Rabija od Basre
| Rabija al-Adevija | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 717, Basra, Irak |
| Umro/la | 801 |
| Štuje se u | Islamu (sufizam) |
Rabija al-Adevija (arapski: رابعة العدوية القيسية Rabia al-Adawiyya) poznata kao Rabija od Basre (Rabia al-Basri; 717–801) je bila sufijska učiteljica i svetica iz 8. stoljeća.
Rabija je rođena oko 717. godine u gradu Basri, u Iraku. U rodnom gradu je provela najveći dio života, najprije kao čuvena sviračica na flauti, a potom kao duhovni učitelj.[1] Život joj je bio obilježen molitvama, osamom, duhovnim pjesništvom i kontemplacijom. Rabija je podigla nasleđenu asketsku tradiciju do nove dimenzije kroz strastveni ljubavni misticizam. Ona je usvojila pojam ljubavi (ar. jiubb) kao najviši pojam svog mističkog iskustva i potrage za Istinom. Njena ljubav prema Bogu bila je apsolutna i ekskluzivna u odnosu na sve drugo, ne dopuštajući prostor niti za strah od pakla niti za želju za rajem niti za mržnju prema Satani.[2] Dogmatska određenja Raja i Pakla Rabija je smatrala "zastorima" koji priječe pogled hodočasnika da gleda Boga živoga. Molitva Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!" [3]
Ona sama nije ostavila pisanih dela. Za njen život se vezuju mnoge duhovne priče koje je ponekad teško razlučiti od legende. Njen uticaj je rastao kroz popularne i maštovite anegdote o njenom životu, koje su kružile i bile zapisivane. Tako npr, kad su Rabiju zvali da izađe iz svoje kuće i "posvedoči o čudima Božjeg stvaranja", njen odgovor je bio: "Uđi u kuću i pogledaj ih", tj. uđi u samo srce kontemplacije jednosti koja je iznad mnogostrukosti stvarnosti.[4]
Rabija je umrla u dubokoj staristi u Basri 185/801 godine.[1]
- ↑ 1,0 1,1 „Rešid Hafizović, Temeljni tokovi sufizma”. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-17. Pristupljeno 2010-06-12.
- ↑ Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996.
- ↑ Annemarie Schimmel, Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.
- ↑ „Hakim Bey: Prevladati turizam”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno 2010-06-12.
