Sevastopolj
| Sevastopolj | |
|---|---|
| Севастополь | |
 Sevastopolj, 2015. | |
| Država |  Ukrajina (de jure) Rusija (de facto) |
| Republika |  Autonomna Republika Krim (de jure) Republika Krim (de facto) |
| Osnivanje | 14. lipnja 1783. |
| 1783. | |
| Osnivač | Grigorij Aleksandrovič Potemkin |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Sergej Kunjicin |
| Površina | |
| • Ukupna | 1079 km |
| Visina | 100 |
| Koordinate | 44°36′N 33°31′E / 44.600°N 33.517°E |
| Stanovništvo (2007.) | |
| • Entitet | 379.200 (350) |
| Vremenska zona | MSK (UTC+3) |
| Poštanski broj | 299000-299699 |
| Pozivni broj | +380-692 |
| Stranica | sevastopol.gov.ru1 |
 | |
 Položaj Sevastopolja na karti Krima | |
 Položaj Sevastopolja na karti Ukrajine | |
| 1Ukrajinska web-stranica "http://sev.gov.ua" nije više dostupna | |
Sevastopolj, Sevastopol,[1] u hrvatskim izvorima također i kao Sebastopolje[2][3] i Sebastopolj[4][5][6][7] (ukr./rus.: Севастополь, krimski tatarski: Aqyar) je grad na zapadnoj obali poluotoka Krima u središtu Crnog mora. U administrativnom smislu grad Sevastopolj je izdvojen iz Autonomne republike Krim, i pod direktnom je upravom ukrajinske metropole Kijeva i samog predsjednika Ukrajine.
Dana 18. ožujka 2014 nakon referenduma, poluotok Krim se priključio Ruskoj Federaciji. Ovaj čin Ukrajina, EU, SAD i ostale države smatraju nezakonitim jer je prekršeno međunarodno pravo i ustav Ukrajine. Spor poznatiji kao Ukrajinska kriza 2014. je i dalje u tijeku.
Prema popisu stanovnika iz 2007. godine, u Sevastopolju živi 379.200 građana, što ga čini najmnogoljudnijim gradom Krima i 15. po redu u cijeloj Ukrajini. U Sevastopolju većinu stanovnika čine etnički Rusi s oko 71,6%, zatim Ukrajinci s 22,4% i Bjelorusi s 1,6%, dok ostalih manjina ima manje od 1%.
Službeni jezik u gradu je ukrajinski i njime se koristi uglavnom gradska administracija i slične gradske ustanove, dok je svojom uporabom ruski jezik ostao primarni jezik gotovo svih stanovnika grada.
Sevastopolj predstavlja važno središte za proučavanje pomorske biološke raznolikosti. Posebno je razvijen trening s morskim životinjama delfinima, koji se ondje uzgajaju u vojne svrhe još od Drugog svjetskog rata. Delfini su nakon rata imali trajne poduke za pomaganje sovjetske vojske u slučaju izbijanja novog svjetskog rata, a danas su aktivni u sklopu ukrajinskih lječilišnih kompleksa.
Grad je također poznat zbog ruske Crnomorske flote koja ondje prema posljednjem Harkivskom sporazumu treba boraviti do 2042. godine.[8]
Za Krimskog Kanata na mjestu grada nalazila se mala tatarska tvrđava pod imenom Ahtiarom. Prema turskom i tatarskom jeziku grad Sevastopolj se imenovao kao Akjar (Akyar, Aqyar). Ime Sevastopolj gradu je 1784. nadjenuo ruski carski general Grigorij Potemkin, koji ga je te godine nanovo osnovao.
Riječ Sevastopolj je složenica dviju grčkih riječi: sevastos (σεβαστóς) = car, veličanstvo, svjetlost i polis (πóλις) = grad. Sevastopolj bi dakle bio carski ili veličanstveni grad. Za antičkog Rima, dva naselja nosila su ovo ime; jedno u Maloj Aziji, a drugo u Trakiji.
Sevastopolj se nalazi na jugozapadu poluotoka Krima u sklopu Ukrajine. Veliki zaljev dijeli grad na južni i sjeverni dio. U južnom dijelu nalazi se centar grada, razmješten na više brježuljaka.
Klima u gradu Sevastopolju je mediteranska. Planine štite grad od hladnijih zračnih strujanja sa sjevera. Godišnja količina oborina se kreće između 500 i 700 milimetara. Ljeti se temperature penju do 40 °C, ali uz uvijek prisutan i laki povjetarac s mora. Zimske temperature kreću se između -2 °C i 7 °C. Mnoge luke u Crnom moru se tijekom zime često zalede, ali sevastopoljska ne.
Priobalje Krima naselili su grčki kolonisti još početkom VII. st. pr. Kr. U blizini današnjeg centra grada, grčki kolonisti iz grada Mileta su sagradili naselje, a od V. st. pr. Kr. doseljenici iz grada Herakleja Pontika pretvorili su tvrđavu Kalamita u najznačajnije naselje na Tauridi (tadašnje ime Krima). Za vrijeme rimske i bizantske dominacije, grad i čitav poluotok Krim bili su naseljeni većinom grčkim ili greciziranim stanovništvom. Nakon najezde Tatara u XIV. st., grad je postao tipično orijentalno naselje pod imenom Ak-Jar.
Godine 1783. grad je nanovo imenovan kao Ahtijar, sve dok Ruski imperij nije ponovno anektirao poluotok Krim i veliki broj novonaseljenih ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih stanovnika. Naredbom carice Katarine II., iz 1784., trebalo je podići novu tvrđavu što je povjerila svom miljeniku carskom generalu Grigoriju Potemkinu, koji je podigao novi grad i nazvao ga Sevastopolj. Sevastopolj je uz Kronštat i Gibraltar postao jedna od najznačajnijih pomorskih utvrda u Europi.
Zbog svog izuzetnog vojnog značaja, Sevastopolj je bio glavni cilj borbi za Krimskog rata (1854–1855). Nakon jedanaest mjeseci opsade, grad se predao 8. rujna 1855., napadačima; Britancima, Francuzima, Sardima i Turcima, ali totalno razrušen. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Sevastopolj je doživio sličnu sudbinu. Njemačke jedinice zauzele su ga 1. srpnja 1942. nakon izuzetno teških borbi 1941. i 1942. godine te je tako u cijelom gradu ostalo samo 9 neoštećenih zgrada.
Etnički Rus i sovjetski lider Nikita Hruščov, s ciljem stjecanja veće popularnosti među vlastitim ukrajinskim biračkim tijelom, 1954. godine je vratio rusku Krimsku oblast i luku Sevastopolj u sastav sovjetske Ukrajine pod parolom bratstva između ruskog i ukrajinskog naroda, nerazmišljajući da bi se nacionalno orijantirana Ukrajina jednog dana mogla osamostaliti, što bi važno vojno središte Rusije moglo dovesti u neočekivane probleme.
Do 1991. Sevastopolj je bio uglavnom zatvoreni grad, odredište ruskih vojnih oficira i njihovih obitelji. Ugovorom s Rusijom, koji vrijedi do 2017., Sevastopolj je određen kao zajednička luka ruske i ukrajinske Crnomorske vojne flote. Grad je danas pod direktnom upravom Ukrajinske vlade, a ne Autonomne republike Krim. U Ukrajini samo još grad Kijev ima ovakav poseban status.
Podrobniji članak o temi: Crnomorska flotaDanas u gradu Sevastopolju živi oko 30.000 ruskih časnika i mornara s članovima porodica, koji žive i rade u sklopu ukrajinsko-ruskog vojnog ugovora s ciljem održavanja ruske Crnomorske vojne flote koja predstavlja jednog od najvećih poslodavaca u gradu. Održavanje ruske vojne flote u luci Sevastopolja puni proračun grada za gotovo 25% i prema sporazumu Rusija uplaćuje dodatnih 97 milijuna američkih dolara za najam ukrajinske luke.
Od 2004. godine, ukrajinska je vlada često kritizira ruske vlasti da je cijena za najam suviše preniska i da ne podmiruje osnovne troškove. Ujedno se vlast Kijeva žalila da se obvezni troškovi grada i osiguranih ne uplaćuju redovito kako to predviđa sporazum. Zbog tih i političkih razloga, u kojma se tvrdi da flota provocira političku nestabilnost u Ukrajini, ukrajinske vlasti do 2010. nisu namjeravale produžiti ukrajinsko-ruski vojni ugovor nakon dogovrene 2017. godine, kada prema sporazumu ruska vojna flota u potpunosti mora napustiti teritorij Ukrajine.
Prema pojedinim istraživanjima, građani Sevastopolja ne žele vojne baze u svome gradu, ali postoji velika bojaznost da će odlaskom ruske vojne flote biti naglo povećan broj nezaposlenih. Na tim je pitanjima od 2004. aktivno radila ukrajinska vlada na čelu s predsjednikom Viktorom Juščenkom koja je na cijeli Krim dovodila strani, uglavnom europski kapital, koji je trebao kroz sljedeći period otvoriti nova radna mjesta i prekvalificirati radnu snagu, uglavnom prema uslužnim (turističkim) djelatnostima.
Do 2010. godine ukrajinske vlasti poluotok Krim vidjele su isključivo kao turističko odredište Europljana i u bližoj budućnosti namjeravale su u potpunosti demilitizirati cijeli Krim. Izmjena takve politike uslijedila je u travnju 2010. kada je novoizabrani ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič na veliko negodovanje ukrajinske populacije[9] sklopio Harkivski sporazum čime je ruskoj crnomorskoj floti dopušten boravak u gradu Sevastopolju sve do 2042. u zamjenu za 30% jeftiniji energent plin.
- ↑ Enciklopedija: Sevastopol
- ↑ Ivo Grgurević * 1838 † 2. lipnja 1894, Dom i sviet, 15. veljače 1895., sadržaj dostupan ovdje [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine)
"Kad je god 1835 buknuo krimski rat, pohrli mladi tada kapetan Grgurević u Sebastopolje gdje mu u to doba njegov otac, vitez Grgur Grgurević, postade lučkim podkapetanom Sebastopolja u službi Fraucezke." - ↑ Maroje Mihovilović: Ruska armija vraća se na Pacifik i Sredozemlje Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine), Nacional br. 613, 13. kolovoza 2007.
"Morosin je to objavio na konferenciji za novinare u Sebastopolju, ukrajinskom gradu na poluotoku Krimu, gdje je još uvijek glavna baza ruske Crnomorske flote....Morosin je u Sebastopolju iznio ambiciozne ruske mornaričke planove..." - ↑ (H): Putin potpisao uredbu o priznavanju Krima kao suverene države , Slobodna Dalmacija. 17. ožujka 2014. Pristupljeno 7. kolovoza 2019.
Rusija, "s obzirom na volju naroda na Krimu izraženu na referendumu 16. ožujka 2014." odlučuje "priznati Republiku Krim kao suverenu i neovisnu državu gdje grad Sebastopolj ima posebni status", kaže se u tekstu ukaza koji je objavio ured ruskog predsjednika. - ↑ Ruski pripovjedači (1894.). Lav Tolstoj; napisao Milivoj Šrepel, Zagreb, Matica hrvatska "Veličanstveno je zasnovana trilogija, epopeja u malom: »Sebastopoljske pripoviesti« (Sebastopolj u decembru g. 1854., Sebastopolj u maju 1855. godine i Sebastopolj u augustu 1855. godine). "
- ↑ Ruski pripovjedači (1894.). Lav Tolstoj; napisao Milivoj Šrepel, Zagreb, Matica hrvatska "zbor ju odpjeva veselo, i za čas bijaše u ustima sve posade sebastopoljske."
- ↑ Ruski pripovjedači (1894.). Lav Tolstoj; napisao Milivoj Šrepel, Zagreb, Matica hrvatska: "Veliko umiranje u Sebastopolju poučava pjesnika, kako je ništav život pojedinaca prema cjelini, prema vječnim idejama."
- ↑ Ukraine extends lease for Russia's Black Sea Fleet
- ↑ Masovna tučnjava Ukrajinaca zbog sporazuma s Rusijom. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2010. Pristupljeno 1. svibnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Službene stranice grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. siječnja 2013. (Wayback Machine)
- Informativna stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2018. (Wayback Machine)
| ||||||||
| |||||||
.svg){kind=small}