Douglas DC-9 – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
Bluelink 1 book for verifiability (20230121)) #IABot (v2.0.9.3) (GreenC bot |
||
| (Nisu prikazane 3 međuverzije 2 korisnika) | |||
| Red 13: | Red 13: | ||
|status= |
|status= |
||
|prvotni korisnik= [[Northwest Airlines]] |
|prvotni korisnik= [[Northwest Airlines]] |
||
|više korisnika= [[ABX Air]] <br/> [[Aserca Airlines]] <br/> [[Aero California]] |
|više korisnika= [[ABX Air]] <br /> [[Aserca Airlines]] <br /> [[Aero California]] |
||
|broj primjeraka=976 |
|broj primjeraka=976 |
||
|pojedinačna cijena= |
|pojedinačna cijena= |
||
| Red 36: | Red 36: | ||
'''McDonnell Douglas DC-9''' (u početku poznat kao '''Douglas DC-9''') je linijski putnički mlazni [[avion]] dizajniran za učestale, kratke letove. Proizveden je [[1965|1965.]] godine kada je i imao svoj prvi let. Izrađivan je sve do [[1982|1982.]] godine. |
'''McDonnell Douglas DC-9''' (u početku poznat kao '''Douglas DC-9''') je linijski putnički mlazni [[avion]] dizajniran za učestale, kratke letove. Proizveden je [[1965|1965.]] godine kada je i imao svoj prvi let. Izrađivan je sve do [[1982|1982.]] godine. |
||
==Dizajn i razvoj== |
== Dizajn i razvoj == |
||
Douglas je pokrenuo razvojni projekt za DC-9 u [[april|travnju]] [[1963|1963.]] godine, namjeravajući izraditi zrakoplov kraćeg doleta kao pratilac njihovog četveromotornog [[Douglas DC-8|DC-8]]<ref name="douglas">{{cite book| last = Norris | first = Guy | authorlink = | coauthors = Wagner, Mark | title = Douglas Jetliners | publisher = MBI Publishing| date = 1999 | location = | isbn = 0-7603-0676-1 }}</ref>. Za razliku od konkurentnog i neznatno većeg [[Boeing 727|Boeinga 727]] koji je koristio onoliko komponenti s [[Boeing 707|707]] koliko je bilo moguće, DC-9 je bio posve nov u dizajnu. DC-9 je prepoznatljiv po svoja dva [[Pratt & Whitney JT8D]] [[turbofen]] motora ugrađena na zadnji dio [[Trup zrakoplova|trupa]], relativno malim ali efikasnim [[Krilo zrakoplova|krilima]] i T-[[Repne površine zrakoplova|repnim površinama]]<ref name="douglas"/>. U većini konfiguracija putnička kabina DC-9 ima 5 redova (2+3) i ovisno o razmještaju klasa može povesti od 80 do 135 putnika. |
Douglas je pokrenuo razvojni projekt za DC-9 u [[april|travnju]] [[1963|1963.]] godine, namjeravajući izraditi zrakoplov kraćeg doleta kao pratilac njihovog četveromotornog [[Douglas DC-8|DC-8]]<ref name="douglas">{{cite book| last = Norris | first = Guy | authorlink = | coauthors = Wagner, Mark | title = Douglas Jetliners | url = https://archive.org/details/douglasjetliners0000norr | publisher = MBI Publishing| date = 1999 | location = | isbn = 0-7603-0676-1 }}</ref>. Za razliku od konkurentnog i neznatno većeg [[Boeing 727|Boeinga 727]] koji je koristio onoliko komponenti s [[Boeing 707|707]] koliko je bilo moguće, DC-9 je bio posve nov u dizajnu. DC-9 je prepoznatljiv po svoja dva [[Pratt & Whitney JT8D]] [[turbofen]] motora ugrađena na zadnji dio [[Trup zrakoplova|trupa]], relativno malim ali efikasnim [[Krilo zrakoplova|krilima]] i T-[[Repne površine zrakoplova|repnim površinama]]<ref name="douglas"/>. U većini konfiguracija putnička kabina DC-9 ima 5 redova (2+3) i ovisno o razmještaju klasa može povesti od 80 do 135 putnika. |
||
Prvi DC-9 prototip imao je probni let |
Prvi DC-9 prototip imao je probni let u [[februar|veljači]] [[1965|1965.]] godine<ref name="douglas"/> a drugi DC-9 poletio je nekoliko tjedana kasnije. Krajem te godine [[Delta Air Lines]] počinje redovne letove. Uz više preinaka, produživanja i redizajna zadnji DC-9 serije-50 svoj prvi let je imao [[1974|1974.]] DC-9 je doživio komercijalni uspjeh, izrađeno je 976 [[avion]]a a zadnji je iz tvornice izašao [[1982|1982.]] godine<ref name="douglas"/>. |
||
DC-9 je jedna od najduže korištenih zrakoplova. Njegova pouzdanosti i učinkovitost zadržala je dobru prodaju i njegovih kasnijih nasljednika. Jednan je od najuspješnijih mlaznih putničkih zrakoplova s ukupno više od 2.400 proizvedenih inačica što ga svrstava na treće mjesto odmah iza [[Airbus A320|Airbusa A320]] (preko 3.000 proizvedenih inačica) i [[Boeing 737|Boeinga 737]] (preko 5.000 proizvedenih inačica). |
DC-9 je jedna od najduže korištenih zrakoplova. Njegova pouzdanosti i učinkovitost zadržala je dobru prodaju i njegovih kasnijih nasljednika. Jednan je od najuspješnijih mlaznih putničkih zrakoplova s ukupno više od 2.400 proizvedenih inačica što ga svrstava na treće mjesto odmah iza [[Airbus A320|Airbusa A320]] (preko 3.000 proizvedenih inačica) i [[Boeing 737|Boeinga 737]] (preko 5.000 proizvedenih inačica). |
||
| Red 49: | Red 49: | ||
Konačna inačica DC-9 grupe bio je MD-95 koji je nakon spajanja [[McDonnell Douglas]]a i Boeinga [[1997|1997.]] godine, prije svoje prve isporuke, preimenovan u [[Boeing 717|Boeing 717-200]]. Trup aviona i krila su vrlo slični onima na DC-9-30, ali je većina komponenti rađena od lakših, modernih materijala. Avion pogone dva [[Rolls-Royce BR715]] turbofen motora. |
Konačna inačica DC-9 grupe bio je MD-95 koji je nakon spajanja [[McDonnell Douglas]]a i Boeinga [[1997|1997.]] godine, prije svoje prve isporuke, preimenovan u [[Boeing 717|Boeing 717-200]]. Trup aviona i krila su vrlo slični onima na DC-9-30, ali je većina komponenti rađena od lakših, modernih materijala. Avion pogone dva [[Rolls-Royce BR715]] turbofen motora. |
||
==Inačice== |
== Inačice == |
||
'''DC-9-10''': Najraniji je i najmanji DC-9 s dužinom od 31,8 |
'''DC-9-10''': Najraniji je i najmanji DC-9 s dužinom od 31,8 m najvećom težinom od 37.000 kg. Ugrađivani su Pratt & Whitney JT8D-5 motori od 56 kN ili JT8D-7 motori s 62 kN. Ukupno je izrađeno 137 aviona. Modeli ove serije su -11, -12, -13, -14, -15,-15F-15RC. Prvi korisnik bila je [[Delta Air Lines]]. |
||
'''DC-9-20''': Dizajniran je prema zahtjevima [[Scandinavian Airlines System|SAS]]-a za mogućnost korištenja kraćih pista koristeći jače motore, poboljšana krila s inačice -30 u kombinaciji s kraćim trupom koji se koriste na inačici -10. Ukupno je izrađeno 20 aviona i svi su Model -21<ref>[http://active.boeing.com/commercial/orders/index.cfm?content=userdefinedselection.cfm&pageid=m15527 The Boeing Company]</ref>. Jedan DC-9-21 (informacija od travnja 2008.) koristi se kao |
'''DC-9-20''': Dizajniran je prema zahtjevima [[Scandinavian Airlines System|SAS]]-a za mogućnost korištenja kraćih pista koristeći jače motore, poboljšana krila s inačice -30 u kombinaciji s kraćim trupom koji se koriste na inačici -10. Ukupno je izrađeno 20 aviona i svi su Model -21<ref>[http://active.boeing.com/commercial/orders/index.cfm?content=userdefinedselection.cfm&pageid=m15527 The Boeing Company]</ref>. Jedan DC-9-21 (informacija od travnja 2008.) koristi se kao platforma za skakanje padobranaca na zračnoj luci u [[Perris]]u, [[Kalifornija]]. U tu svrhu sa zrakoplova je maknuto zadnje stepenište<ref name="Perris Valley Skydiving DC-9 Video">Perris Valley Skydiving DC-9 Video</ref>. |
||
'''DC-9-30''': -S 662 aviona ovo je najproizvođenija serija. Prvi korisnik od veljače 1967. bio je [[Eastern Airlines]]. Na avionu je produžen trup za 4,5 m a raspon krila je uvećan za 0,9 m. Predkrilca su ugrađena uzduž cijele napadne ivice |
'''DC-9-30''': -S 662 aviona ovo je najproizvođenija serija. Prvi korisnik od veljače 1967. bio je [[Eastern Airlines]]. Na avionu je produžen trup za 4,5 m a raspon krila je uvećan za 0,9 m. Predkrilca su ugrađena uzduž cijele napadne ivice što je poboljšalo osobine uzlijetanja i slijetanja. Ukupna težina uzlijetanja iznosi 50.000 kg. Na modele -31, -32, -33 i -34 ugrađivani su P & W JT8D-7 i JT8D-9 motori s 64 kN potiska ili JT8D-11 s 67 kN potiska. |
||
'''DC-9-40''': Dodatno produžena inačica s kojom je SAS počeo letjeti u ožujku 1968. godine. |
'''DC-9-40''': Dodatno produžena inačica s kojom je SAS počeo letjeti u ožujku 1968. godine. S dva metra dužim trupom u avion se moglo smjestiti 125 putnika. Izrađeno je 71 zrakoplov -40 serije a na njih su ugrađivani Pratt & Whitney motori snage od 64 do 71 kN. |
||
'''DC-9-50''': Serija -50 najveći je DC-9. S dodatnim produženjem od 2,5 m avion je imao |
'''DC-9-50''': Serija -50 najveći je DC-9. S dodatnim produženjem od 2,5 m avion je imao 139 sjedišta. S komercijalnim letovima u kolovozu 1975. započela je kompanija [[Eastern Airlines]]. Inačica uključuje niz poboljšanja, novi interijer putničke kabine i jače JT8D-15 ili -17 motore s 71 i 73 kN potiska. McDonnell Douglas isporučio je 96 aviona, svi model -51. Od drugih inačica -50 se razlikuje po ugrađenim stabilizatorima na prednjem dijelu trupa ispod pilotske kabine. |
||
=== Vojni idržavni zrakoplovi === |
=== Vojni idržavni zrakoplovi === |
||
'''C-9''': Nekoliko aviona serije -30 s ugrađenim teretnim vratima kupile su [[Oružane snage SAD-a]]. ''C-9A Nightingale'' konfiguracija je za prijevoz medicinskog osoblja [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|Ratnog zrakoplovstva SAD-a]]. ''C-9b Skytrain II'' koristi [[Ratna mornarica SAD-a]] kao logističku podršku, premještanje osoblja i manje količine tereta. |
'''C-9''': Nekoliko aviona serije -30 s ugrađenim teretnim vratima kupile su [[Oružane snage SAD-a]]. ''C-9A Nightingale'' konfiguracija je za prijevoz medicinskog osoblja [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|Ratnog zrakoplovstva SAD-a]]. ''C-9b Skytrain II'' koristi [[Ratna mornarica SAD-a]] kao logističku podršku, premještanje osoblja i manje količine tereta. |
||
''VC-9C'' je VIP inačica u službi Ratnog zrakoplovstva SAD-a koji se koriste za transport pripadnika američkog kabineta i visokih vojnih dužnosnika. |
''VC-9C'' je VIP inačica u službi Ratnog zrakoplovstva SAD-a koji se koriste za transport pripadnika američkog kabineta i visokih vojnih dužnosnika. |
||
| Red 66: | Red 66: | ||
Inačice DC-9 također se koriste u [[Ratno zrakoplovstvo Kuvajta|Ratnom zrakoplovstvu Kuvajta]] i [[Ratno zrakoplovstvo Italije|Ratnom zrakoplovstvu Italije]]. |
Inačice DC-9 također se koriste u [[Ratno zrakoplovstvo Kuvajta|Ratnom zrakoplovstvu Kuvajta]] i [[Ratno zrakoplovstvo Italije|Ratnom zrakoplovstvu Italije]]. |
||
==Usporedba == |
== Usporedba == |
||
{| style="text-align: center; font-size:100%; color:black" |
{| style="text-align: center; font-size:100%; color:black" |
||
|- bgcolor="#87CEEB" |
|- bgcolor="#87CEEB" |
||
| Red 76: | Red 76: | ||
! DC-9-50 |
! DC-9-50 |
||
|- bgcolor="#EEEEEE" |
|- bgcolor="#EEEEEE" |
||
! Putnici<br>(1 klasa) |
! Putnici<br />(1 klasa) |
||
|colspan=2 | 90 |
|colspan=2 | 90 |
||
||115 |
||115 |
||
| Red 137: | Red 137: | ||
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=276 McDonnell Douglas DC-9-10/20/30 airliners.net ] |
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=276 McDonnell Douglas DC-9-10/20/30 airliners.net ] |
||
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=277 McDonnell Douglas DC-9-40/50 airliners.net ] |
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=277 McDonnell Douglas DC-9-40/50 airliners.net ] |
||
[[ |
[[Kategorija:Putnički avioni]] |
||
[[Kategorija:McDonnell Douglas]] |
|||
Aktualna verzija od 22. januara 2023. u 18:31
| Šablon:McDonnell Douglas | |
 | |
| Tip | Linijski putnički avion |
| Proizvođač | Douglas Aircraft, McDonnell Douglas |
| Probni let | 25. veljače 1965. |
| Uveden u uporabu | 8. prosinca 1965. |
| Prvotni korisnik | Northwest Airlines ABX Air Aserca Airlines Aero California |
| Broj primjeraka | 976 |
Portal: Zrakoplovstvo 
| |
McDonnell Douglas DC-9 (u početku poznat kao Douglas DC-9) je linijski putnički mlazni avion dizajniran za učestale, kratke letove. Proizveden je 1965. godine kada je i imao svoj prvi let. Izrađivan je sve do 1982. godine.
Douglas je pokrenuo razvojni projekt za DC-9 u travnju 1963. godine, namjeravajući izraditi zrakoplov kraćeg doleta kao pratilac njihovog četveromotornog DC-8[1]. Za razliku od konkurentnog i neznatno većeg Boeinga 727 koji je koristio onoliko komponenti s 707 koliko je bilo moguće, DC-9 je bio posve nov u dizajnu. DC-9 je prepoznatljiv po svoja dva Pratt & Whitney JT8D turbofen motora ugrađena na zadnji dio trupa, relativno malim ali efikasnim krilima i T-repnim površinama[1]. U većini konfiguracija putnička kabina DC-9 ima 5 redova (2+3) i ovisno o razmještaju klasa može povesti od 80 do 135 putnika.
Prvi DC-9 prototip imao je probni let u veljači 1965. godine[1] a drugi DC-9 poletio je nekoliko tjedana kasnije. Krajem te godine Delta Air Lines počinje redovne letove. Uz više preinaka, produživanja i redizajna zadnji DC-9 serije-50 svoj prvi let je imao 1974. DC-9 je doživio komercijalni uspjeh, izrađeno je 976 aviona a zadnji je iz tvornice izašao 1982. godine[1].
DC-9 je jedna od najduže korištenih zrakoplova. Njegova pouzdanosti i učinkovitost zadržala je dobru prodaju i njegovih kasnijih nasljednika. Jednan je od najuspješnijih mlaznih putničkih zrakoplova s ukupno više od 2.400 proizvedenih inačica što ga svrstava na treće mjesto odmah iza Airbusa A320 (preko 3.000 proizvedenih inačica) i Boeinga 737 (preko 5.000 proizvedenih inačica).
U 1980. godini DC-9 su naslijedili avioni MD-80 serije (izvorno nazvani DC-9-80). Avion je produženi model DC-9-50 s većom maksimalnom težinom uzlijetanja većim krilom, novim glavnim podvozjem i većim spremnicima za gorivo. Na MD-80 serije ugrađivane su razne inačice Pratt & Whitney JT8D turbofen motora s kojima je avion imao veći potisak od onog na DC-9.
Iz MD-80 serije se u ranim 1990.-tim razvija McDonnell Douglas MD-90 s još dužim trupom, EFIS opremljenom pilotskom kabinom (prvi put uvedena MD-88) i potpuno novim International Aero V2500 turbofen motorima. U odnosu na vrlo uspješnu MD-80 izrađen je relativno mali broj MD-90.
Konačna inačica DC-9 grupe bio je MD-95 koji je nakon spajanja McDonnell Douglasa i Boeinga 1997. godine, prije svoje prve isporuke, preimenovan u Boeing 717-200. Trup aviona i krila su vrlo slični onima na DC-9-30, ali je većina komponenti rađena od lakših, modernih materijala. Avion pogone dva Rolls-Royce BR715 turbofen motora.
DC-9-10: Najraniji je i najmanji DC-9 s dužinom od 31,8 m najvećom težinom od 37.000 kg. Ugrađivani su Pratt & Whitney JT8D-5 motori od 56 kN ili JT8D-7 motori s 62 kN. Ukupno je izrađeno 137 aviona. Modeli ove serije su -11, -12, -13, -14, -15,-15F-15RC. Prvi korisnik bila je Delta Air Lines.
DC-9-20: Dizajniran je prema zahtjevima SAS-a za mogućnost korištenja kraćih pista koristeći jače motore, poboljšana krila s inačice -30 u kombinaciji s kraćim trupom koji se koriste na inačici -10. Ukupno je izrađeno 20 aviona i svi su Model -21[2]. Jedan DC-9-21 (informacija od travnja 2008.) koristi se kao platforma za skakanje padobranaca na zračnoj luci u Perrisu, Kalifornija. U tu svrhu sa zrakoplova je maknuto zadnje stepenište[3].
DC-9-30: -S 662 aviona ovo je najproizvođenija serija. Prvi korisnik od veljače 1967. bio je Eastern Airlines. Na avionu je produžen trup za 4,5 m a raspon krila je uvećan za 0,9 m. Predkrilca su ugrađena uzduž cijele napadne ivice što je poboljšalo osobine uzlijetanja i slijetanja. Ukupna težina uzlijetanja iznosi 50.000 kg. Na modele -31, -32, -33 i -34 ugrađivani su P & W JT8D-7 i JT8D-9 motori s 64 kN potiska ili JT8D-11 s 67 kN potiska.
DC-9-40: Dodatno produžena inačica s kojom je SAS počeo letjeti u ožujku 1968. godine. S dva metra dužim trupom u avion se moglo smjestiti 125 putnika. Izrađeno je 71 zrakoplov -40 serije a na njih su ugrađivani Pratt & Whitney motori snage od 64 do 71 kN.
DC-9-50: Serija -50 najveći je DC-9. S dodatnim produženjem od 2,5 m avion je imao 139 sjedišta. S komercijalnim letovima u kolovozu 1975. započela je kompanija Eastern Airlines. Inačica uključuje niz poboljšanja, novi interijer putničke kabine i jače JT8D-15 ili -17 motore s 71 i 73 kN potiska. McDonnell Douglas isporučio je 96 aviona, svi model -51. Od drugih inačica -50 se razlikuje po ugrađenim stabilizatorima na prednjem dijelu trupa ispod pilotske kabine.
C-9: Nekoliko aviona serije -30 s ugrađenim teretnim vratima kupile su Oružane snage SAD-a. C-9A Nightingale konfiguracija je za prijevoz medicinskog osoblja Ratnog zrakoplovstva SAD-a. C-9b Skytrain II koristi Ratna mornarica SAD-a kao logističku podršku, premještanje osoblja i manje količine tereta. VC-9C je VIP inačica u službi Ratnog zrakoplovstva SAD-a koji se koriste za transport pripadnika američkog kabineta i visokih vojnih dužnosnika.
Inačice DC-9 također se koriste u Ratnom zrakoplovstvu Kuvajta i Ratnom zrakoplovstvu Italije.
| DC-9-10 | DC-9-20 | DC-9-30 | DC-9-40 | DC-9-50 | |
|---|---|---|---|---|---|
| Putnici (1 klasa) |
90 | 115 | 125 | 135 | |
| MTOW | 41.100 kg | 44.500 kg | 49.900 kg | 51.700 kg | 54.900 kg |
| Dolet | 2.340 km | 3.430 km | 3.030 km | 3.120 km | 3.030 km |
| Brzina krstarenja | 903 km/h | 896 km/h | 917 km/h | 898 km/h | |
| Dužina | 31,82 m | 36,37 m | 38,28 m | 40,72 m | |
| Raspon krila | 27,25 m | 28,47 m | |||
| Visina (u repnom dijelu) | 8,38 m | ||||
| Motori (2x) | Pratt & Whitney JT8D-5 ili 7 | Pratt & Whitney JT8D-11 | Pratt & Whitney JT8D-7, -9, -11 ili -15 | Pratt & Whitney JT8D-15 ili -17 | |
| Potisak | 62,275 N | 66,723 N | 68,947 N | 71,172 N | |
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Norris, Guy; Wagner, Mark (1999). Douglas Jetliners. MBI Publishing. ISBN 0-7603-0676-1.
- ↑ The Boeing Company
- ↑ Perris Valley Skydiving DC-9 Video
