Azil
Azil (od antgrč. ἄσυλον [ásylon — asilon] — "pribježište (pribežište), sklonište") je običaj pružanja zaštite licima progonjenim iz političkih razloga. Na nivou država je regulisan zakonima, po kojima se dozvoljava ljudima da ostanu u zemlji u koju su pobjegli, bez prisile vraćanja u prvu zemlju.
Pravo azila je jedno od osnovnih prava čovjeka, prema Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. Svako ima pravo da traži azil, osim kriminalaca i lica koja su prekršila načela Povelje Ujedinjenih nacija.
Države nisu obavezne da daju azil već se ovo čini na dobrovoljnoj bazi. Neke omogućavaju da se to pravo zatraži i u diplomatskim predstavništvima. Trgovački brodovi nemaju pravo davanja azila, za razliku od ratnih.
Krajem XX vijeka azil je počeo da se daje ljudima koji mogu da dokažu osnovan strah od politički motivisanog progona u svojoj domovini.[1]
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, strana 416.