"Pita je grčka riječ, a označava vrstu jela (savijaču) koja se pravi od tanko rasukanog (razvučenog) tijesta (jufki-kora) i dolmi (nadjeva, filuje) raznim tiritima (nadjevima, filunzima). U starom zagrebačkom kuharu za pite se navodi izraz "povitice", a kasnije "savijače"." Tako kaže Lakišić i dodaje da je u Bosni pojam pite još i širi jer u nekim krajevima pitama nazivaju sve ono što se "peče ili dopeče u tepsiji".
I drugi autori u BiH se slažu u bitnim detaljima. "Sve pite se mogu savijati (savijače), a mogu biti i sterane, od krumpirače, bureka, tirit - pite, pite od tikve, slatke pite od jabuka ili trešanja." - piše fra Franjo Mabić u zanimljivoj kuharici "Recepti iz fratarske kuhinje", Tomislavgrad, 2000. godine.
"Pita svaka je veliki gospodin u pripremi i traži pozornost" - zaključio je fra Franjo. A Alija bi samo dodao da "Osnovu kod pite čini jufka i vara se onaj koji pravi pitu od debele kupovne jufke da će napraviti pitu, jer naš narod kaže: kakve jufke, takva i pita."
