Prijeđi na sadržaj

Sigourney Weaver

Izvor: Wikipedija
Sigourney Weaver
Sigourney Weaver 2011.
Rodno imeSusan Alexandra Weaver
Rođenje8. listopada 1949. (75 god.)
New York, SAD
SuprugJim Simpson (od 1984.)
WWW
Nagrade Zlatni globus
Najbolja glumica – drama
1989. Gorile u magli
Najbolja sporedna glumica
1989. Zaposlena djevojka
Nagrade BAFTA-e
Najbolja sporedna glumica
1997. Ledena oluja
Nagrade Saturn
Najbolja glumica
1986. Aliens
Najbolja sporedna glumica
2009. Avatar

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Sigourney Weaver (New York, SAD, 8. listopada 1949.), pravim imenom Susan Alexandra Weaver, američka je glumica i filmska producentica. Poznata je kao pionirka ženskih uloga heroina u SF i akcijskim filmovima.[1][2][3]

Rani život

[uredi | uredi kôd]

Sigourney Weaver rodila se kao dijete Pata Weavera, predsjednika NBC televizije, i Desiree Hawkins Ingles, britanske glumice. Počela se služiti imenom Sigourney 1963. godine prema liku iz romana „Veliki GatsbyF. Scotta Fitzgeralda. Pohađala je srednju školu u New Yorku te je studirala engleski na Sveučilištu Stanford, a zatim glumu na Yaleu, gdje je nastupala u kazališnim predstavama prijatelja Christophera Duranga.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Njena prva uloga bila je jako mala – glumila je djevojku s kojom Woody Allen izlazi ispred kina u hvaljenoj tragikomediji „Annie Hall”. Već kasnije je praktički dobila glavnu ulogu u klasiku ZF horora, „Osmi putnik” (engl. „Alien”) iz 1979. Kasnije su također uslijedili uspješni filmovi – nastupila je u drami „Godina opasnog življenja” iz 1982. koju je režirao Peter Weir, a fantastična komedija „Istjerivači duhova” postala je njen najveći komercijalni uspjeh. Godine 1988. postala je prva glumica u povijesti koja je osvojila dva Zlatna globusa u istoj godini – jednog za glavnu ulogu u drami „Gorile u magli” a drugog za sporednu ulogu u komediju „Zaposlena djevojka” – a da kasnije nije osvojila Oscara ni za jedan film, iako je za oba bila također nominirana u istoj godini. Još ranije je dobila prvu nominaciju za Oscara za ulogu u nastavku „Aliens” iz 1986. god. U tom filmskom serijalu je nastupila sveukupno u sva četiri nastavka.

Udala se za kazališnog redatelja Jima Simpsona 1984. s kojim je dobila kćerku Charlotte Simpson (1990.). Uz to se zalaže za očuvanje okoliša.

Izabrana filmografija

[uredi | uredi kôd]
Godina Film Uloga Bilješke
1977. Annie Hall
1979. Osmi putnik Ellen Ripley nominacija za BAFTA-u, osvojena nagradu Saturn za najbolju glumicu
1982. Godina opasnog življenja Jilly Bryant
1984. Istjerivači duhova Dana Barrett
1986. Tuđinci Ellen Ripley nominacija za Oscara i Zlatni globus
1988. Gorile u magli Dian Fossey osvojen Zlatni globus; nominacija za Oscara
Zaposlena djevojka Katharine Parker osvojen Zlatni globus; nominacija za Oscara i BAFTA-u
1989. Istjerivači duhova 2 Dana Barrett
1992. Tuđinac 3 Ellen Ripley nominacija za nagradu Saturn za najbolju glumicu
1993. Dave Ellen Mitchell
1994. Djevojka i smrt Paulina Escobar osvojena nagrada Gotham za najbolju glumicu
1995. Jeffrey Debra Moorhouse
Imitator Helen Hudson
1997. Tuđinac: Uskrsnuće Ellen Ripley nominacija za nagradu Saturn za najbolju glumicu
Ledena oluja Janey Carver osvojena BAFTA; nominacija za Zlatni globus
1999. Galaxy Quest Gwen DeMarco/por. Tawny Madison nominacija za nagradu Saturn za najbolju glumicu
Karta svijeta Elis Gudwin
2001. Srcolomke Max Conners Bradley
2004. Zaselak Alice Hunt
Izmišljeni junaci Sandy Travis nominacija za nagradu Satellite
2006. Snježni kolač Linda Freeman
2009. Avatar Dr. Grace Augustine osvojena nagrada Saturn za najbolju sporednu glumicu
2009. Molitve za Bobija Mary Griffith
2015. Chappie Michelle Bradley

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sigourney Weaver. Hollywood Walk of Fame. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. ožujka 2019. Pristupljeno 24. lipnja 2019.
  2. Ross, Jane. 23. svibnja 2019. Sigourney Weaver marks 'Alien' anniversary: 'I thought it was a small movie'. Reuters. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2019. Pristupljeno 30. svibnja 2020.
  3. Brooks, Xan. 12. listopada 2019. The first action heroine. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2020. Pristupljeno 4. lipnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]