Vilko Gecan
| Vilko Gecan | |
| hrvatski slikar | |
|---|---|
| Rođenje | 16. lipnja 1894. Kuželj |
| Smrt | 25. lipnja 1973. Zagreb |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo, grafika, karikatura |
| Praksa | Zagreb |
| Poznata djela | „Cinik”, „U krčmi” |
| Portal o životopisima | |
Vilko Gecan (Kuželj kraj Broda na Kupi, 16. lipnja 1894. - Zagreb, 25. lipnja 1973.) bio je hrvatski slikar i jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatskog ekspresionizma u razdoblju između dva svjetska rata.
Rođen je 1894. godine u Kuželju kraj Broda na Kupi. S roditeljima je 1899. otputovao u Australiju, odakle se vratio 1902. godine. Školovao se u više mjesta: u Karlovcu, Glogovnici, Zagrebu, Dubici te od 1910. u gimnaziji u Banjoj Luci, gdje je upoznao Milivoja Uzelca s kojim je razvio dugogodišnje prijateljstvo. Godine 1912. - 1913. pohađao je privatnu umjetničku školu Tomislava Krizmana u Zagrebu.[1] U jesen 1913. odlazi u München gdje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti i pohađa Heymannovu privatnu slikarsku školu.
Na početku Prvog svjetskog rata Gecan je mobiliziran. U srpnju 1915. zarobljen je u Bitci na Soči, nakon čega je ostatak rata proveo u zarobljeničkim logorima na Siciliji.[2]
Godine 1919. odlazi u Prag s Milivojem Uzelcem, gdje se pridružuje skupini hrvatskih umjetnika koja je uključivala Vladimira Varlaja, Marijana Trepšea, Ivu Režeka i Franu Kršinića. Iste godine izlaže na zagrebačkom Proljetnom salonu, a kasnije postaje član tzv. „Grupe četvorice” ili „Praške četvorice” zajedno s Uzelcem, Trepšeom i Varlajem.[3] Godine 1921. održava svoju prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Gecanova najznačajnija djela nastala su tijekom 1920-ih i 1930-ih godina. Njegov umjetnički izraz pokazuje snažne ekspresionističke tendencije, posebice vidljive u ciklusu „Klinika” iz 1920. godine, koji se smatra remek-djelom hrvatskog ekspresionizma. Najznačajnije djelo mu je „Cinik” iz 1921. godine, koje se smatra vrhuncem hrvatskog ekspresionističkog slikarstva.
Godine 1931. počinju se javljati prvi simptomi Parkinsonove bolesti, koji su postupno ograničavali njegovu slikarsku aktivnost. Unatoč tome, 1935. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu kako bi formalno stekao akademsku diplomu.
Za svoj rad primio je brojna priznanja, uključujući Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1967. godine. Za njegova života organizirane su dvije retrospektivne izložbe (u Modernoj galeriji u Zagrebu 1964. i u Umjetničkom paviljonu 1972.), a velika posthumna izložba održana je 2005. godine u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu.
- ↑ Vilko Gecan avantgarde-museum.com Preuzeto 9. prosinca 2024.
- ↑ Vilko Gecan Retrospektiva Vijenac 290. Preuzeto 9. prosinca 2024.
- ↑ Zvonko Maković (2010.), Katalog Izlozba: Marijan Trepše – Retrospektiva, Art Pavilion Zagreb, p. 123, ISBN 978-953-6890-41-5