Sekularizacija
Sekularizacija je transformacija društva od bliske identifikacije s religioznim vrijednostima i institucijama k nereligioznim (ili ireligioznim) vrijednostima i sekularnim institucijama. Sekularizacijska teza odnosi se na uvjerenje da napredovanjem društva, posebice kroz modernizaciju i racionalizaciju, religija gubi svoj autoritet u svim aspektima društvenog života i upravljanja.[1] Pojam sekularizacija također se rabi u kontekstu ukidanja monaških zabrana nekom članu klera.[2]
Sekularizacija ima mnogoslojno značenje pri čemu može označavati teoriju i povijesni proces. Socijalni teoretičari poput Karla Marxa, Sigmunda Freuda, Maxa Webera i Émila Durkheima postulirali su da modernizacija društva uključuje smanjenje razine religioznosti. Proučavanjem tog procesa pokušava se odrediti način na koji religiozna vjerovanja, prakse i institucije gube društveni značaj te u kojem se opsegu to zbiva. Neki teoretičari tvrde da sekularizacija moderne civilizacije djelomice proizlazi iz naše nesposobnosti prilagodbe širokih etičkih i duhovnih potreba čovječanstva sve bržem napretku prirodnih znanosti.[3]
Pojam osim toga ima dodatna značenja, prvenstveno povijesna i religijska.[4] Primijenjen na crkveno vlasništvo pojam povijesno označava zapljenu monaškog zemljišta i zgrada koju su provodile antiklerikalne europske vlasti tijekom 18. i 19. stoljeća, što je za posljedicu imalo izbacivanje i potiskivanje religijskih zajednica koje su ih posjedovale (vidi Kulturkampf). Sekularizacija inače označava crkveno napuštanje dobara koja se zatim prodaju kupcu nakon što je vlast zaplijenila imovinu, što se obično događa nakon određenih pregovora i sklopljenih sporazuma. U katoličkom kanonskom pravu pojam može također označavati dopuštenje ili autorizaciju kojom se članu religijskog reda omogućava život izvan svoje religijske zajednice ili samostana tijekom određena ili trajna razdoblja.[5]
- ↑ The Secularization Debate Pippa Norris and Ronald Inglehart, Sacred and Secular. Religion and Politics Worldwide, Cambridge University Press, 2004. Chapter 1.
- ↑ http://www.thefreedictionary.com/secularization
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2010. Pristupljeno 15. veljače 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Casanova, Jose (1994). Public Religions in the Modern World. University of Chicago Press, pg. 13. ISBN 0-226-09535-5
- ↑ Catholic Encyclopedia at newadvent.org. http://www.newadvent.org/cathen/13677a.htm Retrieved 3/15/07.
- Berger, Peter. The Sacred Canopy. (1967)
- Berger, Peter. The Desecularization of the World. (1999)
- Bruce, Steve. Religion in the Modern World: From Cathedrals to Cults
- Bruce, Steve. God is Dead: Secularization in the West. (2002)
- Casanova, Jose. Public Religions in the Modern World. (1994)
- Chaves, M. Secularization As Declining Religious Authority. Social Forces 72(3):749–74. (1994)
- Ellul, Jacques. The New Demons.
- Gauchet, Marcel. The Disenchantment of the World. (1985/tr. 1997)
- Martin, David. A General Theory of Secularization. New York: Harper & Row. (1979).
- Sommerville, C. J. "Secular Society Religious Population: Our Tacit Rules for Using the Term Secularization. Journal for the Scientific Study of Religion 37 (2):249–53. (1998)
- Said, E. Orientalism: Western Conceptions of the Orient. London: Penguin. (1978).
- Skolnik, Jonathan and Peter Eli Gordon, eds., New German Critique 94 (2005)Special Issue on Secularization and Disenchantment
- Stark, Rodney, Laurence R. Iannaccone, Monica Turci, and Marco Zecchi. How Much Has Europe Been Secularized? Inchiesta 32(136):99–112. (2002)
- Taylor, Charles. A Secular Age. Harvard University Press. (2007)
- Warrier, Maya. Processes of Secularisation in Contemporary India: Guru Faith in the Mata Amritanandamayi Mission, Modern Asian Studies (2003)
- Abdelwahab Elmessiri, Dar Al-Shorok, "The Partial Secularization and The Complete Secularization", "العلمانية الجزئية و العلمانية الشاملة"