Bartolomej Đurđević
Bartolomej Đurđević (Mala Mlaka kraj Odre ?, oko 1506. – Rim ?, oko 1566.), hrvatski pisac, putopisac i leksikograf. Autor prvoga tiskanog hrvatsko-latinskog rječnika.[1]
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba.
On je prvi, ne samo Hrvat nego i Slaven, čiji su spisi bili poznati širom Europe. Njegovi su spisi imali velik utjecaj na vladare i poznate intelektualce onoga doba (Karlo V., papa Julije III. i na Luthera). On je ujedno tvorac i prvog rječnika u Hrvata (pola stoljeća stariji od čuvenog Vrančićeva rječnika iz 1595.).
Sudjelovao je u Mohačkoj bitci (1526.) i bio zarobljen, te se nalazi u Turskom sužanjstvu, gdje je 7 puta prodavan i 13 godina se nalazi u zarobljeništvu iz kojeg najzad bježi. Ti su događaji ostavili veliki trag na njega što se jako očitovalo u njegovom spisateljstvu. Konstantno upozorava na tursku opasnost i potiče protuturski otpor svih naroda Europe (putuje Papi u Rim) Godine 1544. u Antwerpenu (Nizozemska) izdana je knjiga "De Aflikacione tam capitorum..." koja sadrži i mali Hrvatsko-Latinski rječnik na štokavskoj ikavici, i molitve "Oče Naš, Zdravo Marijo..." Piše i djelo o običajima Turaka. Poznat je i pod imenom "Jeruzalemski hodočasnik".
Umro je u Rimu za posjeta Papi, kojeg je tražio da mu odobri vojnu protiv Turaka.