Wanda Rutkiewicz
| |||||||||||||||||||||||||||||
Wanda Rutkiewicz (4. februar 1943. – 12–13. maj 1992.) je poljska alpinistkinja i inžinjer računarstva. Ona je prva žena sa usponom na K2 i treća žena sa usponom na Mount Everest.[1] Pripadala je zlatnoj generaciji poljskih alpinista koji su krajem XX stoljeća bili vodeći svjetski penjači: Andrzej Zawada, Wanda Rutkiewicz, Jerzy Kukuczka, Krzysztof Wielicki, Wojciech Kurtyka i dr.
Wanda Rutkiewicz je rođena u poljskoj familiji u Plungeu, gradu koji je do Drugog svjetskog rata pripadao Poljskoj, a danas je u Litvaniji. Poslije rata, njena familija se preselila u Poljsku, najprije u Lancut, a zatim u Vroclav na jugozapadu Poljske. Tu joj je poginuo sedmogodišnji brat od zaostale mine iz rata.
Sklonost prema sportu naslijedila je od oca pa je rano počela trenirati trčanje, skokove u dalj i vis, bacanje diska. Tokom studija na Politehničkom fakultetu trenirala je odbojku, pa je čak i bila vođa ekipe na univerzitetskom prvenstvu u Budimpešti, iako je bila niskog rasta, 168 cm.[2]
Wanda Rutkiewicz vozila je poljski motocikl Junak, što će je indirekno uvesti u svijet planinarstva. Kada joj se jednom prilikom pokvario motocikl, na ulici joj je pomogao kolega Bogdan Jankowski, koji se već dvije godine penjao po planinama. Ovo je rezultiralo zajedničkim penjanjem u Falkon planinama.
Penjala se na vrhove Norveške, Tatre u Poljskoj. U Alpama se popela na Eiger (1973. g.) i Matterhorn (1968. g.). Godine 1970 Andrzej Zawada ju je uvrstio u ekspediciju u Pamir, gdje se popela na vrh Lenjina, i imala neprijatna iskustva sa muškim dijelom ekipe. Godine 1972. popela se na vrh Noszak (7492 m) u Hindukušu.
Slijedili su i usponi na vrhove preko 8000 m. u Himalajima. Kako je Wanda postajala sve popularnija, a njena dostignuća se sabirala, postajala je sve više izolovanija prema ostalim penjačima. Dokazala je da je među najboljima na svijetu i njeno osvajanje Mount Everesta, postalo je, njezino krunsko dostignuće. Reinhold Messner je za nju rekao: Wanda je živi dokaz da se žene mogu penjati na velikoj visini na načine o kojima većina muškaraca može samo sanjati.[3]
Ona je takođe i vodila nekoliko isključivo ženskih ekspedicija što će postati putokaz za ženski alpinizam. Vodila je i školu za alpinizam, koju je završio i Krzysztof Wielicki.
Za vrijeme svoje karijere uspješno je osvojila slijedeće vrhove:
- 1975 – Gasherbrum III
- 1978 – Mount Everest, kao prva Poljakinja i treća Evropljanka.
- 1985 – Nanga Parbat
- 1986 – K2. Bio je to njen treći pokušaj uspona na ovu planinu i postala je prva žena kojoj je to uspjelo.[3]
- 1987 – Shishapangma
- 1989 – Gasherbrum II
- 1990 – Gasherbrum I
- 1991 – Cho Oyu. Nakon osvojenih 6 vrhova preko 8000 metara napravila je vlastiti ambiciozni plan Karavan snova u želji da bude prva žena koja će osvojiti svih 14 vrhova i to kratkom vremenskom periodu od dvije godine.
- 1991 – Annapurna
Nakon uspona na dva vrha sa njene liste desila se tragedija na Kangchenjungi 1992. g.[4] Tokom uspona susrela se sa meksičkim penjačem Carlos Carsoliom koji se vraćao sa vrha. U malom šatoru, Carlos ju je ubjeđivao da se vrate, što je ona odbila i sama nastavila penjanje. Carsolio ju je čekao nekoliko dana u baznom kampu, ali ona se nikad nije vratila. Bilo joj je 49 god.[3]
Pogibija jednog broja poljskih penjača, a pogotovo Wande Rutkiewicz i Jerzy Kukuczke bile su glavni uzroci uzroci postupnog propadanja zlatnog doba poljskog alpinizma. Mlađi penjači postali su više oprezniji u odnosu na predhodnike i manje su se interesovali za vrhunsko penjanje. Svima je jasno da je putovanje do Tatri ili Anda i jednostavnije i sigurnije od onog u Himalaje. I što je važno, država nije više ta koja u onoj mjeri kao nekada, podržava vrhunski alpinizam.[3]
- ↑ „Wanda Rutkiewicz – 30 god od kada je Wanda Rutkiewicz stala na K"”. www.tvp.info. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Wanda Rutkiewicz”. sport.tvp.pl. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Wanda Rutkiewicz i zlatno doba poljskog alpinizma”. culture.pl. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Wanda Rutkiewicz”. Arhivirano iz originala na datum 2021-01-26. Pristupljeno 13. 10. 2020.
