[6]

U randomiziranoj, dvostruko slijepoj, placebo kontroliranoj studiji koja je uključivala 80 bolesnika sa simptomima obične prehlade, uključivanje ehinaceje u režim liječenja akutne prehlade omogućilo je smanjenje trajanja bolesti u prosjeku 3 dana .[7]

U placebo kontroliranom istraživanju u koje je bilo uključeno 111 pacijenata u dobi od 18 do 65 godina, pokazano je da kada su preparati ehinaceje uključeni u terapiju kod prvih znakova respiratorne infekcije, bolest prolazi u blažem obliku - simptomi akutnih respiratornih virusnih infekcija (poput glavobolje, curenja iz nosa i dr. upaljeno grlo itd.) .[8]

Šest kliničkih ispitivanja s ukupno 2458 sudionika uključeno je u metaanalizu. Upotreba ekstrakata ehinaceje povezana je sa statistički značajnim smanjenjem rizika od recidiva respiratornih infekcija. Komplikacije, uključujući pneumoniju, otitis media / otitis externa i tonzilitis / faringitis, također su bile rjeđe u liječenju kod uporabe ehinaceje .[9]

Prema Cochrane pregledu, ehinacea nije učinkovita u prevenciji ili liječenju prehlade .[10]

Kontraindikacije

[uredi | uredi kôd]

Ne uzimati u trudnoći ili kod laktacije. Ne davati osobama mlađim od 12 godina. Ne uzimati kod autoimunih bolesti ili alergije na biljke iz porodice Asteraceae. Ne koristiti kod uznapredovalih sistemskih bolest (TBC, multipla skleroza, HIV, AIDS).[11]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Echinacea purpurea - (L.)Moench. Plants For A Future. Lipanj 2004. Pristupljeno 6. lipnja 2007.
  2. ↑ Bruce Zimmerman. Echinacea: Not always a purple coneflower. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 28. rujna 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Echinacea purpurea (L.) Moench (eastern purple coneflower). PLANTS Profile. United States Department of Agriculture Natural Resources Conservation Service. Pristupljeno 7. lipnja 2007.
  4. ↑ Wang L, Waltenberger B, Pferschy-Wenzig EM, Blunder M, Liu X, Malainer C, Blazevic T, Schwaiger S, Rollinger JM, Heiss EH, Schuster D, Kopp B, Bauer R, Stuppner H, Dirsch VM, Atanasov AG. 2014. Natural product agonists of peroxisome proliferator-activated receptor gamma (PPARγ): a review. Biochem. Pharmacol. 92 (1): 73–89. doi:10.1016/j.bcp.2014.07.018. PMC 4212005. PMID 25083916
  5. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2020. Pristupljeno 6. lipnja 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ↑ Studies on the Antioxidant Activity of Echinacea Root Extract Chun Hu, David D. Kitts — Food, Nutrition and Health, Faculty of Agricultural Science, University of British Columbia, 6650 N.W. Marine Drive, Vancouver, BC, Canada V6T 1Z4 — 14 April 2000, 48 (5), pp. 1466–1472. DOI: 10.1021/jf990677+
  7. ↑ B. Schulten, M. Bulitta, B. Brigitta, U. Koster and M. Schafer Efficacy of Echinacea purpurea in patients with a common cold: a placebo-controlled, randomised, double-blind clinical trial — Arzneimittelforschung (2001) 51, pp. 563–568
  8. ↑ V. Goel Efficacy of a standardized echinacea preparation (EchinilinTM) for the treatment of the common cold: a randomized, double-blind, placebo-controlled trial — Journal of Clinical Pharmacy and Therapeutics (2004) 29, pp. 75–83
  9. ↑ Echinacea reduces the risk of recurrent respiratory tract infections and complications: a meta-analysis of randomized controlled trials A. Schapowal, P. Klein, S. Johnston — 2015 Mar, 32(3), pp. 187 – 200. DOI: 10.1007/s12325-015-0194-4
  10. ↑ https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD000530.pub3/abrief/ru[neaktivna poveznica]
  11. ↑ Assessment report on Echinacea purpurea (L.) Moench., herba recens,Based on Article 10a of Directive 2001/83/EC as amended (well-established use)Based on Article 16d(1), Article 16f and Article 16h of Directive 2001/83/EC as amended (traditional use),2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Purpurna_ehinaceja&oldid=7066249"