Pariški metro

; Pariški metro (Métro de Paris)
	slikaSimbol koji služi pri označavanju stanica pariškog metroa. Često se smatra i logom
Opće informacije
Država	Francuska
Grad	Pariz i šira okolica
Otvaranje	19. srpnja 1900.
Elektrifikacija	750 V DC, treća tračnica
Operator	RATP
Internetska stranica	ratp.fr
Infrastruktura
Širina kolosijeka	1,435 mm
Linije	16 (numeracija 1-14, 3bis, 7bis)
Ukupna duljina svih linija	214 km
Vozni park	700 vlakova
Dijagram
	dijagram
Kategorija Podzemna željeznica

Pariški metro (francuski: Métro de Paris) je sustav gradsko-prigradske željeznice zatvorenog tipa, koji opslužuje Pariško metropolitansko područje (Pariz i njegovu širu okolicu). Tijekom više od stoljeća rada, ovaj metro je postao jedan od znamenitosti Pariza; ponajviše zbog originalnog i posebnog uređenja stanica u stilu secesije. Većina, odnosno 197 od 214 km sustava je podzemno. Pariški metro ima 16 linija, a numerirane su brojevima od 1 do 14, ali i 3bis te 7bis (što su, zapravo, ogranci linija 3 i 7 koji se računaju kao zasebne linije). Linije opslužuju 303 stanice, dok je na 62 moguće presjedanje na druge linije.

Pariški metro je drugi najposjećeniji metro sustav u Europi (nakon moskovskog metroa), te deseti najposjećeniji u svijetu. Godine 2015. prevezao je 1.52 milijardi putnika, odnosno 4.16 milijuna na dan. Stanica Châtelet - Les Halles, s 5 metro linija i 3 RER linije, najveća je metro stanica na svijetu. Godine 2016. pariški metro sustav je rangiran kao najbolji transportni sustav na svijetu prema ITDP-u.

Vlak tipa MF67 na liniji 5 kod depoa Bobigny.

Povijest

Postaja Châtelet na liniji 14, otvorena 1998. godine.

Prva linija otvorena je 19. srpnja 1900. godine tijekom Svjetske izložbe. Cijeli sustav se brzo širio do Prvog svjetskog rata, tako da su pruge u samom gradu dovršene do 1920-ih. Proširenja prema predgrađima i prema široj okolici građena su od 1930-ih.

Nakon Drugog svjetskog rata metro je doživio modernizaciju i unaprjeđenje. Uvedene su novije kompozicije vlakova kako bi se udovoljilo zahtjevu povećanog prometa. Također se uvodi i novi podzemno-nadzemni tračnički sustav - RER, razvijan od 1960-ih. On sa svojih pet linija (A, B, C, D i E) predstavlja dodatnu željezničku mrežu za parišku regiju.

Linije

La Défense - Château de Vincennes

otvoreno: 1900.
br. stanica: 25
duljina: 16.6 km

Porte Dauphine - Nation

otvoreno: 1900.
br. stanica: 25
duljina: 12.3 km

Pont de Levallois - Gallieni

otvoreno: 1904.
br. stanica: 25
duljina: 11.7 km

Porte des Lilas - Gambetta

otvoreno: 1971.
br. stanica: 4
duljina: 1.3 km

Porte de Clignancourt - Mairie de Montrouge

otvoreno: 1908.
br. stanica: 27
duljina: 12.1 km

Bobigny - Place d'Italie

otvoreno: 1906.
br. stanica: 22
duljina: 14.6 km

Charles de Gaulle - Étoile Nation

otvoreno: 1909.
br. stanica: 28
duljina: 13.6 km

La Courneuve - Villejuif, Mairie d'Ivry

otvoreno: 1910.
br. stanica: 38
duljina: 22.4 km

Louis Blanc - Pré Saint-Gervais

otvoreno: 1967.
br. stanica: 8
duljina: 3.1 km

Balard - Pointe du Lac

otvoreno: 1913.
br. stanica: 38
duljina: 23.4 km

Pont de Sèvres - Mairie de Montreuil

otvaranje: 1922.
br. stanica: 37
duljina: 19.6 km

Boulogne - Gare d'Austerlitz

otvaranje: 1923.
br. stanica: 23
duljina: 11.7 km

Châtelet - Mairie des Lilas

otvaranje: 1935.
br. stanica: 13
duljina: 6.3 km

Front Populaire - Mairie d'Issy

otvaranje: 1910.
br. stanica: 29
duljina: 13.9 km

Châtillon-Montrouge - Saint-Denis, Les Courtilles

otvoreno: 1911.
br. stanica: 32
duljina: 24.3 km

Saint-Lazare - Olympiades

otvorenje: 1998.
br. stanica: 9
duljina: 9 km

Vozni park

Vozni park pariškog metroa sastoji se od vozila s čeličnim kotačima (označeni s "MF", franc. matériel fer) i od vozila s gumenim kotačima (označeni s "MP", franc. matériel pneu). Različite verzije iste vrste imaju, uz oznaku vrste, i dvoznamenkastu oznaku godine dizajniranja (npr. MF88, vozilo s čeličnim kotačima dizajnirano 1988. godine).