Ђ
| Ћириличко слово Ђ | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||
| Позиција у Уникоду | ||||||
| Велико: U+0402 | ||||||
| Мало: U+0452 | ||||||
| Слова словенских језика | ||||||
| А | Б | В | Г | Ґ | Д | Ђ |
| Ѓ | Е | Ѐ | Ё | Є | Ж | З |
| З́ | Ѕ | И | Ѝ | І | Ї | Й |
| Ј | К | Л | Љ | М | Н | Њ |
| О | П | Р | С | С́ | Т | Ћ |
| Ќ | У | Ў | Ф | Х | Ц | Ч |
| Џ | Ш | Щ | Ъ | Ы | Ь | Э |
| Ю | Я | |||||
| Слова несловенских језика | ||||||
| Ӑ | Ӓ | Ә | Ӛ | Ӕ | Ғ | Ҕ |
| Ӻ | Ӷ | Ԁ | Ԃ | Ꚉ | Ӗ | Ӂ |
| Җ | Ӝ | Җ | Ԅ | Ӟ | Ԑ | Ӡ |
| Ԇ | Ӣ | Ҋ | Ӥ | Қ | Ӄ | Ҡ |
| Ҟ | Ҝ | Ԟ | Ԛ | Ӆ | Ԓ | Ԡ |
| Ԉ | Ԕ | Ӎ | Ӊ | Ң | Ӈ | Ҥ |
| Ԣ | Ԋ | Ӧ | Ө | Ӫ | Ҩ | Ԥ |
| Ҧ | Ҏ | Ԗ | Ҫ | Ԍ | Ҭ | Ԏ |
| Ӯ | Ӱ | Ӳ | Ү | Ұ | Ҳ | Ӽ |
| Ӿ | Һ | Ԧ | Ҵ | Ҷ | Ӵ | Ӌ |
| Ҹ | Ꚇ | Ҽ | Ҿ | Ӹ | Ҍ | Ӭ |
| Ԙ | Ԝ | Ӏ | ||||
| Историјска слова | ||||||
| Ꙉ | Ѻ | Ѹ | Ѡ | Ѽ | Ѿ | Ҁ |
| Ѣ | Ꙓ | Ꙗ | Ѥ | Ѧ | Ѫ | Ѩ |
| Ѭ | Ѯ | Ѱ | Ѳ | ֹѴ | Ѷ | Ꙟ |
| Диграфи ћирилице | ||||||
| Сва слова ћирилице | ||||||
Slovo Ђ ђ (Ђ ђ) je ćiriličko slovo, ekvivalent latiničnom slovu Đ.
Slovo Ђ je nastalo od ranoćiriličkog slova Ꙉ ꙉ.
U staroslovenskoj azbuci ime slova je bilo ꙉervъ, što je značilo »drvo«.
Današnje Ђ je konstruisano po nalogu Vuka Stefanovića Karadžića. Postojalo je više predloga za slovo (jedan je napravio Pavle Solarić, a drugi Gligorije Geršić). Varijanta koja je danas u upotrebi je napravljena od strane Lukijana Mušickog.[1]
Slovo Đ se koristi samo u srpskohrvatskom jeziku, ponekad se transkribuje i kao Dj dj (kao u ranoj Gajevoj latinici). Đ je šesto slovo azbuke srpskog jezika, a koristi se kao predstavnik zvučnog mekog afrikata (/dʑ/).
- Ć ć: slovo ćirilice
- Ѓ ѓ: slovo ćirilice
- Đ đ: slovo latinice
- J j: slovo latinice
- Ꙉ ꙉ: slovo ćirilice
- Đorđić, Petar (1971). Istorija srpske ćirilice: Paleografsko-filološki prilozi (1. izd.). Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika.