Lambda barion
Lambda barioni su obitelj subatomskih hadronskih čestica simbola Λ0, Λ+
c, Λ0
b, i Λ+
t, elementarnog naboja +1 ili 0. Po građi su barioni koje sačinjavaju tri različita kvarka: jedan gornji, jedan donji, i još jedan kvark: strani (Λ0), čarobni (Λ+
c), dubinski (Λ0
b), ili vršni (Λ+
t). Vršni Lambda barion (prema predviđanjima) nije moguće promotriti jer Standardni model predviđa poluvrijeme raspada vršnog kvarka na oko 5×10−25 s.[1] To je oko jedne dvadesetine minimalnog vremena potrebnog da djeluje jaka nuklearna sila, pa se zbog toga ne stvaraju hadroni.
Lambda barion Λ0 su u listopadu 1950, otkrili V. D. Hopper i S. Biswas sa Sveučilišta u Melbourneu, kao neutralnu V česticu (tešku, nestabilnu česticu koja se raspada na dva produkta) s protonom kao raspadnim produktom, točno ju odredivši kao barion, umjesto kao mezon[2] tj., vrstom različitom od K mezona kojeg su 1947. otkrili Rochester i Butler;[3] K mezone su stvarale kozmičke zrake u foto emulzijama u balonu na oko 21,000 m u zraku.[4] Iako je očekivano postojanje čestice prije raspada ~1×10−23 s,[5] čestica je postojala čak ~1×10−10 s.[6] Svojstvo koje joj je to omogućilo nazvano je stranost i dovelo je do otkrića stranog kvarka.[5] Nadalje, takva otkrića vodila su do postavljanja principa poznatog kao očuvanje stranosti, prema kojem se čestice raspadaju sporije ukoliko pokazuju stranost (jer ne-slabe metode čestičnog raspada moraju očuvati stranost raspadajućeg bariona).[5]
Lambda barion je opažen i u atomskim jezgrama zvanim hyperjezgre. Takve jezgre sadrže isti broj protona i neutrona kao i obična jezgra, no također sadrže jednu (ili, rjeđe, dvije) Lambda čestice.[7] U tom slučaju, Lambda ulazi u središte atomske jezgre (nije ni proton ni neutron, pa na česticu ne utječe Paulijev princip isključenja), i još čvršće drži jezgru skupa zbog interakcije putem jake nuklearne sile. U litijevom izotopu (Λ7Li), Lambda je učinila jezgru 19% manjom.[8]
| Ime čestice | Simbol | Građa | Masa u mirovanju (MeV/c2) | Izospin | Spin i paritet | Q (e) | Stranost | Čarobnost | Dubokost | Vršnost | Vrijeme poluraspada (s) | Raspada se na |
| Lambda[1] | Λ0 | uds | 1115.683±0.006 | 0 | 1⁄2+ | 0 | −1 | 0 | 0 | 0 | (2.631±0.020)×10−10 | p+ + π− ili |
| čarobna Lambda[2] | Λ+ c |
udc | 2286.46±0.14 | 0 | 1⁄2 + | +1 | 0 | +1 | 0 | 0 | (2.00±0.06)×10−13 | See Λ+ |
| dubinska Lambda[3] | Λ0 b |
udb | 5620.2±1.6 | 0 | 1⁄2 + | 0 | 0 | 0 | −1 | 0 | 1.409+0.055
−0.054×10−12 |
See Λ0 |
| vršna Lambda† | Λ+ t |
udt | — | 0 | 1⁄2 + | +1 | 0 | 0 | 0 | +1 | — | — |
- ↑ A. Quadt (2006).
- ↑ Hopper, V.D.; Biswas, S. (1950).
- ↑ Rochester, G.D.; Butler, C.C. (1947).
- ↑ Pais, Abraham (1986).
- ↑ 5,0 5,1 5,2 The Strange Quark
- ↑ C. Amsler et al. (2008): Particle listings – Λ
- ↑ "Media Advisory: The Heaviest Known Antimatter" Arhivirano 2017-02-11 na Wayback Machine-u. bnl.gov.
- ↑ Brumfiel, Geoff.