Pariški metro
Pariški metro (na francuskom jeziku „Métro de Paris“) sustav je brzog javnog prijevoza u Parizu. Četriri i pol milijuna putnika koje preveze svaki dan čine ga drugim najkorištenijimn metro sustavom u Europi, poslije onoga u Moskvi.
Prva linija otvorena je 19. srpnja 1900. godine tijekom svjetske izložbe. Cijeli sustav se brzo širio do Prvog svjestkog rata tako da je jezgra bila dovršena do 1920-ih. Produžeci linija prema predgrađima bili su građeni 1930-ih.
Nakon Drugog svjetskog rata metro je doživio zasićenje. Uvedene su novije kompozicije vlakova kako bi se udovoljilo zahtjevu povećanog prometa. Rješenje je bila druga mreža, RER, razvijana od 1960-ih. Ona je sa svojih pet linija (A, B, C, D i E) predstavljala dodatnu željezničku mrežu za parišku regiju.
Pariški metro jedan je od simbola grada, poznat po umjetničkom uređenju postaja. Sustav ima 16 linija (označene različitim bojama i brojevima ) koje su uglavnom podzemne. Ukupno ima 300 stanica na 214 km tračnica. Funkcioniranjem metroa upravlja tvrtka RATP. Linije imaju različito vrijeme otvaranja i zatvaranja, zavisno od dana u tjednu, o tome kroz koji dio grada prolaze i da li se održavaju kakvi događaji (poput dočeka Nove godine, kada voze cijelu noć). Redovno, najviše voze od 05:30 h ujutro do 01:15 h iza ponoći.
Trenutačno se proširuju tri linije: 4, 8 i 12. Postoje i mnogi drugi zahtjevi za proširenje još nekih linija.