Kuš
- Za ostala značenja, vidi Kuš (razvrstavanje).
|
Kuš je civilizacija koja se razvila južno od drevnog Egipta u Nubiji. Iako je bila pod velikim uticajem Egipta imala je različitu kulturu i često se posmatra kao prva civilizacija u podsaharskoj Africi. Narod koji je živio u tom području se zove Kušiti.
Prva razvijena društva u Nubiji su nastala prije Druge egipatske dinastije (3100-2890. pne.). Oko 2500. pne., Egipćani su se počeli širiti na jug, i iz tog perioda većina današnjih podataka o Kušu (Kush, Cush). Ovaj prodor je zaustavio pad Srednjeg kraljevstva, te se u to doba razvilo nezavisno kraljevstvo u Nubiji. Oko 1500. pne. egipatski prodori su ponovno počeli, ali ih je ovaj put dočekao organizirani otpor. Historičari se spore da li je otpor došao od strane više nezavisnih gradova-država ili od strane jedinstvenog carstva, isto kao i da li su Nubijci ideju države stvorili sami ili kopirali od Egipćana. Na kraju su Egipćani pobijedili, a oblast Nubije je postala egipatska kolonija pod nadzorom Thutmosea I, čija je vojska izgradila niz snažnih tvrđava. Oblast Nubije je otada snabdijevala Egipat raznim resursima.
U 11. vijeku pne. unutrašnji sukobi u Egiptu su doveli do kolapsa kolonijalne vlasti te se stvorilo nezavisno kraljevstvo sa središtem u Napati u Nubiji. Tim su kraljevstvom vladali lokalni vladari koji su bili svrgnuli kolonijalni režim. U to je vrijeme Kuš bio primjer kulturne difuzije s Egiptom. Kušiti i Egipćani su dijelili mnoga vjerovanja i bogove.
Kraljevstvo sa sjedištem u Napati je ujedinio Rose u periodu oko 780-755. pne.; nakon njega je Alara konačno osnovao Kušitsko kraljevstvo i kao takav su ga priznali njegovi nasljednici. Kraljevstvo je raslo po utjecaju i na kraju počelo dominirati južnom egipatskom regijom oko Elefantine a za vladavine Alarinog nasljednika Kashte i Tebom. Kashta je u 8. vijeku pne. uspio natjerati Shepenupet I, polusestru Takelota III i služavku Božje supruge Amen, da usvoji Kashtinu kći Amenirdis I kao nasljednicu. Nakon ovoga je Teba de facto došla pod nadzor Napate. Vlast Napate je vrhunac dosegla pod kraljkem Piyem, Kashtinim nasljednikom, koji je u 20. godini vladavine osvojio cijeli Egipat i ustanovio 25. dinastiju.
Kada su Asirci napali Egipat 671. pne., Kuš je ponovno postao nezavisna država. Posljednji kušitski kralj koji je preuzeo nadzor nad Egiptom bio je Tantamani, ali su ga konačno porazili Asirci 664. pne. Nakon toga je moć kušitskih kraljeva nad Egiptom jenjavala i prestala 656. pne. kada je Psamtik I, osnivač 26. saiske dinastije, ponovno ujedinio Egipat. Godine 591. pne. Egipćani pod Psamtikom II su napali Kuš, možda zato što se kušitski vladar Aspelta spremao napasti Egipat, te osvojili i spalili Napatu. Pola vijeka kasnije Kuš osvaja perzijski vladar Kambiz II. koji je ovdje ratovao sa Nubijcima, pa Kuš nakratko postaje satrapija[1].
Historijskli zapisi ukazuju da su Aspeltini nasljednici preselili svoju prijestolnicu na jug Meroë, mnogo južnije od Napate. Točan datum ove seobe se ne zna, iako neki historičari vjeruju da se zbio za vrijeme Aspeltine vladavine, kao odgovor na egipatsku invaziju Donje Nubije. Drugi historičari vjeruju da je kraljevstvo prema jugu pomaknula izrada predmeta od željeza: oko Meroë, za razliku od Napate, bilo je šuma čije bi se drvo moglo koristiti za visoke peći. Kasniji dolazak grčki trgovaca je značio da Kuš više nije ovisio o trgovini duž Nila. Umjesto toga je svoje proizvode mogao izvoziti na obalu Crvenog mora i tamošnje grčke trgovačke kolonije.
Alternativna teorija navodi da su se stvorile dvije bliske države, jedna sa središtem u Napati, a jedna u Meroë. Država sa sjedištem u Meroëu je s vremenom počela dominirati sjevernom državom. S obzirom da nije pronađena nijedna kraljevska palača sjeverno od Meroë postoje tvrdnje da je Napata bila tek vjersko središte. Međutim Napata je ipak bila važna, s obzirom da su se kraljevi vijekovima tamo krunili i sahranjivali, čak i kada su živjeli u Meroëu.
Oko godine 300. pne. seoba u Meroë je dovršena i monarsi su se tamo počeli sahranjivati umjesto u Napati. Jedna teorija navodi da su monarsi tada uspjeli nadvladati svećenike u Napati. Diodor Sikul navodi priču o meroitskom vladaru Ergamenu kome su svećenici zapovijedili da se ubije, ali je on prekršio tradiciju i umjesto toga dao pogubiti svećenike. Neki historičari vjeruju da je Ergamen stvari Arrakkamani, prvi vladar sahranjen u Meroëu. Međutim, moguće je i da je Ergamen transliteracija za Arqamanija, koji je vladao mnogo godina iza stvaranja kraljevskog groblja u Meroëu. Druga teorija tvrdi da je prijestolnica uvijek bila Meroë.
Kuš je nastavio postojati vijekovima, ali o njenmu nije bilo mnogo podataka. Ranije je Kuš koristio hijeroglife, ali je Meroë razvio vlastito pismo i počeo koristiti Meroitski jezik, koji još uvijek nije dešifriran. Država je, po svemu sudeći, uživala prosperitet, trgovala sa susjedima i gradila spomenike i grobnice. Godine 23. pne. rimski guverner Egipta, Petronije, napao je Nubiju kao odgovor na nubijske napade na južni Egipat te opustošio sjeverne dijelove i spalio Napatu (22. pne.) prije povratka na sjever.
Pad Kuša je predmet žestoke rasprave. Diplomatska misija u doba Neronove vladavine je putovala u Meroë; (Plinije Stariji, N.H. 6.35). Nakon 2. vijeka n.e. kraljevski grobovi su postajali sve manji i manje raskošni, a gradnja velikih spomenika je prestala. Sahrane u kraljevskim piramidama su potpuno prestale sredinom 4. vijeka n.e. Arheološki nalazi pokazuju kulturnu promjenu prema novom društvu poznatom kao X-Gruoa ili kultura Ballana.
To odgovara tradicionalnoj teoriji prema kojoj je kraljevstvo uništila invazija Ezane od Axuma iz etiopskog Aksuma oko 340. Međutim, etiopski izvor navodi kršenje pobune u području koje su Etiopljani već kontrolirali. Također se spominje samo "Noba," (latinski "Nobatae") i nema govora o vladarima Meroëa.
Posljednji vladar Meroëa bio je čovjek po imenu Sect Lie; njegovo pravo ime je izgubljeno. Malo se zna o njemu, a uglavnom je poznat iz narodnih pripovijesti. Bio je omrznut čovjek, koji je žudio za zlatom i ženama. To se ponekad tumači kao razlog za invaziju Meroëa.
Zbog njega se narod pobunio, a pobunjenici preuzeli vlast u oblasti. Ne zna se gdje je njegov grob. Neki kažu da je nestao, da je uništen i opljačkan. Nakon njega su se Nubijci raspali na mala plemena i postali snažni ratnici, te se s Rimljanima borili za nadzor Nubije, odnosno donje Delte Nila.
Mnogi historičari vjeruju da su Nuba isti narod koji su Rimljani zvali Nobatae. Prokopije piše kako se Rimsko Carstvo povuklo iz sjeverne Nubije godine 272, te pozvalo Nobatae da ispune vakuum.
Važan element priče o Kušzu su Blemijci, najvjerojatniji preci naroda Bedža. To su bili pustinjski ratnici koji su prijetili rimskim posjedima te ih natjerali da se povuku na granice koje se moglo lakše braniti. Na kraju 4. vijeka n.e. su uspjeli preuzeti nadzor nad dijelom doline Nila oko Kalabshe u Donjoj Nubiji.
Oko 6. vijeka nove države su se stvorile na području kojim je nekada upravljao Meroë. Izgleda da su Nobatae evoluirali u državu Nobatija, te su također bili dio kulture Ballana culture i dvije druge države u oblasti - Makurija i Alodija. Kraljevi Nuba su u međuvremenu oko godine 450. u pustinju protjerali narod Bedža. Nove nubijske države su naslijedile veliki dio Kuša, ali su bile drukčije. Govorio se staronubijski i pisalo modificiranom verzijom koptskog alfabeta; meroitski jezik i pismo su potpuno nestalo. Za razliku od prethodnika, te su države imale oružje naprednije od tehnologije Kuša.
Porijeklo Nuba/Nobatae koji su naslijedili Meroë je nesigurno. Mogli su biti nomadski osvjači sa zapada koji su osvojili područje te nametnuli jezik i kulturu starosjediocima. P.L. Shinnie špekulira da su Nobatae u stvari starosjedioci oblasti Napata kojima su vjekovima vladali meroitski vladari, te da riječ Nobatae direktno potječe od riječi Napata.
Ime za ovu civilizaciju dolazi iz Starog Zavjeta gdje je Kuš (hebrejski: כוש) bio jedan od sinova Hama koji se naselio u Sjeveroistočnoj Africi. U Bibliji i starijim knjigama se velika regija koja pokriva sjeverni Sudan, suvremeni južni Egipat i dijelove Etiopije, Eritreje i Somalije naziva Kuš. Biblija spominje Kuš u nekoliko navrata. Neki pak tvrde da je Kuš bio u južnoj Arabiji. V. Biblijski Kuš za više detalja.
Neki naučnici vjeruju da je Kuš ista ličnost kao i Lugalbanda iz Epa o Gilgamešu.
- ↑ „Darije: Četiri carske liste, Livius.org”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-02. Pristupljeno 2013-06-12.
- Jean Leclant. "The empire of Kush: Napata and Meroe" UNESCO General History of Africa
- A. Hakem with I. Hrbek and J. Vercoutter. "The civilization of Napata and Meroe" UNESCO General History of Africa
- P.L. Shinnie. "The Nilotic Sudan and Ethiopia c. 660 BC to c. AD 600" Cambridge History of Africa - Volume 2 Cambridge University Press, 1978.
- On Kush Arhivirano 2007-05-01 na Wayback Machine-u