Knezovi Zrinski
| Knezovi Zrinski | ||||
| ||||
| hrvatska velikaška obitelj | ||||
| Država | Hrvatska, Ugarska | |||
| Etničko podrijetlo | hrvatsko | |||
| Matična kuća | Šubići | |||
| Utemeljenje | 14. stoljeće | |||
| Naslovi | knezovi, grofovi | |||
| Utemeljitelj | Juraj I. Zrinski | |||
| Status | izumrla 1703. | |||
Zrinski su hrvatska velikaška obitelj koja je tijekom srednjeg vijeka, sve do kraja 17. stoljeća značajno utjecala na politički, kulturni i društveni život u Hrvatskoj.
Počeci uspona obitelji sežu u 12. stoljeće, kada knezovi Bribirski iz starog hrvatskog plemena Šubića, zajedno s predstavnicima ostalih hrvatskih velikaških rodova, sklapaju državni ugovor (Pacta Conventa) s ugarskim kraljem Kolomanom iz dinastije Arpadovića. Vrhunac dosižu početkom 14. stoljeća za vladavine Pavla I. Šubića Bribirskog koji je nosio časti bana Hrvata i gospodara Bosne te pod svojom vlašću imao cjelokupni prostor stare Hrvatske.
Moć obitelji Šubić skršili su vladari iz Anžuvinske dinastije već u sljedećem naraštaju, za banovanja Pavlovog sina Mladena II. Godine 1347. bili su prisiljeni predati strateški važnu utvrdu Ostrovicu s Lučkom županijom, za koju je kralj Ludovik I. Anžuvinac, Grguru IV. i njegovom štičeniku Jurju III. Bribirskom, osnivaču loze Zrinskih (kao Juraj I. Zrinski), predao utvrđeni grad Zrin, na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji, koji je postao sjedište obitelji. Od tada se taj odvjetak roda Šubića počinje nazivati knezovima Zrinskim.[1]
.JPG)
Po dolasku u Slavoniju i novo sjedište Zrin, obitelj je postupno širila posjede između gornje Kupe i Une.[2] Tako su u drugoj polovici 15. stoljeća posjedovali vlastelinstva Pedalj, Gvozdansko, Pastuški grad, Završki grad, Stupnički grad, Semidraž, Jamnički grad, Dobriljin i Podmilanski grad.
Sve do kraja 15. stoljeća obitelj se nije previše isticala u javnom životu Hrvatske.[3] Održavala je veze s ostalim članovima roda Bribirskih, pa je tako Petar I. (1400.-1440) baštinio posjede Jakova Bribirskog.[3]
Zrinski su od 16. stoljeća, uz Frankopane, bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. Uspon obitelji započeo je s Nikolom III. († 1534.) koji je znatno proširio posjede na račun Vranskog priorata i baštine bana Ivana Karlovića s kojim je sklopio baštinski ugovor nakon vjenčanja s njegovom kćerkom Jelenom.[1]
Na saboru u Cetinu 1526. godine podupirao je Ferninanda Habsburškog. Njegovi sinovi bili su Nikola IV. Šubić Zrinski († 1566.) i Ivan I. († 1541.), istaknuti protuturski ratnici koji su za odanost dinastiji nagrađeni posjedima i gradovima Kostajnica, Medvedgrad, Čakovec i Međimurje, Ozalj i Bakar.[1] U to vrijeme sjedište obitelji postaje grad Čakovec. Preuzimanjem novih stečevina posjedi obitelji Zrinski protezali su se od Mure do Jadrana.
Nikolini sinovi Juraj IV. (1549.-1603.) i Nikola V. (1559.-1605.) bili su pristaše protestantizma, dok su se Jurjevi sinovi Nikola VI. († 1625.) i Juraj V. (1589.-1626.), hrvatski ban i sudionik Tridesetogodišnjeg rata, vratili katoličkoj vjeri.[1]
Sinovi bana Jurja, Nikola VII. (1620.-1664.) i Petar IV. (1621.-1671.), hrvatski banovi, bili su istaknuti protuturski ratnici u 17. stoljeću. Nasilni kraj obitelji u drugoj polovici 17. stoljeća uzrokovan je sukobom s bečkim dvorom, poznatim kao urota zrinsko-frankopanska koji je izbio zbog nezadovoljstva hrvatskih i ugarskih velikaša politikom centralizacije i germanizacije.[4]
Posljednji ban iz roda Zrinskih, Petar IV., ubijen je u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Petrova supruga Katarina i njihov sin Ivan Antun Baltazar Zrinski († 1703.) proveli su ostatak života zatočeni u tamnici u Gradecu. Njihovi posjedi su opljačkani i predani Dvoru.
Nikolin sin Adam Zrinski zadržao je svoje posjede i časti, no poginuo je 1691. u bici kod Slankamena ne ostavivši potomke nakon čega su i njegovi posjedi pripali bečkom dvoru.
Slomom obitelji Zrinski i njihovim nestankom s povijesne scene znatno se umanjila otpornost hrvatskog plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkog dvora.
Krajem 20. stoljeća pojavile su se vijesti o postojanju grčke loze obitelji Zrinski. Te tvrdnje do danas nisu znanstveno valorizirane, iako je Hrvatski plemićki zbor, krovna udruga hrvatskog plemstva, potvrdio autentičnost njihova podrijetla.[5] Prema tradiciji grčke obitelji Sdrinias, u 16. stoljeću je jedan pripadnik obitelji Zrinski imenom Martin stupio u službu Mletačke Republike i bio imenovan vojnim zapovjednikom na otoku Kefalonija.[6] Podatak o tome zabilježen je u Libro D'Oro (Zlatna knjiga) kefalonskog plemstva u kojoj se prezime navodi u oblicima Sdrin, Sdrinia, Sdrigna i Zrin.[6]
U drugoj polovici 19. stoljeća jedan ogranak obitelji preselio se u Atenu, dok su drugi članovi ostali na Kefaloniji. Potomak jednog od članova grčke obitelji, Dionisios Sdrinias, živi danas u Grčkoj.
- A. Pavao II. Šubić Bribirski, knez trogirski i ostrovički († srpanj 1346.); supruga: Elizabeta Frankopan († poslije 1347.),
- B1. Juraj I. Zrinski ( = Juraj III. Šubić Bribirski) (†1361.), od kralja Ludovika I. Anžuvinca dobio utvrdu Zrin u zamjenu za Ostrovicu kod Bribira
- C1. Elizabeta I.; ∞ suprug: Tomislav Kurjaković, knez Krbavski (unuk Kurjaka Gusića iz starohrvatskog roda Gusića)
- C2. Pavao I., (*1357, †Zagreb, 1414); ∞ 1.supruga: nepoznata; 2.supruga: Elizabeta
-
-
- F1. Nikola II., *1451.
- E4. Katarina I.
- E5. Klara
- E6. Margareta II., 1442-1488.
- E7. Ilka 1442-88
- E8. Martin
- E9. Petar II., (* oko 1435, †Udbina (Krbavska bitka), 9. rujna 1493.); ∞ 1.supruga: kneginja Jelena Babonić Blagajska; 2.supruga: nepoznata
- G1. [1. brak] Pavao III., (* oko 1465; †Udbina (Krbavska bitka), 9. rujna 1493.), ∞ supruga: Doroteja Berislavić Grabarska, kći Martina Berislavića Grabarskog
- H1. Mihajlo, († Mohač, Mađarska, (Mohačka bitka), 29. kolovoza 1526.)
- G2. Jelena; ∞ suprug: Ivan Karlović, knez Krbavski ("Torquatus"), hrvatski ban (†1531), posljednji potomak iz roda Kurjakovića, proisteklog iz starog hrvatskog plemena Gusića
- G3. Margareta
- G4. Bernard
- G5. [2. brak] Nikola III., (*1489., †Zrin, 1534); ∞ supruga -od 1509.: kneginja Jelena Karlović Krbavska, sestra bana Ivana Karlovića
- I1. Jelena, (†1573), suprug -od 1527.: Franjo Tahy
- I2. Margareta III.; ∞ suprug: Ivan Alapić
- I3. Ivan I., (†Vinodol, 1541.)
- I4. Juraj III., (*1528., †1547.)
- I5. Nikola IV. ("Sigetski"), hrvatski ban (*Zrin 1508., †Siget, Mađarska (Szigetvár), 7. rujna 1566.); 15. travnja 1554. dobio od kralja Ferdinanda titulu "grof"; ∞ 1. supruga: 1543. grofica Katarina Frankopan (†1561); 2. supruga: -od 21. rujna 1564. češka grofica Eva Rožmberk (Rosenberg) (*12. travnja 1537., †kolovoz 1591.)
- J1. [1. brak] Ivan II., (*14. rujna 1545., †1545.)
- J2. Jelena, (*11. prosinca 1546., †1585.);
- J3. Katarina II., (*30. travnja 1548., †26. travnja 1585.)
- J4. Juraj IV., hrvatsko-ugarski kraljevski tavernik (glavni rizničar), (*13. travnja 1549., †Vép kod Szombáthelyja, Mađarska, 4. svibnja 1603.); ∞ 1. supruga: grofica Anna D’Arco (†1570); 2. supruga: grofica Sofija Stubenberg
- K1. [1. brak] Nikola VI. (*Čakovec, oko 1570.; †Čakovec, 24. ožujka 1625.); ∞ supruga: grofica Anna Nádasdy (*1585)
- K2. [2. brak] Juraj V., hrvatski ban, (*Čakovec, 31. siječnja 1599.; †Požun (Bratislava), 28. prosinca 1626.); supruga: grofica Magdalena Széchy
- L1. Nikola VII. ("Čakovečki"), hrvatski ban (*Čakovec, 1. svibnja 1620. †Kuršanec kod Čakovca, 18. studenog 1664.); ∞ 1. supruga: grofica Marija Euzebija Drašković Trakošćanska, -od 11. veljače 1646., (†1650); 2. supruga: barunica Marija Sofija Löbl (kći Leonharda Löbla), Beč, 30. travnja 1652., (†1676)
- L2. Petar IV., hrvatski ban, (*Vrbovec, 6. lipnja 1621., †Bečko Novo Mjesto, 30 travnja 1671., smaknut (odrubljena mu glava); ∞ supruga: -od 1643. grofica Ana Katarina Frankopan (*Bosiljevo, 1625., †Graz, 16. studenog 1673.)
- N1. Jelena, (*Ozalj, 1643, †Nikomedija, Turska, 18. veljače 1703.); ∞ 1. suprug: Franjo (Ferenc) I. Rákóczi, erdeljski knez (* 24. veljače 1645., † 8. srpnja 1676.); 2. suprug: 1682, Mirko (Imre) Thököly, erdeljski knez, (*Kežmarok (mađ. Késmárk), Slovačka, 25. rujna 1657., †Nikomedija, 13. rujna 1705.)
- N2. Ivan IV. Antun Baltazar, (*Ozalj?, 1651, †Graz, 11. studenog 1703., posljednji muški potomak knezova Zrinskih
- N3. Judita Petronela, (*Ozalj, 1652, †Zagreb, 1699.); opatica (Klarisa)
- N4. Zora Veronika, (*Ozalj, 1658., †Klagenfurt, 29. siječnja 1735.); opatica (Uršulinka)
- K3. [2. brak] Barbara
- K4. [2. brak] Elizabeta II.; suprug: Toma Erdödy
- K5. [2. brak] Suzana; 1. suprug: Albert Lenković; 2. suprug: grof Nikola Nádasdy
- J5. [1. brak] Doroteja (Dorica), (*1550); †1617.); ∞ suprug: od 30. siječnja 1566. Baltazar Baćan (mađ. Batthyány) (†1588.)
- J6. Krsto, (*1551, †1573.);
- J7. Uršula, (*21.kolovoza 1552.; †12.veljače 1593.); ∞ 1. suprug: Ivan (János) Perényi; 2. suprug: Čakovec, 1570, grof Nikola Banić ili Banfi (mađ. Bánffy) Donjolendavski (*1547, †?)
- J8. Barbara, (*1554.); ∞ suprug: (svadba u dvorcu Bojnice (mađ. Bajmóc), Slovačka, 17. siječnja 1569.) barun Aljoša (Aleš ili Aleksej, mađ. Elek) Thurzo od Betlanovaca (mađ.Bethlenfalva) (†5.ožujka 1594.)
- J9. Margareta IV., (*1555, †1588); ∞ suprug: (svadba u gradu Eberau (mađ. Monyorókerék) u južnom Gradišću, Austrija, 9. siječnja 1569.) Nikola Homonnai Drugeth (*1538, †30. kolovoza 1580.)
- J10. Ana II., (*1557, † kao dijete)
- J11. Vuk, (*1558, † kao dijete)
- J12. Nikola V., (*19. veljače 1559., †1605.)
- J13. Magdalena, (*1561, ∞ 1. suprug: 19. siječnja 1584. Stjepan Telekessy; 2. suprug: grof Jan Jakub od Thurna (†1597.)
- J14. [2. brak] Ivan III., (*1565, † Vyšši Brod (njem.Hohenfurt), grad u južnoj Češkoj 24. veljače 1612.); ∞ supruga: (svadba u gradu Český Krumlov (njem. Krumau) 7. studenog 1600.) grofica Maria Magdalena z Kolowrat
- I6. Petar III., † Beč, 1547
-
- Katarina Zrinski
- Jelena Zrinski
- Petar Zrinski
- Nikola Šubić Zrinski
- Zrinsko-frankopanska urota
- Frankapani
- Nikola Zrinski
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 398.
- ↑ http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=11053
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatska opća enciklopedija, str. 777.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 399.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-19. Pristupljeno 2011-07-03.
- ↑ 6,0 6,1 http://www.croatianhistory.net/etf/subich.html
- Hrvatska opća enciklopedija, sv. XI, LZMK, Zageb, 2009. ISBN 978-953-6036-41-7
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XX, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-20-5 Uneseni ISBN nije važeći.
