Divna, pretužna i na mnogim mjestima te razljuti, prepoznaješ svoje susjede, kolege, bivše profesore, rodbinu, sebe...Sjajno je to autorica izvela, inDivna, pretužna i na mnogim mjestima te razljuti, prepoznaješ svoje susjede, kolege, bivše profesore, rodbinu, sebe...Sjajno je to autorica izvela, inače me zbirke kratkih priča rijetko oduševe i veselim se drugim njezinim knjigama. (možda ubuduće još nešto nadodam, kada budem pametnija, jer sam upravo dovršila)...more
Roman uvrnute atmosfere, magijskog realizma u maniri južnoameričkih klasika, pisan u prvom licu množine (nikada nisam naišla na takvo što u romanu), o
Roman uvrnute atmosfere, magijskog realizma u maniri južnoameričkih klasika, pisan u prvom licu množine (nikada nisam naišla na takvo što u romanu), opet jedna od onih s puno podcrtavanja i zapisivanja citata, likova i saznanja na kraju koji ostavljaju bez teksta. Napeti odnosi u kojima je toliko svađe, tuge, predbacivanja, kupovanja naklonosti, usamljenosti, depresije, destrukcije i smrti koja je stalno prisutna da prožima sve čega se dotakne. Guske su roman koji se otvara smrću jednog lika i užasnutim snom blizanki u romanu koje su uvjerene da ih biće iz horror filma zove noću da ju puste unutra; a završava smrću drugog lika i katalizatora radnje; guska je živa i sveprisutna, oči su ispunjene slapovima tuge ili oluje; iz mračnih kutova kuće prijeti samouništenje; dom je posvuda, ali često ne i u vlastitoj kući, a lik babe blizankama je nešto najugodnije i najpoznatije, čitav svijet ili barem jedini njegov dio koji ih prihvaća takvima kakve su,
"U neku ruku, svi smo mi bili 'oštećena roba', poput cipela s greškom koje su naši roditelji krali iz tvornice, lažući i nama i sebi da ta greška u ve"U neku ruku, svi smo mi bili 'oštećena roba', poput cipela s greškom koje su naši roditelji krali iz tvornice, lažući i nama i sebi da ta greška u vezu i nije toliko strašna i da nam baš takve pristaju na noge. No zato je postojala naša An družina u kojoj su sva oštećenja, i životna i obućna, našla svoje mjesto i stvorila doživotno prijateljstvo."
Roman koji odiše tolikom nostalgijom za djetinjstvom, na tako vrlo iskren i dječji način govori o proživljenim iskustvima i izgubljenome vremenu, odrastanju i gubitku voljenih osoba. Skupinu An čini nekolicina dječaka čiji su roditelji ili gastarbajteri ili svi rade u golemoj tvornici u Borovu na početku devedesetih, provode dane u smijehu, čitanju stripova, gajenju simpatija, tučnjavama u školi i vožnji bicikla naseljem. Međutim, jednoga dana učenici njihove škole počnu nestajati i odluče, uz pomoć jedne djevojke iz susjedne škole u čijoj se školi isti slučaj počinje pojavljivati, krenuti u avanturu i sami otkrivati što je posrijedi: prazna dvorišta, otuđene stvari, ljubimci, podjele, referendumi, naoružani ljudi koji hodaju noću i druga šokantna otkrića...I dok se naši junaci - Zoran, Bojan, Goran, Dragan i Nikolina nose s izazovima odrastanja poput pitanja o opredjeljenju, osjećaj nepripadanja okolini koja se naglo mijenja, nepripadanja narušenim obiteljskim strukturama, zaljubljivanju i sverastućoj tišini koja vlada njihovim naseljem, mogu li uspjeti u svome planu da pronađu i spase svu nestalu djecu prije nego i jednog od njih zapadne ista sudbina?
"Bilo je to isto ludilo koje nas je sjebalo, da bi naša generacija prenosila to isto ludilo na buduće generacije. Valjda je živjeti ludilo najbolji način da se ludilo ne zaboravi."
"Više nismo razgovarali, samo smo se držali za ruke. Bilo je to nešto najljepše i najtoplije što sam dosad u životu osjetio i unatoč svim nedaćama koje su me okruživale, svejedno sam želio zaustaviti vrijeme."
Mi se nismo podijelili zato što smo se mrzili, nego smo se podijelili da bismo se mrzili.“
Loading...
