Idi na sadržaj

Indexi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Indexi
PorijekloBosna i Hercegovina
Žanroviprogresivni rok, psihodelični rok, pop-rok
Karijera1962–2001.
Bivši članoviDavorin Popović
Fadil Redžić
Ismet "Nuno" Arnautalić
Đorđe Kisić
Slobodan Kovačević
Sinan Alimanović
Indexi 1962., prva postava

Indexi su jedna od najranijih i najtrajnijih muzičkih grupa u bivšoj Jugoslaviji koja uživa popularnost među generacijama sljedbenika rok muzike. Njihova muzika se odlikuje naglašenim zvukom klavijatura sa istaknutom gitarom, odražavajući uticaje rok grupa poput Procol Harum, The Beatles, ili Deep Purple s početka njihove muzičke karijere. Začudo, tokom gotovo četiri decenije njihove muzičke karijere, Indexi su uspjeli snimiti samo dva studijska muzička albuma. "Modra rijeka" iz 1978. je bio vrhunac jugoslavenskog progresivnog roka. Veoma razrađeni koncept albuma zasnovan je na stihovima jednog od najpoznatijih bosanskih pjesnika, Maka Dizdara koji nudi veliko muziciranje na način simfonijskog progresivnog rocka sličan grupi Yes. Drugi album, "Kameni cvjetovi" je objavljen 1999. godine i više je orijentisan ka standardnoj rok muzici. Godine 2001. pjevač Indexa Davorin Popović umire, tako da se priča o ovoj grupi na taj način završava. Konačno posthumno izdanje je dvostruki uživo CD "Posljednji koncert u Sarajevu". [1] Djelovali su od 1962. do 2001. godine i u tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 singl ploča, te 12 kompilacijskih albuma. Međutim, daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene. Smatraju se jednim od pionira jugoslavenskog i bosanskohercegovačkog rokenrola.[2]

Osnivanje grupe

[uredi | uredi izvor]

Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske pop rok škole. Indexe je osnovala grupa studenata, a sam naziv grupa je dobila po studentskim knjižicama (indexima) u kojima su bili potpisi profesora kao potvrda o redovnom prisustvu na nastavi i ocjene.[3] Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo dugme), i bas-gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Bobo Misaljević, klavijaturista Đorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović.

U početku su svirali instrumentalnu beat muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.

Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.[4]

Rane godine

[uredi | uredi izvor]
Indexi 1966.
Indexi 1968.

Na prvoj gitarijadi u Beogradu 1964. godine Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvu singl ploču na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova: Sedam veličanstvenih (tema iz filma "Sedam veličanstvenih"), Večeras u gradu mladih ("Teensville Tonight" grupe Johnny and Hurricanes) i pjesma "Atlantida" ("Atlantis" grupe The Shadows), dok je temu "Nikada" komponovao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u Bosni i Hercegovini.

Krajem 1964. godine Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. godine nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).

Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju "Oko malih stvari svađamo se mi" koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju "Pružam ruke" koju je kao i "Zašto je prazan čitav svijet" Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme "Naše doba" i obradu "Nowhere Man" od The Beatlesa (u njihovom prepjevu "Jednom smo se svađali") kompletirale drugu singl ploču Indexa. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi vokalno instrumentalni sastav koji je učestvovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme "Nedjeljom ujutro" i "Neću biti sam" Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po Sovjetskom Savezu. Po povratku nastupili su na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom "Pustinjak", koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.

U proljeće 1968. godine bubnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, bivši član grupa Dinamiti i Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva "Jutro će promijeniti sve" osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu "Ako jednom budeš sama". Te jeseni Kornelije Kovač je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu Indexa dolazi novi klavijaturista, Đorđe Novković.[4]

Zlatno razdoblje Indexa

[uredi | uredi izvor]
Indexi 1971.

Slijedi historijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo je snimanje pjesme "Plima", koju je komponovao Slobodan "Bodo" Kovačević, a tekst napisao Kornelije Kovač. Pjesma se prvi puta našla na mini albumu ili maxi singlu sastavljenom od tri kompozicije, a gdje su još bile "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" na tekst Želimira Altarca Čička i "Ugasila je plamen" Fadila Redžića objavljenom u izdanju "Jugotona" 1972. godine.

Sljedeći jednako važan događaj u istoj godini bio je 11. oktobar, kada je snimljena prva domaća rock poema Negdje na kraju, u zatišju. To je bila prva rock pjesma na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni koja je trajala 11,41 minuta. Bio je to pionirski pokušaj praćenja zbivanja na svjetskoj sceni autora i izvođača koji su tražili novi muzičko-poetski avangardni način izražavanja izvan već ustaljenih trominutnih ljubavnih pjesama. Melodiju je komponovao Slobodan "Bodo" Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička. Stihove je na početku i kraju kompozicije recitovao glumac Branko Ličen. Čičak je naknadno napisao stihove i za pjevni dio u ovoj pjesmi. Snimljena je 11. oktobra 1969. godine u studiju Radio Sarajeva. Tokom naredne godine bez obzira na dužinu trajanja, bila je proglašena najslušanijom pjesmom po izboru slušalaca na "Radio Sarajevu" u hit emisiji "Deset gramofona" voditelja Vlatka Markovića.[5]

U decembru 1969. godine Ismet Nuno Arnautalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.

Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih personalnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (bivši Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom "Da sam ja neko", koju je komponovao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. "Da sam ja neko" uz "Svijet u kome živim" (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac Čičak) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona. Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju "Izvor" (muzika Hegedušić, tekst Maja Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (bivši Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturista Indexa postao Enco Lesić (bivši Dalmatini, Split). Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone, Indexi su s pjesmom Milana Đajića "Da li postoji ljubav" osvojili drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji "Maksimetar" TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića "Sve ove godine" koja je postala veliki muzički uspjeh ove grupe 1981. godine pjesmu je u ska muzičkom obliku obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme). U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme "Hej ti, mlado momče" (muzika Ljupče Konstantinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom "Sanjam" (Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu "Balada" (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz "Sanjam" objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Indexi su 29.10.1972 godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.[4]

Odustajanje od rock izraza

[uredi | uredi izvor]
Indexi 1973., fuzija s Pro arte
Indexi 1973., prva festivalska pobjeda
Indexi 1984.

Početkom 1973. godine došlo je do muzičkog udruživanja sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime zavisno od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.

U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se, srce“, koja im je donijela i prvu zlatnu singl ploču. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli na obavezno odsluženje vojnog roka u JNA i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom "Samo su ruže znale" kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.

Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (bivši Čičci, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića (koji je u međuvremenu preselio u Zagreb), svirao profesor muzike Miroslav Maraus.

Uoči nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama "Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj" (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno). Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom "Povratak Indexa" (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatijskom festivalu '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu "Ti si mi bila naj naj", a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom "Volim te" Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića "Obala pusta, obala vrela".

U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović snimio je solo album "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" uz pratnju muzičara iz grupe Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, bivši član grupe COD).

Indexi su po običaju nastupili na festivalu "Vaš šlager sezone", s Redžićevom pjesmom "Moja Hana", a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom "Stani malo zlato moje" Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike.

U ljeto 1976. godine Indexi su ponovno otišli na turneju po SSSR-u, a zatim su sa Zdravkom Čolićem odsvirali turneju po jadranskoj obali. Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (bivši Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki "Kameni spavač" i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Mūnchenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana "Bode" Kovačevića, a kao gosti svirali su Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman. Stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. "Modra rijeka" je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".

Krajem 1979. godine Sinan Alimanović dolazi u Sarajevo gdje razvija iznimno živu aktivnost, prevashodno kao član ritam sekcije Velikog orkestra (Big Banda) RTV Sarajevo, ali i kao aranžer, kompozitor i dirigent. Ubrzo, upoznaje Slobodana "Bodu" Kovačevića, na čiji poziv postaje član grupe Indexi. Na festivalu Vaš šlager sezone 1981. godine osvaja nagradu za najbolji aranžman kompozicije "Betonska brana", koju je komponovao zajedno sa gitaristom Slobodanom Bodom Kovačevićem, a za koju je tekst napisao Vlado Dijak. Saksofonsku dionicu u pjesmi, izveo je Arsen Ereš zajedno uz pjevanje Davorina Popovića, što je dodatno doprinijelo džez maniru kompozicije. Godine 1983. Sinan Alimanović napušta Indexe, da bi im se ponovo pridružio 1997. godine i ostao s njima do kraja.

Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu "S tobom dijelim sve" snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.

Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. godine u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu "YU rock legende" (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme "Sve ove godine", "Balada", "Plima" i "Bacila je sve niz rijeku". Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19. 12. 1987.). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom "Žute dunje" objavljena na ploči "Kuduz" (Diskoton 1989.).[4]

Zadnje godine

[uredi | uredi izvor]
Indexi 1995., Zadar.
Indexi 1999.
Indexi 2000., Zetra
Indexi 2001., Borik, Banja Luka, posljednji koncert
Indexi 2001., ulaznica, posljednji koncert
Indexi i prijatelji, 7.10.2007., spomen-koncert u Splitu

Tokom rata u Bosni i Hercegovini grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić i Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom "XXI vijek" Zlatana Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je uz devet drugih pjesama objavljena na trećem solo albumu Davorina Popovića "S tobom dijelim sve", a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pjesme su komponovali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (bivši Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić. Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine 1990-ih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima učestvovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević. Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojem su se vratili svom izvornom rock zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su učestvovali Ekaterina Averianova (violončelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći pjevači). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstovi Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla sevdalinka "Snijeg pade na behar na voće", u muzičkoj obradi Sinana Alimanovića. Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom CD-u "1. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hajrudin Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.

Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banjoj Luci, u dvorani Borik, 5. maja 2001. godine. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom. U Bosni i Hercegovini je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima. Na prvu godišnjicu smrti Davorina Popovića muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa.

Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine. Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.

Knjigu o Idexima pod nazivom "U inat godinama" (u izdanju Quattro Media 2006.) napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović[2], a 2020. snimljen je i dokumentarni film "Indexi" autora Zorana Kubure i Bojana Hadžiabdića.[6]

Svi članovi Indexa

[uredi | uredi izvor]

Izbor literature o Indexima

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Biografija Indexa". progarchives.com. Pristupljeno 18. 8. 2021.
  2. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 12. 2015. Pristupljeno 28. 6. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ "Legendarni Indexi v Ljubljani". old.delo.si. Pristupljeno 24. 8. 2021.
  4. ^ a b c d "Indexi (Sarajevo) - Biografija". smboemi.com. Pristupljeno 18. 8. 2021.
  5. ^ Altarac, Želimir (2017). Antikvarnica snova. Sarajevo: Dobra knjiga, ISBN 978-9958-27-384-1, str. 24-25. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Sarajevski Indexi - Uvijek na svom kursu koji niko nije ni pokušavao kopirati". thebosniatimes.ba. Pristupljeno 10. 7. 2024.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Indexi&oldid=3638805"