Vlada Ukrajine
| Kabinet ministara Ukrajine | |
|---|---|
| Кабінет Міністрів України | |
| Šmigaljova Vlada | |
.svg) Logo | |
| Pregled | |
| Osnovano | 28. juni 1917. (prvobitno) 18. april 1991. |
| Država / Teritorija |  Ukrajina |
| Vođa | Predsjednik vlade |
| Imenuje | Predsjednik Ukrajine |
| Potvrđuje | Vrhovna rada Ukrajine |
| Glavni organ | Presidijum Kabineta |
| Ministarstva | 17 |
| Odgovorni organ | Predsjednik i Vrhovna rada |
| Sjedište | Zgrada vlade, ulica Mihaila Hruševskog 12/2, Kijev.[1] |
| Veb-sajt | kmu.gov.ua |
Kabinet ministara Ukrajine (ukrajinski: Кабінет Міністрів України; skraćeno KabMin), koji se obično naziva i Vlada Ukrajine (ukrajinski: Уряд України), je najviši organ izvršne vlasti u Ukrajini.[2] Kao Vijeće ministara Ukrajinske SSR, formirano je 18. aprila 1991. Zakonom Ukrajinske SSR br. 980-XII. Vitold Fokin je bio prvi predsjednik vlade.
Kabinet je kolegijalno tijelo koje se sastoji od "presidijuma" sastavljenog od premijera i njegovih zamjenika, kao i drugih ministara koji učestvuju i glasaju na sjednicama. Premijer predsjedava i vodi sjednice Kabineta. Također, neki ministri mogu biti imenovani za prve zamjenike premijera. Za razliku od sovjetskog perioda kada je prezidijum zapravo bio funkcionalan, sadašnji je nominalan i zamjenici nemaju veliku prednost u odnosu na ostale ministre. Za sve odluke Kabineta pravo glasa i usvajanja odluka na sjednicama kabineta imaju samo ministri ili rukovodioci centralnih ureda izvršne vlasti sa statusom ministra. Sekretarijat Kabineta ministara osigurava rad kabineta, dok Nacionalna agencija Ukrajine za državnu službu osigurava ljudske resurse vladinih službenika.
Osnovna jedinica državne uprave u Ukrajini je centralna kancelarija izvršne vlasti (centralna izvršna kancelarija) kojoj se može dodijeliti status ministra. Svakom takvom centralom izvršne vlasti predsjedava njena glava (holova). Mnogi centralni uredi izvršne vlasti bez statusa ministra mogu biti dio ministarstava, dok drugi funkcionišu odvojeno ili daju podršku predsjedniku Ukrajine ili Vrhovnoj radi (parlament). Centralni uredi izvršne vlasti bez statusa ministra određuju se ili kao službe, agencije ili inspekcije. Odabrani centralni uredi izvršne vlasti dobijaju "poseban status". Samo je nekoliko centralnih izvršnih ureda određeno kao fondovi, komiteti ili na drugi način.
Trenutni saziv Kabineta ministara je Šmigaljova Vlada koja je formirana 4. marta 2020, koju vodi Denis Šmigalj.[3]
Obim
[uredi | uredi izvor]Broj ministarstava u kabinetu se vremenom mijenjao, neka ministarstva su ukinuta, druga kombinovana s drugima ili degradirana u državne odbore ili agencije. Svako ministarstvo je nadležno za druge vladine pododjele. Postoje tri osnovna tipa vladinih pododjeljenja poznatih kao "centralni uredi (organi) izvršne vlasti": službe, agencije i inspekcije. Pored osnovnih vladinih pododjeljenja, postoje i drugi državni pododjeli kojima je dodijeljen poseban status. Među takvim pododjelima postoje različiti vladini komiteti, vladine komisije, vladini fondovi i druge institucije. Pododjeljenja mogu biti uzdignuta u status ministara svojom reorganizacijom i, obrnuto, vladina ministarstva mogu degradirati u pododjeljenja (npr. Ministarstvo za vanredne situacije je degradirano u pododjeljenje Ministarstva unutrašnjih poslova).
Kabinet je odgovoran predsjedniku Ukrajine i pod kontrolom je Vrhovne Rade. Kabinet se sastoji od premijera, prvog zamjenika i tri ostala zamjenika i drugih ministara, koji su na čelu ministarstava (odjela) kojima su dodijeljena.[4] Svojevremeno je postojao i institut "državnih ministarstava", a ovaj institut je ukinut 25. februara 1992. Predsjedničkim dekretom (#98). Sekretarijat Kabineta ministara pomaže u djelotvornom radu vlade.[5] Strukturni dio sekretarijata je i kancelarija premijera Ukrajine.
Javni odnosi
[uredi | uredi izvor]Dijelovi sjednica Vlade prenose se uživo na ukrajinskoj TV.[6]
Od augusta 2016. Ukrajinci mogu potpisivati i podnositi elektronske peticije Kabinetu ministara Ukrajine "kako bi (pomogli) u formiranju prioriteta državne politike i donošenja odluka o upravljanju".[7] Da bi bila razmotrena, peticija mora dobiti najmanje 25.000 glasova tri mjeseca od dana objavljivanja.[7]
Reforme i "optimizacije"
[uredi | uredi izvor]Prema rečima Oleksandra Zapadinčuka, proces uspostavljanja administrativnog sistema u već nezavisnoj Ukrajini započeo je u proljeće 1991. kada je formiran Kabinet ministara Ukrajine (umesto Vijeća ministara Ukrajinske SSR) sa novim članovima vlade, kao i formiranje nove vladine kancelarije.[8] Do prilagođavanja Ustava Ukrajine 1996, vlada je radila po ustavu iz 1978. (Ukrajinska SSR).[8] Također, Ustav iz 1978. odredio je da je predsjednik Ukrajine (kancelarija stvorena 1991) šef države i šef vlade (izvršna vlast) (član 114-1).[8][9] Istovremeno, vlada na čelu sa premijerom de facto je ostala nezavisna i odvojena od predsjednika, državne institucije koja je morala da funkcioniše po sopstvenom programu.[8]
Dužnosti i ovlaštenja
[uredi | uredi izvor]
Dužnosti Kabineta ministara opisane su u članu 116. Ustava Ukrajine. Članovi vlade (kabineta) su državljani Ukrajine, koji imaju biračko pravo, visoko obrazovanje i znaju državni jezik (ukrajinski). Članovi vlade ne mogu imati presudu protiv njih koja nije ugašena i oduzeta u utvrđenom pravnom poretku. Članovi kabineta i rukovodioci centralnih i lokalnih organa izvršne vlasti ne mogu da kombinuju svoju službenu djelatnost sa drugim poslovima, osim nastavne, naučne i kreativne djelatnosti van radnog vremena, i/ili da budu članovi organa uprave ili nadzornog odbora preduzeća koje ima za cilj sticanje dobiti. U slučaju da je narodni poslanik Ukrajine imenovan u Kabinet ministara Ukrajine, podnosi ostavku na mjesto člana Vrhovne Rade i njihovo pismo ostavke se razmatra odmah na sljedećoj sjednici.
Na sjednicama Kabineta može učestvovati predsjednik Ukrajine ili njegovi predstavnik. Tokom plenarnih sjednica Vrhovne Rade, narodni poslanici Ukrajine imaju Vrijeme za pitanja Vladi u kojem učestvuje cijeli Kabinet i odgovara na sva pitanja članova Vrhovne Rade .
Autoritet
[uredi | uredi izvor]Kabinet donosi rješenja i naredbe koje su obavezne za izvršenje. Podležu registraciji normativnim pravnim aktima Vlade, ministarstava i drugih centralnih organa izvršne vlasti. Neregistrovanje poništava akt (član 117). Kabinet također ima moć zakonodavne inicijative i može podnijeti svoje prijedloge zakona Vrhovnoj radi. Članovi kabineta i zamjenici ministara mogu biti prisutni na sjednicama Skupštine i učestvovati u raspravama. Svake godine najkasnije do 15. septembra Vlada podnosi prijedlog zakona o državnom proračunu Ukrajine Vrhovnoj Radi.
Sjednice Kabineta smatraju se opunomoćenim ako na njima učestvuje više od polovine članova Kabineta (kvorum). U slučaju da ministar ne može da učestvuje na sjednicama, može ga zamijeniti zamjenik sa savjetodavnim svojstvom. Na prijedloge drugih članova Kabineta, konsultativni kapacitet može se dodijeliti i drugim učesnicima koji su dozvolili na sjednicama Kabineta. Sednicama predsjedava premijer, a ako je u odsustvu njegov prvi zamjenik.
Odluke Kabineta se donose većinom glasova prisutnih. U slučaju jednakosti glasova, odlučujućim se smatra glas premijera.
Imenovanje i razrešenje
[uredi | uredi izvor]Vrhovna rada ima pet dana da odobri premijera nakon što predsjednik predloži kandidata.[10] Za odobrenje ili smjenu bilo kojeg ministra u Vladi potrebno je glasanje u parlamentu.[11] Predsjednik ili jedna trećina poslanika može inicirati izglasavanje nepovjerenja, ali samo jednom, na sjednici parlamenta.[12]
Čitav kabinet mora biti raspušten nakon ostavke premijera.[13] Ali ostavka Vlade ne može se razmatrati u roku od godinu dana nakon što je Vlada odobrila program rada, što znači da se razrješenje Vlade ne može izvršiti u prvoj godini saziva.
Predsjednik može naložiti Kabinetu da obavlja svoje dužnosti do 60 dana dok novi kabinet ne počne sa radom.[13][14]
Sastav kabineta utvrđuje Vrhovna rada na zahtjev premijera (sa izuzetkom ministra odbrane i ministra vanjskih poslova, koje kandidate predlaže predsjednik). Zakonodavstvo o radu i državnoj službi ne pokriva propise članova Kabineta. Položaji Kabineta ministara su politički i regulisani su Ustavom Ukrajine i Zakonom o Kabinetu ministara Ukrajine.
Vrhovna Rada poništava ovlasti poslanika koji su imenovani u Kabinet ministara.[15]
Centralne kancelarije (agencije) izvršne vlasti
[uredi | uredi izvor]Predsjedničke državne agencije
[uredi | uredi izvor]- Antimonopolski odbor,
- Fond državne imovine,
- Državni komitet za televiziju i radio-difuziju,
- Uprava Državne službe za posebne komunikacije,
- Nacionalna agencija za prevenciju korupcije,
- Nacionalna agencija Ukrajine za državnu službu,
- Državna svemirska agencija,
- Državna inspekcija za nuklearnu regulaciju,
- Državna regulatorna služba.
Odvojene centralne kancelarije (agencije) izvršne vlasti
[uredi | uredi izvor]- Centralna izborna komisija
- Nacionalno vijeće za televiziju i radio-difuziju
- Generalni tužilac
- Nacionalna banka
Nacionalne komisije (regulatorne agencije)
[uredi | uredi izvor]- Nacionalna komisija za državnu regulaciju energetike i komunalnih djelatnosti,
- Nacionalna komisija za državnu regulaciju komunikacija i informatizacije,
- Nacionalna komisija za državnu regulaciju tržišta finansijskih usluga,
- Nacionalna komisija za hartije od vrijednosti i tržište dionica.
Savjetodavna tijela
[uredi | uredi izvor]Državni mediji
[uredi | uredi izvor]- Vladin kurir (Урядовий кур'єр),
- Ukrinform.
Bivše izvršne vlasti
[uredi | uredi izvor]- Vijeće narodnih komesara (1919–1946), ponovo uspotavljena boljševička vlast,
- Vijeće ministara Ukrajinske SSR (1946–1991) (Zakon Ukrajinske SSR "O Vijeću ministara Ukrajinske SSR", 1978)
Alternativne izvršne vlasti
[uredi | uredi izvor]- Generalni sekretarijat (1917–1918), vlada koju je uspostavilo Centralno vijeće Ukrajine i odobrila vlada Ruske Republike kao svoje regionalno predstavništvo
- Narodni sekretarijat (1917–1918), vlada koju su uspostavili boljševici
- Vijeće narodnih ministara (1918–1921), nezavisna vlada Ukrajine (Ukrajinska Narodna Republika)
Bivša ministarstva
[uredi | uredi izvor]- Ministarstvo unutrašnjih poslova,
- Ministarstvo finansija,
- Ministarstvo za nacionalnosti (kasnije vanjskih poslova),
- Pod-ministarstvo za jevrejska pitanja,
- Pod-ministarstvo za poljska pitanja,
- Pod-ministarstvo za velikoruska pitanja.
- Ministarstvo poljoprivrede,
- Ministarstvo obrazovanja,
- Ministarstvo vojnih poslova,
- Ministarstvo pomorskih poslova,
- Ministarstvo za snabdevanje hranom,
- Ministarstvo pošte i telegrafa,
- Ministarstvo trgovine i industrije,
- Ministarstvo rada,
- Ministarstvo pravde,
- Ministarstvo željeznica.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Official CMU website. Building address". mart 2017.
- ^ "Article 116". Wikisource. Arhivirano s originala, 25. 3. 2007. Pristupljeno 23. 12. 2007.
- ^ Talant, Bermet (6. 3. 2020). "Hasty government reshuffle sows disquiet at home, abroad". Kyiv Post.
- ^ "Yanukovych dismisses Sivkovych and Slauta as vice-premiers". 13. 10. 2010.
- ^ Yanukovych appoints new Cabinet of Ministers, Kyiv Post (24 December 2007)
- ^ First National Channel to broadcast governmental meetings, Kyiv Post (19 May 2010)
- ^ a b Ukrainians can submit e-petitions to Cabinet from Aug 29, UNIAN (29 August 2016)
- ^ a b c d Zapadinchuk, O.P. Optimization of the central executive authorities in the context of administrative reform.
- ^ The 1978 Constitution of Ukraine.
- ^ Azarov out for now or out for good as prime minister?
- ^ Political Explainer: Ukraine’s System of Government, VoxUkraine
- ^ "Про Кабінет Міністрів України". Офіційний вебпортал парламенту України.
- ^ a b NSDC secretary sees Azarov as likely candidate for premiership, Kyiv Post (3 December 2012)
- ^ Serhiy Arbuzov to head Ukraine govt pending premier's appointment, Interfax-Ukraine (6 February 2014)
- ^ Rada terminates mandates of Yatsenyuk, eight members of parliament appointed ministers, Kyiv Post (2 December 2014)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Vladin portal Ukrajine – službena stranica Kabineta ministara,
- Promjene u kabinetu ministara iz 2010. i Predsjednik pokreće administrativnu reformu,
- Predsjednička odluka Ukrajine 1085/2010 o optimizaciji centralnih organa izvršne vlasti i Ukaz predsjednika Ukrajine br. 1085 od 12.09.2010,
- Predsjednički ukaz #179/96 "Opšta deklaracija o ministarstvu i drugom organu izvršne vlasti" (Službeni dokument),
- Zakon Ukrajinske SSR o Vijeću ministara Ukrajinske SSR (Službeni dokument, 1978–2007),
- Zakon Ukrajine o Kabinetu ministara Ukrajine (Službeni dokument, 2006–2008),
- Zakon Ukrajine o Kabinetu ministara Ukrajine (Službeni dokument, 2008–2010),
- Zakon Ukrajine o Kabinetu ministara Ukrajine (Službeni dokument, 2010–2014),
- Zakon Ukrajine o Kabinetu ministara Ukrajine (Službeni dokument, važeći),
- Kabmin Ukrajine Službeni nalog Vlade Ukrajine na Twitteru.
