Prijeđi na sadržaj

Apollo 11

Izvor: Wikipedija
Apollo 11

Oznaka misije Apollo 11
Statistika misije
Komandni modul CM-107
pozivni znak Columbia
masa 30 320 kg
Servisni modul SM-107
Lunarni modul LM-5
pozivni znak Eagle
masa 16 448 kg
Posada 3
Raketa Saturn V SA-506
Lansirna rampa LC 39A
Svemirski centar Kennedy

Florida, SAD

Datum lansiranja 16. srpnja 1969.
13:32:00 UTC
Slijetanje na mjesec 20. srpnja 1969.
20:17:40 UTC
Mare Tranquillitatis
0°40′26.69″N 23°28′22.69″E / 0.6740806°N 23.4729694°E / 0.6740806; 23.4729694
prema IAU koordinatnom sustavu srednje zemaljske polarne osi
Trajanje lunarnog EVA 2 h 36 m 40 s
Boravak na mjesečevoj površini 21 h 31 m 20 s
Masa mjesečevih uzoraka 21,55 kg
Broj lunarnih orbita 30
Ukupno CSM vrijeme u lunarnoj orbiti 59 h 30 m 25.79 s
Slijetanje 24. srpnja 1969.
16:50:35 UTC
13°19′N 169°9′W / 13.317°N 169.150°W / 13.317; -169.150 (Apollo 11 splashdown)
Trajanje misije 8 d 03 h 18 m 35 s
Posada

Slijeva na desno: Armstrong, Collins, Aldrin
Povezane misije
Prethodna misija
Apollo 10		 Sljedeća misija
Apollo 12
Program Apollo

Apollo 11 je bila svemirska misija koja je 20. srpnja 1969. dovela prve ljude na Mjesec. Svemirski let, kojeg su provele Sjedinjene Države, smatra se velikim postignućem u povijesti istraživanja i predstavlja pobjedu SAD-a u hladnoratovskoj svemirskoj utrci sa Sovjetskim Savezom.

Lansirana je s Floride 16. srpnja, kao treća lunarna misija NASA-inog programa Apollo (i prva misija G vrste), s posadom u sastavu: zapovjednik Neil Alden Armstrong, pilot komandnog modula Michael Collins i pilot lunarnog modula Edwin Eugene "Buzz" Aldrin, Jr. 20. srpnja, Armstrong i Aldrin sletjeli su u More tišine i postali prvi ljudi na površini Mjeseca. Njihov lunarni modul, Eagle (orao), proveo je 21 sat i 31 minutu na površini Mjeseca dok je Collins orbitirao oko mjeseca u komandnom modulu Columbia.[1] Tri astronauta vratila su se na zemlju s 21,55 kg mjesečevog kamenja, sletjevši 24. srpnja u Tihi ocean.

Apollo 11, ispunio je viziju predsjednika Johna F. Kennedyja o osvajanju Mjeseca prije Sovjetskog saveza do kraja 1960-ih, koju je izrazio tijekom govora u kongresu 1961: "Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije istjeka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju."[2]

Nakon Apolla 11 još pet misija programa Apollo sletjelo je na Mjesec od 1969. do 1972.

Posada

[uredi | uredi kod]
Položaj Astronaut
Zapovjednik Neil Alden Armstrong
Drugi svemirski let
Pilot komandnog modula Michael Collins
Drugi svemirski let
Pilot lunarnog modula Buzz Aldrin
Drugi svemirski let

Svaki član posade Appolla 11 prije ove misije već je obavio jedan svemirski let, što je tek druga posada sastavljena isključivo od veterana u povijesti svemirskog istraživanja (prva je bila misija Apollo 10).[3]

Collins je izvorno trebao biti pilot komandnog modula (CMP) na Apollo 8, ali je smijenjen kada je morao na operaciju leđa te ga je zamijenio Jim Lovell, njegova rezerva za taj let. Nakon što je Collins dobio liječničku dozvolu, preuzeo je Lovellovu poziciju na Apollo 11; kao veteran Apolla 8, Lovell je premješten u rezervnu posadu Apolla 11, ali promaknut u rezervnog zapovjednika.

Rezervna posada

[uredi | uredi kod]
Položaj Astronaut
Zapovjednik James A. Lovell, Jr
Pilot komandnog modula William A. Anders
Pilot lunarnog modula Fred W. Haise, Jr

Početkom 1969., Bill Anders prihvatio je posao u Nacionalnom Svemirskom Savjetu (National Space Council) od kolovoza 1969., te je objavio svoje povlačenje iz svemirskih letova. Tada je Ken Mattingly premješten iz pomoćne posade (support crew) u usporedno treniranje s Andersom kao rezervni pilot komandnog modula u slučaju da misija Apollo 11 bude odgođena nakon planiranog lansiranja u srpnju (kada Anders više nebi bio na raspolaganju), te će se kasnije pridružiti posadi Jima Lovella i konačno raspoređen u posadu Apolla 13 kao CMP.[4]

Pomoćna posada

[uredi | uredi kod]

Direktori leta

[uredi | uredi kod]

Nomenklatura

[uredi | uredi kod]

Lunarni modul nazvan je Eagle (orao), u čast simbolu Sjedinjenih Država, bjeloglavom orlu, prikazanom na oznaci misije. Komandni modul nazvan je Columbia, prema ženskoj personifikaciji SAD-a, tradicionalnom liku iz pjesama i poezije. U ranim fazama planiranja misije, korišteni su nazivi Snowcone i Haystack, ali to je promijenjeno prije objave medijima.[5]

Istaknute faze misije

[uredi | uredi kod]

Lansiranje i ulazak u orbitu

[uredi | uredi kod]
Raketa Saturn V, s Apollom 11, polijeće s lansirne rampe 16. srpnja 1969.
Kondenzacijski oblak (singularnost Prandtl-Glauert) formira se na međustupnju kada se Saturn V približava brzini od 1 Macha, jednu minutu nakon polijetanja.
Odvajanje prvog stupnja.
Lansirni kontrolni centar.
Eagle u lunarnoj orbiti ubrzo nakon odvajanja od komandnog modula Columbia.

Osim velikog mnoštva ljudi koje je zakrčilo autoceste i plaže kraj mjesta lansiranja, događaj su pratili milijuni gledatelja na televiziji, sa službenim komentarom NASA-inog šefa javnih informacija Jacka Kinga.

Raketa Saturn V, koja je Apollo 11 ponijela u orbitu, poletjela je s lansirne rampe 39A u lansirnom kompleksu 39 Svemirskog centra Kennedy 16. jula 1969. u 13:32:00 UTC (9:32:00 lokalno vrijeme), te je letjelica ušla u orbitu 12 minuta kasnije. Nakon jedne i pol orbite, treći stupanj rakete (S-IVB) paljenjem Trans Lunar Injection usmjerio je letjelicu u putanju prema Mjesecu u 16:22:13 UTC. Oko 30 minuta kasnije par komandni/servisni modul odvojio se od posljednjeg stupnja Saturna V i spojio s lunarnim modulom, još uvijek smještenim u svom adapteru. Nakon što je modul izvučen, kombinirana letjelica kretala se prema Mjesecu, dok je treći stupanj pogonske rakete letio na putanji prema solarnoj orbiti.[6]

19. jula u 17:21:50 UTC, Apollo 11 prošao je kraj Mjeseca i uključio pomoćni pogonski motor radi ulaska u lunarnu orbitu. U trideset orbita[7] koje su usljedile, posada je mogla vidjeti svoje mjesto slijetanja u južnom Moru Tišine (Mare Tranquillitatis), oko 20 km jugozapadno od kratera Sabine D (0.67408N, 23.47297E). Mjesto slijetanja odabrale su automatske lunarne sonde Ranger 8, Surveyor 5 i letjelica za kartiranje Lunar Orbiter, jer ga je karakterizirala relativno ravna i glatka površina, pogodna za slijetanje i izvanbrodske aktivnosti (EVA).[8]

Slijetanje na Mjesec

[uredi | uredi kod]

Dana 20. jula 1969. lunarni modul (LM) Eagle odvojio se od komandnog modula Columbia. Collins, sam u Columbiji, pregledao je Eagle dok se okretao pred njim da bi se uvjerio da letjelica nije oštećena.

Kada je započelo spuštanje, Armstrong i Aldrin ustanovili su da orjentire na površini prolaze 4 sekunde prerano i izvjestili su da su "dugački": sletjeti će kilometrima zapadnije od predviđenog mjesta.

Pet minuta nakon početka silaznog paljenja, i 1800 m iznad površine Mjeseca, kompjutor za navigaciju i upravljanje lunarnog modula (LM navigation and guidance computer) omeo je posadu prvim od nekoliko neočekivanih "1202" i "1201" programskih alarma. U kontroli misije u Houstonu ,Texas, kompjutorski tehničar Jack Garman rekao je službeniku za upravljanje Steveu Balesu da je letjelica sigurna za nastavak spuštanja što je preneseno i posadi. Programski alarmi ukazivali su na "izvršna prekoračenja", kada kompjutor za upravljanje nije mogao izvršiti sve svoje zadatke u stvarnom vremenu te je neke morao odgoditi.[9] To nije bila niti kompjutorska niti astronautska greška, već je proizašlo iz greške u treniranjima astronauta. Premda nije bio potreban za slijetanje, radar za randevu bio je namjerno uključen da bi bio spreman za brzo odustajanje. Postavi simulacije površine nisu previdjeli da se može dogoditi brzi protok lažnih prekida na tom radaru, ovisno o tome kako je hardver nasumce uključen prije nego je lunarni modul započeo približavanje površini Mjeseca: stoga je kompjutor morao baratati podacima iz dva radara umjesto samog radara za slijetanje, što je dovelo do preopterećenja.[10][11][12]

Kada je Armstrong ponovo pogledao van, vidio je da je kompjutor odabrao mjesto slijetanja u stjenovitom području sjeveroistočno od kratera promjera 300 m (kasnije utvrđen kao "Zapadni krater", nazvan po svojoj lokaciji u zapadnom dijelu izvorno određene elipse za slijetanje). Armstrong je preuzeo polu-automatsku kontrolu[13] i zajedno s Aldrinom koji je kontrolirao podatke o visini i brzini, sletio u 20:17 UTC 20. srpnja, s gorivom preostalim za još oko 25 sekundi leta.[14]

Apollo 11 sletio je s najmanje goriva u odnosu na ostale misije, te su astronauti bili upozoreni preranim alarmom o gorivu na izmaku jer je, što je kasnije ustanovljeno, veće nego predviđeno prskanje goriva prekrilo senzor. Na idućim misijama, ugrađene su dodatne pregrade da bi se to spriječilo.[14]

Glavni komunikatori (CAPCOM) s Apollom 11, slijeva na desno: Charles Duke, James Lovell i Fred Haise.

Tijekom spuštanja Aldrin je komunicirao navigacijske podatke Armstrongu, koji je bio zauzet pilotiranjem lunarnog modula. Nekoliko trenutaka prije slijetanja, senzor je informirao Aldrina da je najmanje jedna od 170 cm dugačkih sondi na postolju modula dotaknula površinu, te je rekao "kontakntno svjetlo!"[15] Tri sekunde kasnije Eagle je sletio i Armstrong je rekao "isključivanje".[16] Aldrin je odmah odgovorio "U redu, motor zaustavljen: ACA - van zapona." [17]. Armstrong je potvrdio "Van zapona. Auto",[18] i Aldrin nastavio "Kontrola modaliteta - oboje auto. Upravljanje motorom za slijetanje prebačeno. Poluga motora - isključena. 413 je unutra."[19]

Charles Duke, na dužnosti kao CAPCOM tijekom faze slijetanja potvrdio je njihovo slijetanje: "Bilježimo da ste sletjeli, Eagle".[20]

Armstrong je nastavio s ostatkom provjera nakon slijetanja, "Poluga motora je isključena", prije nego je odgovorio svojim čuvenim riječima, "Houston, ovdje Baza Tišine. Eagle je sletio.[21]

Armstrongova je iznenadna promjena pozivnog znaka od "Eagle" u "Tranquility Base" (Baza tišine) izazvala trenutnu zbunjenost i Duke je šutio nekoliko sekundi prije nego je zamuckivajući izrazio olakšanje u kontroli misije: "Roger, Triš-- Tišine, bilježimo da ste sletjeli. Ovdje je mnogo ljudi poplavilo. Sada ponovo dišemo. Hvala mnogo."[14][22][23]

Prvi čovjek na Mjesecu, komemorativna američka poštanska marka iz 1969.

Dva i pol sata nakon slijetanja, prije nego su započele pripreme za izvanbrodsku aktivnost (EVA), Aldrin je emitirao:

Ovdje pilot lunarnog modula. Želio bi iskoristiti ovu mogućnost za zatražim od svih ljudi koji slušaju, tko god da jesu i gdjegod da se nalaze, da se zaustave na trenutak i razmisle o događajima iz proteklih nekoliko sati i da zahvale na svoj način.[24]

Tada je privatno uzeo pričest. U to doba NASA se još borila na sudu protiv tužbe koju je podnijela ateistkinja Madalyn Murray O'Hair (jer je posada Apolla 8 tijekom javljanja na Zemlju čitala iz Knjige Postanka) tražeći da se američki astronauti suzdrže od religioznih aktivnosti za vrijeme boravka u svemiru. Radi toga, Aldrin je odlučio da to ne spominje direktno i zadrži svoju namjeru u tajnosti više godina (o tome čak nije govorio ni svojoj ženi).

Raspored misije zahtjevao je da nakon slijetanja astronauti spavaju pet sati, jer su bili budni od rano ujutro. Ipak, odlučili su preskočiti spavanje i odmah započeli pripreme za izvanbrodsku aktivnost, smatrajući da nebi mogli spavati.

Aktivnosti na mjesečevoj površini

[uredi | uredi kod]
Slowscan TV kamera prikazuje Neila Armstronga dok niz ljestve silazi na površinu.
Otisak stopala Buzza Aldrina. Eksperiment je predviđao testiranje lunarnog regolita.
Buzz Aldrin radi na lunarnom modulu.
Buzz Aldrin na Mjesecu, odsjaj na viziru njegove kacige prikazuje fotografa Armstronga.
Zemlja iznad lunarnog modula Eagle.

Astronauti su planirali postavljanje ranog Apollo znanstveno eksperimentalnog paketa (EASEP)[25] i američke zastave proučavajući mjesto slijetanja kroz dva trokutasta prozora na lunarnom modulu, koja su im omogućavala vidno polje od 60°. Pripreme su zahtjevale više vremena od predviđena dva sata. Armstrong je isprva imao teškoća pri prolasku kroz otvor sa svojim prenosivim sustavom za održavanje života[26] (PLSS). Čuveni astronaut John Young, rekao je da redizajn lunarnog modula i primjenu manjeg otvora, nije pratio redizajn PLSS naprtnjača, te je do nekih od najviših zabilježenih ritama rada srca u programu Apollo, dolazilo tijekom ulaska i izlaska u lunarni modul.[27][28]

U 02:39 UTC u ponedjeljak 21. srpnja (04:39 CET, 22:39 EDT 20. srpnja) 1969., Armstrong je otvorio vrata i u 02:51 UTC započeo svoj silazak na površinu mjeseca. Radi komande jedinice daljinskog upravljanja na grudima, nije mogao vidjeti svoja stopala. Silazeći niz ljestve s devet stepenica, Armstrong je povukao d-prsten radi postavljanja sklopa modularnog spremišta opreme (MESA) presavijenog uz bok lunarnog modula i aktiviranja TV kamere, te je u 02:56 UTC (04:56 CET, 22:56 EDT) svojim lijevim stopalom zakoračio na površinu.[29] Pri prvom slijetanju na Mjesec korišten je radioamaterski format "slow scan TV", nekompatibilan s komercijalnom televizijom, te je bio prikazivan na posebnom monitoru koji je snimala konvencionalna TV kamera, što je znatno smanjivalo kvalitetu slike.[30] Signal je priman u Goldstoneu u SAD-u i s boljom kvalitetom u Honeysuckle Creeku (Honeysuckle Creek Tracking Station) u Australiji. Nakon nekoliko minuta trasa je prebačena na osjetljiviji Parkes radio teleskop također u Australiji.[31] Unatoč nešto tehničkih i vremenskih teškoća, sablasne crno bijele snimke prvih izvanbrodskih aktivnosti emitirane su ka najmanje 600 milijuna gledatelja na Zemlji.[32] Premda su kopije tih snimki, u formatu za emitiranje, sačuvane i lako dostupne, snimke originalnih slow scan emisija s mjeseca nenamjerno su uništene tijekom rutinskog ponovnog korištenja magnetnih traka u NASA-i. Arhivirane kopije snimki pronađene su u Perthu u Australiji, jedno od mjesta gdje su izvorno primana emitiranja s Mjeseca.

Nakon što je opisao površinsku prašinu ("sitna gotovo kao prah"[33]),[29] Armstrong je sišao s postolja lunarnog modula i ušao u povijest kao prvi čovjek na drugom svemirskom tijelu. Tada je, šest i pol sati nakon slijetanja, izgovorio svoju čuvenu rečenicu: "Ovo je je mali korak za čovjeka, jedan divovski skok za čovječanstvo."[34][35][36][37][38][39]. Aldrin mu se pridružio, opisavši pogled kao "veličansvenu pustoš".[40][41]

Armstrong je rekao da je kretanje u mjesečevoj gravitaciji, oko jedne šestine zemaljske sile teže, "možda i lakše nego u simulacijama...apsolutno nema problema u hodanju naokolo."[29][42]

Osim što je ispunio nalog predsjednika Kennedyja o slijetanju na Mjesec do kraja 1960-ih,[43] Apollo 11 je bio i tehnički test sustava Apollo, te je Armstrong fotografirao lunarni modul kako bi tehničari mogli procijeniti stanje nakon slijetanja. Tada je nasumce prikupio uzorak tla koristeći jednostavnu vreću za uzorke na štapu. Presavio je vreću i ugurao ju u džep na svom desnom bedru. Uklonio je TV kameru s MESA-e, napravio panoramski kadar i montirao ju na stalak 12 m od lunarnog modula. Kabel TV kamere ostao je djelomično namotan i predstavljao je opasnost pri kretanju za vrijeme izvanbrodskih aktivnosti.

Aldrin je testirao metode kretanja po površini, uključujući dvonožne kengurske skokove. PLSS naprtnjača stvarala je sklonost ka naginjanju unatrag, ali astronauti nisu imali ozbiljnih problema u održavanju ravnoteže. Dugački koraci postali su glavni način kretanja. Astronauti su izvjestili da moraju planirati svoje kretanje šest ili sedam koraka unaprijed. Prašnjava površina bila je prilično skliska. Aldrin je primjetio da se kretanjem sa sunčevog svijetla u sjenu lunarnog modula stvara promjena temperature u odijelu, toplije na suncu i hladnije u sjeni.[29]

Karta koja prikazuje mjesto slijetanja i snimanja fotografija.

Nakon što su astronauti postavili američku zastavu na površinu Mjeseca, razgovarali su s američkim predsjednikom Richardom Nixonom radio-telefonskim prijenosom koji je Nixon nazvao "najpovjesnijim telefonskim pozivom ikada obavljenim iz bijele kuće".[44][45] Nixon je izvorno pripremio dugačak govor kojeg bi pročitao tijekom poziva, ali Frank Borman, koji je tijekom Apolla 11 bio NASA-ina veza u bijeloj kući, uvjerio je Nixona da bude kratak, iz poštovanja prema Kennedyju koji je zamislio misiju na Mjesec.[46]

MESA nije omogućila stabilnu radnu platformu jer je bila u sjeni, što je donekle usporavalo rad. Dok su radili, astronauti su podizali sivu prašinu koja je uprljala vanjsku stranu njihovih odijela, integriranu termalnu meteoroidnu odjeću.

Postavili su EASEP, koji je uključivao i pasivni seizmograf i laserski retroreflektor. Tada se Armstrong udaljio oko 120 m od lunarnog modula da bi snimio fotografije na rubu malog zapadnog kratera. Astronauti su prikupili uzorke stijena koristeći lopatice i kliješta na dugačkim drškama. Mnoge od površinskih aktivnosti zahtjevale su više od predviđenog vremena, te su morali prekinuti prikupljanje uzoraka na pola od 34 dodijeljene minute.

Tijekom tog razdoblja kontrola misije koristila je šifriranu rečenicu da upozori Armstronga da ima visok metabolizam te da mora usporiti, jer se brzo kretao iz zadatka u zadatak dok je vrijeme istjecalo. Ipak, kako je tijekom šetnje metabolizam za oba astronauta ostao općenito niži od očekivanog, kontrola misije dozvolila je astronautima 15-minutni produžetak.[47]

Polijetanje s Mjeseca i povratak

[uredi | uredi kod]
Aldrin stoji kraj pasivnog seizmičkog eksperimentalnog paketa, s lunarnim modulom u pozadini.

Aldrin se prvi vratio u Eagle. S ponešto teškoća, astronauti su podigli film i dvije kutije uzoraka s više od 22 kg materijala mjesečeve površine kroz otvor modula, koristeći koloturni uređaj nazvan Lunar Equipment Conveyor. Armstrong je podsjetio Aldrina na vreću memorijalnih predmeta u njegovom džepu, te je Aldrin vreću odbacio. Armstrong je potom skočio na treću stepenicu ljestvava i uvukao se u lunarni modul. Nakon prebacivanja na održavanje života u modulu, astronati su stupanj za polijetanje olakšali izbacivši van PLSS naprtnjače, mjesečeve cipele, jedan Hasselblad fotoaparat i drugu opremu. Tada su presurizirali lunarni modul i otišli na spavanje.[48]

Za to vrijeme, druga svemirska letjelica, Luna 15 - automatska sovjetska sonda u lunarnoj orbiti, započela je svoje spuštanje na mjesečevu površinu. Lansirana samo tri dana prije misije Apollo 11, bio je to treći sovjetski pokušaj prikupljanja uzoraka mjesečevog tla. Ruska letjelica srušila se na Mjesec oko 15:50 UTC – samo nekoliko sati prije predviđenog američkog polijetanja.[49] U utrci prema Mjesecu i povratku na Zemlju, paralelne misije Luna 15 i Apollo 11 bile su vrhunac svemirske utrke koja je obilježila svemirske programe Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza 1960-ih. Simultane misije postale su jedna od prvih instanci sovjetsko/američke svemirske suradnje, jer je SSSR objavio plan leta Lune 15 da bi se izbjegla mogućnost sudara s Apollo 11, iako je točna misija bila nepoznata.[50]

Dok se kretao u kabini, Aldrin je slučajno razbio automatski prekidač glavnog motora za polijetanje s Mjeseca. Postojala je zabrinutost da bi to moglo spriječiti paljenje motora i astronaute ostaviti zarobljene na Mjesecu. Srećom, flomaster je bio dovoljan da bi se aktivirao prekidač.[48] U slučaju da to nije pomoglo, strujni krugovi lunarnog modula mogli su biti rekonfigurirani da bi se omogućilo paljenje motora.[51]

Nakon oko sedam sati odmora, posadu je probudila kontrola misije u Houstonu da bi se pripremili za povratni let. Dva i pol sata kasnije, u 17:54 UTC, poletjeli su u lansirnom stupnju lunarnog modula, noseći 21,5 kilograma mjesečevih uzoraka, te su se u lunarnoj orbiti ponovno pridružili Michaelu Collinsu u komandnom modulu Columbia.

Ploča na ljestvama lunarnog modula Eagle, još uvijek na Mjesecu.

Nakon više od 2½ sata na površini Mjeseca, osim instrumenata i zastave Sjedinjenih Država, astronauti su na površini ostavili oznaku misije Apollo 1 i lunarnu plaketu (montiranu na ljestvama stupnja za spuštanje lunarnog modula) koja prikazuje dva crteža Zemlje (zapadne i istočne hemisfere), natpis i potpise astronauta i predsjednika Nixona. Natpis kaže: Ovdje su ljudi s planete Zemlje prvi puta zakoračili na Mjesec, srpnja 1969. Došli smo u miru za cijelo čovječanstvo.[52] Također su ostavili i memorijalnu torbu sa zlatnom replikom grančice masline kao tradicionalnim simbolom mira i silikonski disk s porukom, izjavama dobre volje predsjednika Eisenhowera, Kennedyja, Johnsona i Nixona, kao i poruke lidera 73 zemlje iz cijeloga svijeta. Disk sadrži također i popise vodstva američkog kongresa, članova četiri odbora zastupničkog doma i senata odgovornih za NASA-ino zakonodavstvo i imena prošlih i tadašnjih glavnih menadžera NASA-e.[53] (U svojoj knjizi iz 1989. Men from Earth ["Čovjek sa Zemlje"], Aldrin tvrdi da su među memorijalnim predmetima bile i sovjetske komemorativne medalje s likovima kozmonauta Vladimira Komarova i Jurija Gagarina). Također, prema knjizi Dekea Slaytona Moonshot, Armstrong je ponio sa sobom posebnu, dijamantima optočenu Slaytonovu astronautsku značku.

Film snimljen iz lansirnog stupnja nakon polijetanja s Mjeseca, prikazuje američku zastavu, postavljenu oko 8 m od lunarnog modula, kako se snažno vijori na ispuhu motora lansirnog stupnja. Buzz Aldrin je vidio kako se srušila: "Lansirni stupanj lunarnog modula se odvojio... bio sam usredotočen na kompjutore, dok je Neil proučavao umjetni horizont, ali gledao sam gore dovoljno dugo da vidim zastavu kako pada."[54][55] Iduće misije programa Apollo zastavu su uobičajeno postavljale najmanje 30 m od lunarnog modula, da ju nebi srušio ispuh motora za polijetanje.

Nakon randevua s komandnim modulom Columbia, Eagleov lansirni stupanj odbačen je u lunarnu orbitu 21. srpnja u 23:41 UTC (1:41 CET, 19:41 EDT). Neposredno prije misije Apollo 12, primjećeno je da Eagle vjerojatno još orbitira oko Mjeseca. Kasniji su izvještaji NASA-e napomenuli da je orbita Eaglea opala te da se srušio na "nepoznatoj lokaciji" na površini Mjeseca.[56] Lokacija nije poznata jer lansirni stupanj lunarnog modula nije praćen nakon što je odbačen, dok je lunarno gravitacijsko polje dovoljno nesigurno da bi se orbita svemirske letjelice nakon kratkog vremena mogla predvidjeti. NASA je procijenila da je orbita opala unutar nekoliko mjeseci, te da se srušio na Mjesec.

23. srpnja, posljednju noć prije slijetanja u more, tri astronauta pojavili su se u direktnom televizijskom prijenosu te je Collins komentirao:

"...Raketa Saturn V koja nas je odvela u orbitu nevjerovatno je kompliciran stroj, od kojeg je svaki dio radio besprijekorno... Mi smo uvijek imali povjerenja da će ta oprema raditi ispravno. Sve je to moguće jedino kroz krv, znoj i suze mnogih ljudi... Sve što vidite nas smo trojica, ali ispod su površine tisuće i tisuće drugih, i svima njima, želio bih reći, hvala vam mnogo."

Aldrin je nadodao:

"Ovo je bilo mnogo više od troje ljudi u misiji na Mjesec, više od napora vlade i industrije, i čak više od nastojanja jedne nacije. Mi osjećamo da je ovo simbol neutažive znatiželje cjelokupnog čovječanstva da istraži nepoznato... Osobno, u osvrtu na događaje iz proteklih nekoliko dana, prisjećam se stiha iz psalama. 'Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio, što je čovjek da ga se spominješ?'

Armstrong je zaključio:

"Odgovornost za ovaj let leži najprije na povijesti i divovima znanosti koji su prethodili ovom postignuću, potom na američkom narodu koji je prema svojoj volji izrazio svoju želju, potom na četiri administracije i njihovim kongresima za implementaciju te želje, i na agenciji i industriji koja je izradila našu svemirsku letjelicu, Saturn, Columbiju i Eagle, mali EMU, svemirsko odijelo i naprtnjaču koji su bili naš mali svemirski brod na površini Mjeseca. Željeli bismo posebno zahvaliti svim Amerikancima koji su gradili svemirsku letjelicu, koji su radili na izradi, dizajnu, testiranjima i unijeli svoja srca i sposobnosti u letjelicu. Tim ljudima večeras dajemo posebnu zahvalnost, i svim ostalim ljudima koji nas večeras slušaju i gledaju, Bog vas blagoslovio. Laku noć od Apolla 11."[57]

Na povratku na Zemlju, stanica za praćenje na Guamu je zatajila, što bi spriječilo komunikaciju u posljednjem segmentu povratka na Zemlju. Popravak nije bio moguć dok desetogodišnji sin člana osoblja, Greg Force, svojim malim rukama nije uspio doseći kvar. Armstrong se kasnije zahvalio Forceu.[58]

Slijetanje u more i karantena

[uredi | uredi kod]
Komandni modul Columbia nakon slijetanja u more.

24. srpnja, austronauti su se komandnim modulom Columbia vratili na Zemlju neposredno pred zoru na koordinatama 13°19′N 169°9′W / 13.317°N 169.150°W / 13.317; -169.150 (Apollo 11 splashdown) u Tihom Oceanu, 2660 km (1440 nm) istočno od otoka Wake ili 380 km (210 nm) južno od atola Johnston i 24 km od nosača aviona USS Hornet.

Isprva, komandni je modul sletio naopako ali se ispravio nakon nekoliko minuta pomoću zračnih jastuka koje su aktivirali astronauti. Ronioc iz mornaričkog helikoptera zakačio je sidro za komandni modul da bi spriječio zanošenje. Još nekoliko ronioca pričvrstilo je plutajuće pojaseve radi stabilizacije modula i splavi za izlazak astronauta. Premda je mogućnost dovođenja patogena s mjesečeve površine bila teško vjerovatna, nije smatrana nemogućom te je NASA na mjestu slijetanja poduzela velike mjere predostrožnosti. Ronioci su astronautima dali biološko-izolacijsku odjeću (BIGs) koju su nosili dok nisu primljeni u izolacijske prostorije na Hornetu. Također, astronauti su istrljani otopinom natrij-hidroklorida dok je komandni modul radi uklanjanja moguće mjesečeve prašine obrisan betadinom. Splav s dekontaminacijskim materijalom tada je namjerno potopljena.[59]

Drugi helikopter Sea King prevezao je astronaute jednog po jednog, te ih je tijekom leta do nosača aviona pregledao zrakoplovni liječnik. Nakon spuštanja na Hornet, astronauti su izašli iz helikoptera dok je četveročlana posada ostala u letjelici. Potom je helikopter spušten u hangar br.2 odakle su astronauti hodali desetak metara do mobilne karantene (Mobile Quarantine Facility, MQF) gdje će provesti 21 dan izolacije. Takva praksa nastaviti će se tijekom još dvije misije programa Apollo, Apollo 12 i Apollo 14, prije nego je dokazano da na Mjesecu nema života te je karantena ukinuta.[59][60]

Američki predsjednik Richard Nixon bio je na nosaču aviona da osobno dočeka astronaute. Tada je izjavio: "Kao rezultat onoga što ste učinili, svijet nije nikada prije bio jedinstveniji."[61] Nakon što je Nixon otišao, Hornet je doveden do komandnog modula koji je ukrcan na brod pomoću brodske dizalice, postavljen na teretna kolica i odvezen kraj mobilne karantene. Hornet je potom otplovio za Pearl Harbor odakle su MQF i komadni modul transportnim avionom prebačeni u Svemirski Centar Johnson u Houstonu.[59]

Mnogo godina kasnije, otkriveno je da je Nixon pripremio govor za slučaj neuspjeha polijetanja s Mjeseca, što bi rezultiralo smrću Armstronga i Aldrina.[62][63]

Proslave

[uredi | uredi kod]
Parada u New Yorku, 13. kolovoza 1969.

Nakon skoro tri tjedna izolacije, isprva u mobilnoj karanteni, kasnije u Lunar Receiving laboratoriju svemirskog centra Johnson, astronautima je ustanovljeno savršeno zdravlje.[64] 13. kolovoza 1969., izašli su iz karantene i potom prisustvovali nizu počasnih manifestacija. U njihovu čast istoga su dana održane parade u New Yorku, Chicagu i Los Angelesu.[65] Nekoliko tjedana kasnije, pozvani su na počasnu paradu u Mexico Cityju.

Te večeri, u hotelu Century Plaza u Los Angelesu, održana je službena državna večera radi proslave Apolla 11, kojoj su bili nazočni članovi kongresa, 44 guvernera, predsjednik vrhovnog suda i veleposlanici 83 zemlje. Predsjednik Richard Nixon i potpredsjednik Spiro T. Agnew ukazali su astronatima čast dodijeljivanjem predsjedničke medalje slobode (Presidential Medal of Freedom). Tijekom idućih 45 dana, astrounauti su na svjetskoj turneji posjetili 25 zemalja i bili primljeni kod više istaknutih državnika. Mnoge nacije obilježile su prvo spuštanje na Mjesec komemorativnim izdanjima poštanskih maraka ili kovanica.[66]

16. rujna 1969. tri astronauta održali su govore pred zajedničkom sjednicom američkog kongresa i darovali dvije američke zastave, jednu zastupničkom domu i jednu senatu, koje su sa sobom ponijeli na Mjesec.

Lokacija letjelice

[uredi | uredi kod]
Komandni modul u Nacionalnom zrakoplovno-svemirskom muzeju u Washingtonu.
Mjesto slijetanja lunarnog modula, na snimci Lunar Reconnaissance Orbitera.

Komandni je modul izložen u Nacionalnom zrakoplovno-svemirskom muzeju u Washingtonu, u središnjoj izložbenoj dvorani nasuprot ulazu s ulice Jefferson Drive, zajedno s drugim pionirskim letjelicama kao Spirit of St. Louis, Bell X-1, North American X-15, Mercury Friendship 7, i Gemini 4. Mobilna karantena, plutajući prsten i zračni jastuci izloženi su u Smithsonian centru Udvar-Hazy kraj aerodroma Washington Dulles u Virginiji.

Godine 2009., Lunar Reconnaissance Orbiter u velikoj je rezoluciji snimio više mjesta slijetanja misija Apollo na Mjesecu, dovoljnoj da se mogu vidjeti sletni stupnjevi lunarnog modula, znanstveni instrumenti i tragovi astronauta.

Oznake misije

[uredi | uredi kod]

Oznaku misije dizajnirao je Collins, koji je želio simbol "miroljubivog američkog slijetanja na Mjesec". Odabrao je orla kao simbol, postavio grančicu masline u kljun i nacrtao površinu Mjeseca sa Zemljom u pozadini. NASA-ini službenici rekli su da pandže izgledaju isuviše "ratoborno" te je nakon nešto rasprave grančica masline premještena u pandže. Posada je odlučila da bi rimski broj XI bio nerazumljiv nekim nacijama te su se odlučili za "Apollo 11". Također su odlučili da ne stavljaju svoja imena na oznaku da bi "mogla predstavljati svih koji su radili na ostvarenju slijetanja na mjesec."[67]

Sve boje su prirodne, s plavim i zlatnim rubovima oznake. Lunarni je modul nazvan Eagle (orao) da bi se naziv uklapao s oznakom. Kada je nekoliko godina kasnije izdana kovanica od jednog dolara s likom Eisenhowera, dizajn oznake misije primjenjen je na stražnjoj strani kovanice.[68] Dizajn je zadržan i na manjoj kovanici jednog dolara s likom Susan B. Anthony, izdanom 1979.

40. godišnjica

[uredi | uredi kod]
Astronauti Apolla 11 i američki predsjednik Obama u bijeloj kući 20. srpnja 2009.

Dana 15. srpnja 2009., Life.com je objavio galeriju ranije neobjavljenih fotografija astronauta prije lansiranja.[69] Od 16. do 24. srpnja 2009., NASA je na svom sajtu objavila streaming originalnog zvuka misije u stvarnom vremenu, točno 40 godina nakon izvornih događaja.[70] Također, radi se na restauriranju televizijskih snimki te je objavljen pregled ključnih trenutaka.[71] Još popratnih događaja navedeno je na službenom sajtu NASA-e.[72] Biblioteka John F. Kennedy u Bostonu postavila je flash vebsajt wechoosethemoon.org[73][74] koji reemitira snimke Apolla 11 od lansiranja do slijetanja na Mjesec.

Grupa britanskih znanstvenika dala je intervju u sklopu obilježavanja objetnice i osvrnula se na značaj misije:

Provedeno je na tehnički briljantan način s poduzetim rizicima... koji bi bili nezamislivi u današnjem svijetu koji se kloni rizika... Program Apollo je nedvojbeno najveće tehničko postignuće čovječanstva do danas...od Apolla ništa se nije približilo uzbuđenju koje su stvorili astronauti Armstrong, Aldrin i još desetorica koji su ih pratili.[75]

1. maja 2009., kongres je prihvatio ukaz kojim se trojici astronauta Apolla 11 dodijeljuje kongresna zlatna medalja, najviše civilno odlikovanje u Sjedinjenim Državama. Ukaz su predložili senator Bill Nelson i kongresmen Alan Grayson, obojica s Floride.[76][77]

Galerija

[uredi | uredi kod]
  • 16. srpnja 1969. Astronauti neposredno prije lansiranja.
    16. srpnja 1969. Astronauti neposredno prije lansiranja.
  • Lansiranje rakete Saturn V, 16. srpnja 1969.
    Lansiranje rakete Saturn V, 16. srpnja 1969.
  • Izlazak zemlje. Snimljeno 20. srpnja 1969. tijekom misije Apollo 11.
    Izlazak zemlje. Snimljeno 20. srpnja 1969. tijekom misije Apollo 11.
  • Aldrin izlazi iz lunarnog modula.
    Aldrin izlazi iz lunarnog modula.
  • Apollo 11 na Mjesecu.
    Apollo 11 na Mjesecu.
  • Neil Armstrong radi na lunarnom modulu.
    Neil Armstrong radi na lunarnom modulu.
  • Aldrin kraj lunarnog modula.
    Aldrin kraj lunarnog modula.
  • Površina mjeseca, snimljeno tijekom misije Apollo 11.
    Površina mjeseca, snimljeno tijekom misije Apollo 11.
  • Neil Armstrong tijekom misije.
    Neil Armstrong tijekom misije.
  • Lunarni modul u mjesečevoj orbiti.
    Lunarni modul u mjesečevoj orbiti.
  • Posada u karanteni nakon slijetanja.
    Posada u karanteni nakon slijetanja.
  • Komandni modul na nosaču aviona USS Hornet.
    Komandni modul na nosaču aviona USS Hornet.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ NASA Apollo 11 Timeline Arhivirano 2009-07-26 na Wayback Machine-u.
  2. ↑ Stenger, Richard (25. svibnja 2001.). „Man on the moon: Kennedy speech ignited the dream”. CNN. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-06. Pristupljeno 30. ožujka 2010. 
  3. ↑ „Chariots for Apollo: Setting the Stage”. NASA. Pristupljeno 20. srpnja 2010. 
  4. ↑ Donald K. Slayton, "Deke!" (New York: Forge, 1994), 237.
  5. ↑ See, e.g., NASA (25. lipnja 1969.). „Technical information summary: Apollo 11 (AS-506) Apollo Saturn V space vehicle (TM-X-62812; S/E-ASTR-S-101-69)” (PDF). , str. 8.
  6. ↑ „Apollo 11 Timeline”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-25. Pristupljeno 30. listopada 2009. 
  7. ↑ Apollo-11 NASA.
  8. ↑ NASA (6. srpnja 1969.). „Apollo 11 Press Kit (p.1-100)” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2008-12-16. Pristupljeno 23. rujna 2006. 
  9. ↑ Michael Collins, in Apollo Expeditions to the Moon Arhivirano 2008-02-19 na Wayback Machine-u, NASA pub. no. SP-350 (1975), poglavlje 11.4.
  10. ↑ „Apollo 11 Mission Report” (PDF). NASA. 
  11. ↑ Martin, Fred H.. „Apollo 11: 25 Years Later”. NASA. 
  12. ↑ Don Eyles. „Tales from the Lunar Module Guidance Computer”. American Astronautical Society. 
  13. ↑ Mindell, David A (2008). Digital Apollo. MIT Press. str. 195–197. ISBN 978-0-262-13497-2. 
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Jones, Eric M. (editor). „Apollo 11 Lunar Surface Journal: The First Lunar Landing”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2016-12-27. Pristupljeno 2015-04-28. 
  15. ↑ "Contact light!"
  16. ↑ "Shutdown"
  17. ↑ "Okay, engine stop. ACA - out of detent"
  18. ↑ "Out of detent. Auto"
  19. ↑ "Mode control - both auto. Descent engine command override off. Engine arm - off. 413 is in."
  20. ↑ "We copy you down, Eagle."
  21. ↑ "Houston, Tranquility Base here. The Eagle has landed."
  22. ↑ "Roger, Twan-- Tranquility, we copy you on the ground. You got a bunch of guys about to turn blue. We're breathing again. Thanks a lot."
  23. ↑ „BBC - Archive-Moon Landings - James May speaks to Charles Duke”. BBC.co.uk. Pristupljeno 7. srpnja 2009. 
  24. ↑ Jones, Eric M. (editor). „Apollo 11 Lunar Surface Journal: Post-landing Activities”. NASA. 
  25. ↑ „Early Apollo Scientific Experiment Package - Apollo 11”. NASA. Pristupljeno 18. srpnja 2009. 
  26. ↑ Portable Life Support System
  27. ↑ Eric M. Jones (6. travnja 2006.). „Apollo 11 Lunar Surface Journal”. Pristupljeno 23. rujna 2006. 
  28. ↑ J.M. Waligora, D.J. Horrigan. „Metabolism and heat dissipation during Apollo EVA periods - Chapter 4”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-02. Pristupljeno 23. rujna 2006. 
  29. ↑ 29,0 29,1 29,2 29,3 Jones, Eric M. (editor). „Apollo 11 Lunar Surface Journal: One Small Step”. NASA. 
  30. ↑ *„One giant blunder for mankind: how NASA lost moon pictures”. The Sydney Morning Herald. 5. kolovoza 2006.. 
  31. ↑ csiro.au, The Television Broadcasts
  32. ↑ „On Eagle's Wings: The Parkes Observatory's Support of the Apollo 11 Mission” (PDF). Astronomical Society of Australia. 1. srpnja 2001.. Arhivirano iz originala na datum 2007-08-10. Pristupljeno 22. rujna 2006. 
  33. ↑ "fine and almost like a powder"
  34. ↑ "That's one small step for [a] man, one giant leap for mankind"
  35. ↑ A NASA transcript explains that the "a" article was intended, whether or not it was said;[1] Arhivirano 2019-09-03 na Wayback Machine-u the intention was to contrast a man (an individual's action) and mankind (as a species).
  36. ↑ NASA Moon landing 35th anniversary includes the "a" article as intended.
  37. ↑ BBC news story on reanalysis which suggests the line was said correctly (with the "a" article).
  38. ↑ „Armstrong's 'poetic' slip on Moon”. BBC News. 3. lipnja 2009..  news story on later reanalysis which suggests the line was said incorrectly.
  39. ↑ Houston Chronicle coverage of the same story.
  40. ↑ "Magnificent desolation."
  41. ↑ NASA transcript Arhivirano 2019-09-03 na Wayback Machine-u.
  42. ↑ "even perhaps easier than the simulations... It's absolutely no trouble to walk around".
  43. ↑ "Apollo 11: 1969 Year in Review, UPI.com".
  44. ↑ "the most historic phone call ever made from the White House."
  45. ↑ National Archives and Records Administration, Apollo 11 and Nixon, ožujak 1996. Pristupljeno 13. travnja 2008.
  46. ↑ This was related by Frank Borman during the 2008 documentary When We Left Earth: The NASA Missions, part 2.
  47. ↑ Jones, Eric M. (editor). „Apollo 11 Lunar Surface Journal: EASEP Deployment and Closeout”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-25. Pristupljeno 2015-04-28. 
  48. ↑ 48,0 48,1 Jones, Eric M. (editor). „Apollo 11 Lunar Surface Journal: Trying to Rest”. NASA. 
  49. ↑ „Russian spacecraft landed on moon hours before Americans”. London: telegraph.co.uk. 4. srpnja 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-04. Pristupljeno 15. studenog 2009. 
  50. ↑ Recording tracks Russia's Moon gatecrash attempt
  51. ↑ Murray, Charles & Cox, Catherine (1990). Apollo: Race to the Moon. Touchstone Books. ISBN 0-671-70625-X. 
  52. ↑ Here Men From The Planet Earth First Set Foot Upon the Moon, srpanj 1969. A.D. We Came in Peace For All Mankind.
  53. ↑ News Release No. 69-83F. NASA. 13. srpnja 1969.. 
  54. ↑ "The ascent stage of the LM separated ...I was concentrating on the computers, and Neil was studying the attitude indicator, but I looked up long enough to see the flag fall over."
  55. ↑ National Aeronautics and Space Administration. „NASA Apollo Mission Apollo-11”. Kennedy Space Center. Pristupljeno 26. ožujka 2007. 
  56. ↑ NASA. „Apollo Tables”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-01. Pristupljeno 23. rujna 2006. 
  57. ↑ „NASA Apollo Mission Apollo 11”. Pristupljeno 30. siječnja 2007. 
  58. ↑ http://www.cnn.com/2009/TECH/space/07/20/apollo11.irpt/index.html The 10-year-old who helped Apollo 11, 40 years later. Preuzeto 20. srpnja 2009.
  59. ↑ 59,0 59,1 59,2 Fish, Bob (10. lipnja 2009.). Hornet Plus Three (1st izd.). Beagle Bay Books. ISBN 0974961078. 
  60. ↑ „After Splashdown”. Apollo to the Moon. Smithsonian Institution Air and Space Museum. srpanj 1999.. Arhivirano iz originala na datum 2004-02-24. Pristupljeno 2015-04-28. 
  61. ↑ Nixon Foundation. „24 July 1969: Home From The Moon”. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-09. Pristupljeno 20. srpnja 2009. 
  62. ↑ http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/390634.stm A silent death. Pristupljeno 20. srpnja 2009.
  63. ↑ „Full text: Nixon's unused Apollo speech”. BBC News. 10. srpnja 1999.. Pristupljeno 30. ožujka 2010. 
  64. ↑ NASA Explores. „NASA Explores... Hirasaki, the NASA engineer quarantined with the Apollo 11 crew”. Pristupljeno 1. studenog 2006. 
  65. ↑ „40th Anniversary of Apollo Moon Landing photos”. AP. 17. srpnja 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-21. Pristupljeno 5. kolovoza 2009. 
  66. ↑ „Lunar Hall of Fame: Apollo 11 mission”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-24. Pristupljeno 2015-04-28. 
  67. ↑ Collins, Michael (2001). Carrying the Fire: An Astronaut's Journeys. Cooper Square Press. str. 332–333. ISBN 0-8154-1028-X. 
  68. ↑ NGC Photo Proof (1994.). „1971-78 Dollar Eisenhower”. CoinSite. ROKO Design Group, Inc. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-30. Pristupljeno 20. srpnja 2009. 
  69. ↑ „EXCLUSIVE: Up Close With Apollo 11”. LIFE. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-19. Pristupljeno 15. srpnja 2009. 
  70. ↑ „Apollo 11 Radio Index”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2017-01-05. Pristupljeno 18. srpnja 2009. 
  71. ↑ „Apollo 11 Partial Restoration HD Video Streams”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2009-09-03. Pristupljeno 18. srpnja 2009. 
  72. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-03-11. Pristupljeno 2015-04-28. 
  73. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-17. Pristupljeno 2015-04-28. 
  74. ↑ „We Choose the Moon”. John F. Kennedy Library. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-17. Pristupljeno 19. srpnja 2009. 
  75. ↑ „Moon landings: British scientists salute space heroes”. London: Telegraph. 17. srpnja 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-21. Pristupljeno 17. srpnja 2009. 
  76. ↑ „Text of S. 951 as Introduced in Senate”. OpenCongress.org. 1. svibnja 2009.. 
  77. ↑ „Text of H.R. 2245 as Introduced in House”. OpenCongress.org. 5. svibnja 2009.. 

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Cappellari, J.O. Jr. (1972.) Where on the Moon? An Apollo Systems Engineering Problem, The Bell System Technical Journal. Volume 51, Number 5.
  • John Barbour (1969.) Footprints on the Moon, Associated Press.
  • In the Shadow of the Moon: A Challenging Journey to Tranquility by Francis French and Colin Burgess, University of Nebraska Press, September 2007., ISBN 978-0-8032-1128-5. First hand interviews with the astronauts about the moon landing.
  • Rahman, Tahir (2007.) We Came in Peace for all Mankind- the Untold Story of the Apollo 11 Silicon Disc, Leathers Publishing. ISBN 978-1-58597-441-2

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Apollo_11&oldid=42230834