Prijeđi na sadržaj

Ornitopodi

Izvor: Wikipedija
Ornitopodi
Razni ornitopodi.
Daleko lijevo: Camptosaurus, lijevo: Iguanodon, centar u pozadini: Shantungosaurus, centar sprijeda: Dryosaurus, desno: Corythosaurus, daleko desno (manji): Heterodontosaurus (vjerojatno nije ornitopod), daleko desno: Tenontosaurus.
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ornithopoda
Marsh, 1881.

Ornitopodi (lat. Ornithopoda) su grupa dinosaura sa ptičjim kukovljem koji su u početku bili maleni, dvonožni biljožderi koji su se brzo kretali, a onda su postajali veći i brojniji dok se nisu razvili u jednu od najuspješnijih grupa biljoždera u periodu krede, tijekom kojeg su dominirali sjevernoameričkim krajolikom. Njihova glavna evolutivna prednost bio je progresivni razvoj aparata za žvakanje koji je postao najsloženiji ikada razvijen kod gmazova; mogao se porediti sa onim kod današnjih sisavaca, kao što je krava. Dostigli su vrhunac pojavom vrsta sa pačjim kljunom, a izumrli su tijekom K-T izumiranja, kao i svi ostali dinosauri. Pripadnici ove grupe poznati su sa svih 7 kontinenata, mada je jedna sa Antarktika neimenovana, a na južnoj hemisferi su obično bili rijetki.

Stopala Iguanodona
Veličine najvećih ornitopoda

Ornithopoda znači "ptičja stopala", od grčkog ornithos ("ptica") i pous ("stopala"); to se odnosi na njihova karakteristična stopala sa tri prsta, mada su mnogi rani oblici imali četiri. Također ih je karakterizirao nedostatak oklopa, razvoj "kljuna", izduženi pubis koji je bio duži od iliuma i rupa koja nedostaje u donjoj čeljusti. Razni ornitopodi i srodni cerapodi imali su tanke ploče od hrskavice na vanjskoj strani rebara; u nekim slučajevima te su se ploče mineralizirale i fosilizirale. Funkcija tih ploča je nepoznata. Do danas su pronađene kod rodova Hypsilophodon, Othnielosaurus, Parksosaurus, Talenkauen, Thescelosaurus[1] i Macrogryphosaurus.[2]

Rani ornitopodi su bili dugi samo oko 1 metar, ali vjerojatno vrlo brzi. Imali su krut rep, kao i teropodi, koji im je pomagao da drže ravnotežu dok su trčali. Poslije su se više prilagodili hranjenju na sve četiri noge; njihova kralješnica se zakrivila, slično kao kod bizona. Kako su se sve više prilagođavali takvom hranjenju, postali su polu-četveronožni; još uvijek su mogli trčati na dvije noge i uspraviti se na njih; ali provodili su većinu vremena hodajući ili pasući na sve četiri. Taksonomija dinosaura prije svrstavanih među hipsilofodonte je problematična. Ta grupa se prije sastojala od svih dvonožnih dinosaura sa ptičjim kukovljem koji nisu bili iguanodontidi, ali ponovna filogenetska procjena pokazala je da su takve vrste parafiletične. Kao takvu, porodicu hipsilofodonta predstavlja samo rod Hypsilophodon[3].

Poslije su ornitopodi postali veći, ali nikada nisu dostigli nevjerojatnu veličinu dugovratih i dugorepih sauropoda koje su djelomično istisnuli. Najveći, kao što je Shantungosaurus, bili su teški kao sauropod srednje veličine (do 23 metričke tone), ali nisu bili duži od 15 metara.

Klasifikacija

[uredi | uredi kod]
Umjetnički prikaz profila nekoliko vrsta

Historijski se većina osrednjih dinosaura sa ptičjim kukovljem nabacivalo u ornitopode. Od tada je većina ponovo svrstana kao bazalni pripadnici tipično četveronožnih grupa kao što je Marginocephalia; a neki, poput pahicefalosaurida, dobili su vlastite grupe.

Taksonomija

[uredi | uredi kod]

Ornitopodi se većinom svrstavaju kao podred unutar reda Ornithischia. Dok se rangirana taksonomija većinom ne koristi kod paleontologa, neki istraživači su nastavili koristiti takvu klasifikaciju, mada različiti izvori navode različite rangove za ornitopode. Benton (2004.) ga je svrstao kao infrared unutar podreda Cerapoda, dok su ga drugi, kao što su Ibiricu et al. (2010.), ostavili kao podred.[4]

Podred Ornithopoda

Filogenija

[uredi | uredi kod]

Kladogram ispod je napravljen prema analizi Zhenga i kolega iz 2009. godine.[5]

Cerapoda

Kladogram prema Butler et al, 2011. godina.[6]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Butler, Richard J.; and Galton, Peter M. (2008). „The 'dermal armour' of the ornithopod dinosaur Hypsilophodon from the Wealden (Early Cretaceous: Barremian) of the Isle of Wight: a reappraisal”. Cretaceous Research 29 (4): 636–642. DOI:10.1016/j.cretres.2008.02.002. 
  2. Calvo, J.O.; Porfiri, J.D.; and Novas, F.E. (2007). „Discovery of a new ornithopod dinosaur from the Portezuelo Formation (Upper Cretaceous), Neuquén, Patagonia, Argentina.”. Arquivos do Museu Nacional 65 (4): 471–483. 
  3. Weishampel, D.B., and Heinrich, R.E. (1992). „Systematics of Hypsilophodontidae and basal Iguanodontia (Dinosauria: Ornithopoda)”. Historical Biology 6: 159–184. DOI:10.1080/10292389209380426. 
  4. Ibiricu, L.M., Martínez, R.D., Lamanna, M.C., Casal, G.A., Luna, M., Harris, J.D. and Lacovara, K.J. (2010). "A Medium-Sized Ornithopod (Dinosauria: Ornithischia) from the Upper Cretaceous Bajo Barreal Formation of Lago Colhué Huapi, Southern Chubut Province, Argentina." Annals of Carnegie Museum, 79(1): 39-50. DOI:10.2992/007.079.0103
  5. Zheng, Xiao-Ting; You, Hai-Lu; Xu, Xing; Dong, Zhi-Ming (19 March 2009). „An Early Cretaceous heterodontosaurid dinosaur with filamentous integumentary structures”. Nature 458 (7236): 333–336. DOI:10.1038/nature07856. PMID 19295609. 
  6. Richard J. Butler, Jin Liyong, Chen Jun, Pascal Godefroit (2011). „The postcranial osteology and phylogenetic position of the small ornithischian dinosaur Changchunsaurus parvus from the Quantou Formation (Cretaceous: Aptian–Cenomanian) of Jilin Province, north-eastern China”. Palaeontology 54 (3): 667–683. DOI:10.1111/j.1475-4983.2011.01046.x. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]