Junije Palmotić
| Junije Palmotić | |
|---|---|
 Junije Palmotić | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 7. 11. 1607. Dubrovnik |
| Smrt | 6. 7. 1657. (dob: 49) [α 1] Dubrovnik |
| Državljanstvo | Dubrovčanin |
| Rodbina | Džore Palmotić i Ora Gradić |
| Opus | |
| 1629–1653 | |
| Znamenita djela | |
| Inspiracija | |
Junije Palmotić (Dubrovnik, 1607. – 1657.) bio je dubrovački barokni književnik.[1]
Rođen je u Dubrovniku 1607. godine od Džore Palmotića i Ore Gradić.[2] U izvorima se spominje i pod imenima Džono Palmotić ili na italijaniziranim nazivom (sasvijem uobičajen u to doba) Giunio Palmotta.
Nakon studija filozofije i prava na talijanskim sveučilištima, afirmirao se kao odvjetnik u svom rodnom gradu, a ujedno je pisao i poeziju. Podrijetlom iz ugledne vlastelinske obitelji, obavljao je različite upravne dužnosti u rodnome gradu, bio je knez na Mljetu, u Konavlima i na Lastovu.[3] Godine 1656. bio je izabran u Vijeće umoljenih.[3] Isprva je pisao stihove i pjesme na latinskom jeziku, kao i pjesme “po narodnu” koje nisu sačuvane.
Posmrtno mu je Stjepan Gradić 1670., zauzimanjem piščeva brata Džore,[3] objavio ep Kristijadu, prepjev istoimenoga latinskog spjeva Marca G. Vide, posvećen švedskoj kraljici Kristini, zagovarateljici katoličke obnove, pridodavši mu i iscrpan autorov životopis.[3]
No Palmotić je ponajprije autor tragikomedija,[3] uspješno uprizorivanih za njegova života pred Kneževim dvorom,[3] o čemu se podatci nalaze u rukopisima drama, a što svjedoči o bogatoj kazališnoj djelatnosti dubrovačkoga baroka.
Izvodile su ih kazališne družine Orlovi, Smeteni i Isprazni,[3] a sam je Palmotić u njihovoj izvedbi sugerirao niz scenskih efekata tipičnih za baroknu scensku fantastiku.[3] Sve su napisane u stihu, u osmercima, a tematski se mogu podijeliti u tri kruga.
Klasični tematski krug obuhvaća drame Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu, Atalanta, Ipsipile, Andromeda, Elena ugrabljena, Akile, Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo i Lavinija.
U pseudopovijesne tragikomedije panslavenske tematike ubrajaju se Pavlimir, Danica, Captislava i Bisernica, a Armida i Alčina nadahnute su talijanskim renesansnim epovima, Ariostovim Bijesnim Orlandom i Tassovim Oslobođenim Jeruzalemom. Služeći se iskustvima talijanske operne libretistike, Palmotić je u Atalanti, posljednjoj dubrovačkoj pastoralnoj drami, uprizorenoj 1629., godinu dana nakon Gundulićeve Dubravke, dramatizirao epizodu iz Ovidijevih Prijetvorbi. U Pavlimiru, prikazanome 1632., nadahnutom Orbinijevim Kraljevstvom Slavena, tj. Ljetopisom popa Dukljanina, prikazan je nastanak Dubrovnika, sa središnjom figurom navodnoga utemeljitelja Grada, Pavlimira. U toj se dramatizaciji dubrovačke političke doktrine glorificira postanak Dubrovnika i ističe opasnost od ugrožavanja njegove slobode.
Osim mnogobrojnih dramskih tekstova Palmotić je napisao i više lirskih djela. U mladosti je pisao pjesme nadahnute usmenoknjiževnim izričajem, koje nisu sačuvane. Sačuvan je epitalamij Muza na piru, neke prigodnice, panegirici te pobožni stihovi, među kojima se izdvajaju poeme o sv. Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima Lastova, te Sveta Katarina od Siene. Sačuvana je i polemična burleskna poema Gomnaida (Govnaida), kojom je u sestinama žestoko napao određenoga dubrovačkog vlastelina.
Palmotić je bio jedan od najboljih oblikovatelja pjesničkoga jezika 17. vijeka,[3] u njegovu je dramskome djelu barokno hrvatsko kazalište dosegnulo vrhunac pa mu pripada mjesto u krugu velike trojice baroknih dubrovačkih književnika, s Gundulićem i Bunićem Vučićem.[3]
Palmotić je najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti,[3] za života je tiskao samo jednu latinsku prigodnicu, posvećenu isusovcu Giovanniju Bargioccu[α 2] (1633).[3]
Uz Vinka Pribojevića i Jurja Križanića bio je rani začetnik ideja slavenskog jedinstva.[4]
- Pavlimir (1632)
- Danica (1644)
- Ipsipile
- Captislava (1652)
- Armida
- Alčina (1647)
- Kolombo
- Bisernica (1653)
- Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu
- Atalanta (1629)
- Andromeda
- Elena ugrabljena (1640)
- Akile (1637)
- Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo (1639)
- Lavinija (1648)
- Didona (1646)
- Glas
- Gosti grada Dubrovnika
- Kristijada – Kristiade to jest život i djela Isukrstova (ep)
- O rijeko, kâ tvoreć...
- Muze na piru
- In obitu Michaelis Gradii epicedion Junii Palmottae
- Kraljici Kristini
- Sveta Katarina od Siene
- Gomniada (invektiva)
- Kristiada, izdanje 1853.
- Gomniada
- Pavlimir
- In obitu Michaelis Gradii epicedion Junii Palmottae
- Kraljici Kristini
- O rieko, ka tvoreć'
- Muze na piru
- ↑ Buelow, George J. (2004). A history of baroque music. Indiana University Press. str. 416. ISBN 0-253-34365-8.
- ↑ Appendini, Francesco M. (1803). Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de' Ragusei: divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Republica di Ragusa. Martecchini. str. 235–.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 „Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
- ↑ (en) Jakobson, Roman (1981). Selected Writings. Walter de Gruyter. ISBN 3-11-010605-1.
- „Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
- Dragić, Marko (2006). Književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (hrvatska barokna književnost). Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. ISBN 978-953-7395-02-5. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-18.
- (it) Appendini, Francesco M. (1803). Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de' Ragusei: divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Republica di Ragusa. Martecchini. str. 235–.
- Bogišić, Rafo, ur. (1995). „Ljetopis Junija Palmotića”. Junije Palmotić, Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb: Matica hrvatska. str. 33–41.
- „Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
- Brković, Ivana (2021). „Sveta ljubav svete Katarine u mističnom spjeu Junija Palmotića”. Anali Dubrovnik 59: 115-136. Pristupljeno 3. 5. 2024.
- Mrdeža Antonina, Divna (1993). „Slavenske teme prema klasičnima u melodramskim tekstovima Junija Palmotića”. Croatica: časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu 23-24: 217–228. Pristupljeno 3. 5. 2024.
