Prijeđi na sadržaj

Vok

Izvor: Wikipedija
Kuhanje u voku

Vok je posuda za kuhanje i pečenje. Potiče iz Kine i najviše je u upotrebi u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.

Podsjeća na tavu, ali dno originalnog voka je zaobljeno — što znači da je predviđen za otvoreni plamen. Postoji (evropska) verzija voka i sa ravnim dnom — verzija za električne šporete.

Prečnik voka je od 30 centimetara do čak dva metra. Ipak, verzije za kućnu upotrebu se kreću do 91 centimetra.

Izrađuje se od čelika ili gvožđa. Pre prvog kuvanja preporučuje se da se „naprazno” zapeče uljem, da bi dobio patinu. Originalni vok se proizvodi kovanjem, ručno; ti primjerci su znatno skuplji. Ipak, postoji verzija koja je presvučena teflonom i u kojoj nije moguće dostizati temperature do 350 °C, kako je to u pravom voku.

Kuhar, tokom kuhanja, drži vok za dršku sličnu dršci tave, ali kod većih primjeraka postoji i drška sa druge strane da bi kuhar mogao da trese hranu. Trešenje hrane, neprestano, tokom kuhanja, jeste bitna karakteristika kuhanja u voku.

U vok se stavlja već skoro kuhana hrana — razne vrste mesa, sitno sječeno, da ne može da se prepozna porijeklo — i makaroni, ili povrće koje se redovno stavlja sirovo i kuha se tako da ostane čvrsto tj. kuhanjem, koje traje par minuta, ne smije da se raskuha i da postane meko.

Prednosti voka su u tome što se troši malo ulja, hrana se brzo kuha i zadržavaju se vitamini.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]