Portal:Fizika/Izdvojeni članci redom

01/2017.

EPR paradoks (skraćeno: EPR) ili EPR argument, misaoni je pokus kvantne mehanike, nazvan po prvim slovima prezimena Alberta Einsteina, Borisa Podolskog i Nathana Rosena, koji su 1935. osmislili misaoni eksperiment kako bi osporili Kopenhagensku interpretaciju i time pokazali da je kvantna mehanika nepotpuna teorija. Einstein, Podolsky, i Rosen su zamislili sljedeću situaciju: imamo dvije kvantno spregnute čestice, i, ne mjereći ih, jednu prenesemo na Mjesec, dok druga ostane na Zemlji. Prema Kopenhagenskoj interpretaciji, u trenu kad se stanje čestice na Zemlji izmjeri, ono postaje utvrđeno, a u istom tom trenutku, stanje čestice na Mjesecu, u kvantnoj sprezi s prvom česticom, također mora postati utvrđeno. To je u suprotnosti sa Einsteinovom teorijom relativnosti, jer implicira kako je čestica na Zemlji u trenutku mjerenja "poslala poruku" čestici na Mjesecu o svojem kvantnom stanju, kako bi i čestica na Mjesecu mogla preuzeti isto kvantno stanje, brzinom većom od svjetlosti (jer svjetlosti do Mjeseca treba 1,255 sekundâ).

Trojac je tvrdio kako EPR dokazuje da valna funkcija ne nudi potpun opis ukupne fizičke stvarnosti, pa Kopenhagenska interpretacija nije adekvatna. Nepotpunost kvantne mehanike EPR članak pokazuje na način da nalazi slučaj u kojem je moguće, uz pretpostavku lokalnosti, imati istovremeno definirane veličine pozicije i količine gibanja za neku česticu - što je u suprotnosti sa Heisenbergovim relacijama neodređenosti. Razrješenje paradoksa, na kojeg je trebalo čekati gotovo pola stoljeća i koje je otvorio nove grane unutar fizike, ima važne implikacije za kvantnu mehaniku. Pročitaj cijeli članak • Arhiv

12/2009.

Fuzijska reakcija deuterij-tricij (D-T) smatra se najboljom reakcijom za dobivanje energije fuzije

U fizici je nuklearna fuzija proces u kome se spaja više atomskih jezgri pri čemu nastaje teža atomska jezgra. To je praćeno oslobađanjem ili apsorpcijom energije što je ovisno o masi uključenih atomskih jezgri. Jezgre željeza i nikla imaju najveću energiju veze po nukleonu i zbog toga su one najstabilnije između svih drugih jezgri. Fuzija dvije jezgre lakših od jezgri željeza ili nikla najčešće oslobađa energiju, dok fuzija jezgri koje su teže od jezgri željeza ili nikla apsorbira energiju - obrnuto je kod reverznog procesa nuklearne fisije.

Nuklearna fuzija lakih elemenata oslobađa energiju koja uzrokuje sjaj zvijezda i eksploziju vodikove bombe. Nuklearna fuzija težih elemenata (uz apsorpciju energije) javlja se pri ekstremnim uvjetima visoke energije ili kod eksplozije superanove. Nuklearna fuzija kod zvijezda i supranovih je glavni proces kojim se stvaraju novi prirodni elementi. Ova reakcija se koristi kod dobivanja energije fuzije....Pročitaj cijeli članak|Arhiva

11/2009.

Atom je električki neutralna čestica. Sastoji se od jezgre i elektronskog omotača. Jezgra sadrži pozitivno nabijene protone i nenabijene neutrone, a elektronski oblak je građen od negativno nabijenih elektrona. Elektroni su raspoređeni u ljuskama odnosno orbitalama. Nisu sve orbitale jednako velike. U orbitalama bližim jezgri stane manji broj elektrona, a u onim daljim od jezgre stane veći broj elektrona. Svojstvo atoma da popuni posljednju (najudaljeniju) orbitalu naziva se afinitet prema elektronu. Protoni i neutroni imaju podjednaku masu, te su oko 2000 puta su teži od elektrona. Masa elektrona me, masa protona mp i masa neutrona mn su fundamentalne konstante, i mogu se pronaći u tablici periodni sustav elemenata. </math> ...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

10/2009.

U okviru kvantne mehanike čestice posjeduju vlastiti (intrinsični) kutni impuls. Ovaj kutni impuls je kvantiziran, tj. može poprimiti samo strogo određene vrijednost i naziva se spin. Zbog svojih osobitih svojstava, spin se nikako ne može jednostavno objasniti kružnim gibanjem tj. rotacijom čestice u okvirima klasične mehanike. Pokazuje se prikladnim prilikom prikaza spina u u okviru kvantne mehanike uvesti bezdimenzionalnu veličinu "spinskog kvatnog broja" s, koja može poprimiti vrijednost cijelih (s = 0, 1, 2...) ili polu-cijelih (s = 1/2, 3/2...) brojeva. Čestice sa cjelobrojnim spinskim brojem su bozoni, a oni sa polucijelim su fermioni. Iznos kutnog impulsa može poprimiti samo vrijednosti zadane sa: $L^{2}=\hbar ^{2}\,{s(s+1)}$ ...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

09/2009.

U kvantnoj mehanici, Paulijev princip isključenja ili jednostavno princip isključenja je princip koji govori da dva identična fermiona (čestice s polucjelobrojnim spinom) ne mogu zauzimati isto kvantno stanje istovremeno. Princip se zove po fizičaru Wolfgangu Pauliju.

Jedna od posljedica principa isključenja jest činjenica da postoje razni kemijski elementi, jer kada on ne bi vrijedio, tada bi svi elektroni u atomu zauzeli najniže energetsko stanje, te bi po kemijskim svojstvima bili identični. Elektroni atoma težih od helijevih ne zauzimaju najniže energetsko stanje, jer dva elektrona u istom atomu ne mogu imati sva četiri kvantna broja (n, l, m_l i m_s) jednaka, što znači da ne mogu biti opisana jednakom valnom funkcijom...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

08/2009.

Maxwellove jednadžbe opisuju ovisnost električnog i magnetskog polja o nabojima i strujama, a također i njihovo međudjelovanje do kojeg dolazi kada se polja mijenjaju u vremenu. One su temelj klasične elektrodinamike i teorijske elektrotehnike, a razvio ih je James Clerk Maxwell između 1861. i 1864. godine. Koristeći u to doba poznate zakone: Ampèreov zakon, Faradayev zakon indukcije i Gaussov zakon, te postavivši hipotezu o struji pomaka Maxwell ih je sve skupa ujedinio u skladu sa jednadžbom kontinuiteta.

Za razumijevanje slijedećih jednažbi potrebno je poznavati osnove vektorske analize. Maxwellove se jednadžbe mogu prikazati u diferencijalnom i integralnom obliku. Ekvivalencija između ovih oblika zasniva se na Stokesovom i Gaussovom teoremu. Također postoji i četverodimenzionalni oblik koji se koristi u teoriji relativnosti i kvantnoj elektrodinamici...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

07/2009.

Hidrostatički uzgon je sila koja djeluje na sva tijela uronjena u fluide (tekućine i plinove) koji se nalaze u potencijalnom polju sila (gravitacijsko polje, akcelerirani sustav), a nastaje uslijed razlike hidrostatičkih tlakova koji djeluju na donji i gornji dio tijela.

Da bi izveli formulu za intenzitet te sile, zamislimo da je u neku posudu s tekućinom stavljeno tijelo oblika kocke stranice $\mathbf {} a$ te da je to tijelo tako orijentirano da je jedna njegova ploha paralelna s dnom posude. Kocka je omeđena sa šest ploha i hidrostatski pritisak u tekućini djeluje na svaku od njih. Pritisci na četirima vertikalnim plohama se međusobno poništavaju, s obzirom da se sve četiri nalaze na istoj dubini i svaka od njih ima plohu nasuprot sebi na koju djeluje isti srednji pritisak...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

06/2009.

Zvuk je ljudska percepcija nestalnih podražaja nastalih kao posljedica promjene razine tlaka koja se širi elastičnim medijem u kojeg je uronjen opažač (slušatelj). Te promjene tlaka nastaju zbog titranja molekula medija (zrak, voda...) koje su zbog vanjskog utjecaja (sile) izbačene iz ravnotežnog položaja. Zvuk se širi zbog elastične veze među molekulama medija. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su isključivo longitudinalni (tj. šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri titranju), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti također transverzalni, tj. čestice medija mogu titrati i okomito na pravac širenja vala. Zvuk se ne može širiti kroz vakuum...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

05/2009.

Fizika elementarnih čestica je grana fizike koja se bavi proučavanjem elementarnih sastavnih dijelova tvari i zračenja. Često se koristi i naziv "visokoenergetska fizika", jer se pokusi ne odvijaju u normalnim okruženjima kakva se nalaze u prirodi, već prilikom visokoenergetskih sudara čestica, kakvi se postižu u akceleratorima.

Pretpostavka da se sva materija sastoji od elementarnih čestica se pojavila u 6. stoljeću p. n. e., ako ne i prije. Filozofsku doktrinu pod nazivom "atomizam" su zagovarali starogrčki filozofi poput Leukipa, Demokrita i Epikura. Iako je već Isaac Newton u 17. stoljeću vjerovao da je tvar sastavljena od sitnih osnovnih dijelova, tu je ideju tek 1802. formalno izrazion John Dalton...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

04/2009.

Fotoelektrični učinak ili fotoefekt je fizikalna pojava kod koje djelovanjem elektromagnetskog zračenja dovoljno kratke valne duljine (npr. u vidljivom ili ultraljubičastom području spektra) dolazi do izbijanja elektrona iz obasjanog materijala (obično kovine). Zračenje s valnom duljinom većom od granične ne izbija elektrone, jer elektroni ne mogu dobiti dovoljno energije za raskidanje veze s atomom.

Ovisnost najveće moguće kinetičke energije elektrona E_k o frekvenciji upadne svjetlosti f daje Einsteinova jednadžba:

$E_{k}=h(f-f_{0})\,$

Pročitaj cijeli članak|Arhiva

03/2009.

Masa je jedno od osnovnih svojstava tvari i jedan od glavnih pojmova u klasičnoj fizici i mehanici.

Masa je fizikalna veličina, mjera tromosti tijela. Tromost, ustrajnost (Inercija) je svojstvo svakog tijela, po kojemu to tijelo ostaje u stanju mirovanja ako miruje, ili u stanju jednolikog gibanja po pravcu ako se giba, kao što je definirano u prvom Newtonovom zakonu gibanja.

Osnovna mjerna jedinica mase je 1 kilogram [kg]. Masa tijela koje ima masu 1 kg jednaka je masi prautega, odnosno mjerna jedinica za masu - 1 kg izvedena je od mase etalona koji se čuva u Muzeju utega i mjera u Sevresu pokraj Pariza...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

02/2009.

Prolaskom kroz materijale električna struja ispoljava toplinski učinak, odnosno zagrijava materijal kroz koji prolazi. Isto tako, ona može ispoljavati i magnetski, kemijski ili mehanički učinak. Taj će učinak biti to jači, što je veći umnožak jakosti struje i napona koji je tu struju protjerao kroz strujni krug. Taj se umnožak stoga zove snaga ili električni učinak električne struje. Veličinski se snaga izražava u Vatima, a bilježi se s W. Vat se ponekad naziva i Voltamper (VA)

Snagu od 1 W proizvodi struja jakosti 1A, ako je ostvarena uz pomoć napona od 1 V. Drugim riječima, trošilo koje je pod naponom od 1 V propustilo struju jakosti 1 A troši 1W snage...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

12/2008.

Luminiscencija je pojava emisije svjetlosti koja nije dikretni rezultat žarenja materijala. Može biti izazvana na različite načine, a zapaža se na materijalima koji sadrže ione nečistoće. Većinom je pojava luminiscencije slaba i može se vidjeti samo u mraku.

• Termoluminiscencija je izazvana zagrijavanjem materijala do temperature ispod crvenog žara; pokazuju je npr. topaz, dijamant, apatit.
• Triboluminiscencija je izazvana drobljenjem, grebanjem ili trljanjem materijala; pretežno se javlja kod minerala nemetala s dobrom kalavošću (pr. fluorit, glinenci, lepidolit, kalcit)
• Radioluminiscencija je izazvana ionizirajućim zračenjem; omogućuje nam prepoznavanje i određivanje vrste minerala, strukture njihova raste, područje izmjene u mineralnim fazama te pojava izdvajanja...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

11/2008.

Lorentzov faktor je uobičajen termin u posebnoj teoriji relativnosti.

Uobičajeno see definira sa

$\gamma \equiv {\frac {1}{\sqrt {1-\beta ^{2}}}}$

Lorentzov faktor primjenjuje se u posebnoj relativnosti na dilataciju vremena, kontrakciju dužine i relativističku masu relativnu u odnosu na masu mirovanja. Objekt koji se giba u odnosu na promatrača bit će viđen kao objekt u sporom gibanju multiplikacijom aktualno proteklog vremena sa γ. Njegova će duljina biti izmjerena kraćom dijeljenjem lokalne duljine sa γ. Svi paradoksi posebne relativnosti razrješavaju se odgovarajućom vizualizacijom desinhronizacije...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

10/2008.

Teorija kaosa opisuje ponašanje nekih nelinearnih dinamičkih sustava u matematici i fizici koji se pod određenim uvjetima ponašaju na prividno nepredvidljiv način (pojam kaos obično označava nered ili slučaj). Povijest čovječanstva prepuna je događaja u kojima su ljudi nastojali kontrolirati okolinu. Kontrola je nužna da bi ljudi mogli zadovoljiti sve svoje potrebe (npr. kontroliranje vatre omogućilo je ljudima toplinu, zaštitu i bolju ishranu). Niz ovakvih uspjeha u povijesti, a posebno u prošlom stoljeću, naveli su čovjeka da razmišlja na deterministički način.

Determinizam znači određenost, jednoznačnost, svojstvo u koje ne sumnjamo. Kada bi svijet bio deterministički tada bi mogli predvidjeti svaki događaj te razviti sustav kontrole. Predviđanje se temelji na rješavanju jednadžbi koje opisuju ponašanje sustava koji nastojimo predvidjeti. U meteorologiji se koriste jednadžbe čija rješenja svaki dan pratimo u vremenskoj prognozi i uvijek s dozom skepticizma...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

09/2008.

Albert Einsteinova teorija relativnosti sastoji se od dvije znanstvene teorije na području fizike: posebne relativnosti i opće relativnosti. Ove su teorije osmišljene kako bi objasnile činjenicu da se elektromagnetski valovi ne pokoravaju Newtonovim zakonima gibanja. Elektromagnetski valovi gibaju se konstantnom brzinom, nezavisno od kretanja promatrača. Osnovna ideja obje teorije je da će dva promatrača, koji se nalaze u međusobno relativnom gibanju (tj. gibanju jedan u odnosu na drugoga), izmjeriti različite vremenske i prostorne intervale za iste događaje, ali da će fizikalni zakoni obojici izgledati jednako...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

08/2008.

U kvantnoj statističkoj fizici, Fermi-Diracova statistika opisuje distribuciju fermiona po energetskim stanjima, u stanju termodinamičke ravnoteže. Za razliku od klasične fizike i klasične statističke fizike, u ovom slučaju čestice se ponašaju tako da:
a) nije moguće razlučiti dva fermiona, to su indentične čestice
b) vrijedi Paulijev princip isključivosti, prema kojemu se dva fermiona ne mogu istovremeno nalaziti u istom kvantnom stanju.

Za Fermi-Diracovu statistiku, očekivani broj čestica koje se nalaze u stanju sa energijom $\epsilon _{i}$ dan je kao:

$n_{i}={\frac {g_{i}}{e^{(\epsilon _{i}-\mu )/kT}+1}}$

Mnoštvo fermiona koji međusobno ne intereagiraju i slijede Fermi-Diracovu statistiku naziva se Fermionski plin...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

07/2008.

Čerenkovljevo zračenje je elektromagnetsko zračenje koje nastaje kada nabijene čestice prolaze kroz dielektrični materijal brzinom većom nego što je brzina svjetlosti u tom materijalu. Jedan od primjera je karakteristična plavkasta svjetlost koja se primjećuje u nuklearnim reaktorima. Ovako nastala svjetlost naziva se Čerenkovljevim zračenjem prema ruskom fizičaru Pavelu Aleksejeviču Čerenkovu koji je prvi uočio ovaj učinak. Detaljniju analizu dali su Ilja Frank i Igor Jevgenjevič Tamm. Za ovo otkriće sva trojica dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 1958. godine

Svaki objekt koji se giba kroz medij brzinom većom nego što je brzina širenja valova u tom mediju, stvarat će val konusnog oblika oko sebe. Ova činjenica vrijedi za valove na vodi (nastajanje valne fronte kod broda ili glisera koji se giba brže od valova) i za valove zvuka (probijanje zvučnog zida)...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

06/2008.

Planckova konstanta jedna je od osnovnih fizikalnih konstanti, koja se ne pojavljuje u okviru klasične fizike, ali se kao veličina često pojavljuje u kvantnoj mehanici. Planckova konstanta iznosi:

$h=\,\,\,6.626\ 0693\times 10^{-34}\ {\mbox{J}}\cdot {\mbox{s}}\,\,\,=\,\,\,4.135\ 667\ 43\times 10^{-15}\ {\mbox{eV}}\cdot {\mbox{s}}$

Planckova konstanta prvi je puta uvedena u okviru tumačenja zračenja crnog tijela od strane Maxa Plancka, što je predstavljalo početak stvaranja kvantne mehanike.

Simbol $\hbar$ u Hrvatskom se jeziku najčešće čita kao "h precrtano", mada se koristi i engleska formulacija "h bar". Ovakav simbol postoji u ćirilici kao Tshe. Stoga poneki fizičar u Hrvatskoj, ponešto u šaljivom smislu, čita simbol za reduciranu Planckovu konstantu kao: "če"...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

05/2008.

Mehanika je područje fizike koje proučava gibanje tijela pod djelovanjem sila.

Osnove moderne mehanike su postavili Galileo Galilei (1564.-1642.) i Isaac Newton (1643.-1727.). Do kraja 19. stoljeća se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem kvantne mehanike i teorije relativnosti. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.

Sile kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), gravitacijske i inercijalne. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje elektrona u strujnom krugu pod razlikom potencijala električnog polja...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

04/2008.

Schrödingerova jednadžba predstavlja jedan od temelja kvantne mehanike. Ova jednadžba prikazuje prostorno i vremensko ponašanje čestice u okviru kvantne mehanike. U svojoj prvobitnoj formulaciji, bez bra-ket notacije koju je uveo P. A. M. Dirac, jednadžba glasi:

$-{\frac {\hbar }{i}}{\frac {\partial }{\partial t}}\psi (r,t)=-{\frac {\hbar ^{2}}{2m}}\nabla ^{2}\psi (r,t)+V(r,t)\psi (r)$

Ova jednadžba na određeni je način postulirana (1925. godine), slično kao i Newtonovi zakoni gibanja. Schrödingerova jednadžba u okviru kvantne mehanike ima ulogu koju u klasičnoj mehanici ima drugi Newtonov zakon gibanja...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

03/2008.

Lorenzov atraktor je kaotično preslikavanje, istaknuto po svom leptirolikom obliku. Preslikavanje pokazuje kako stanje dinamičkog sustava (tri varijable trodimenzionalnog sustava) vremenski evolvira u složenom, neponavljajućem uzorku, često opisanom kao lijepim.

Sam atraktor, kao i jednadžbe iz kojih je izveden, je izmislio Edward Lorenz 1963., koji ih je izveo iz pojednostavljenih jednadžbi konvekcijskih uvrtanja koji izniču iz jednadžbi Zemljine atmosfere.

Sa tehničkog gledišta, sustav je nelinearan, trodimenzionalan i deterministički. 2001. je Warwick Tucker dokazao da za određene parametre sustav ispoljava kaotično ponašanje i pokazuje ono što je danas nazvano čudnim atraktorom...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

02/2008.

Promjena promatrane valne duljine vala zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja izvora i promatrača.

Dopplerov efekt otkrio je Christian Doppler (1803-1853) 1842. godine na osnovu proučavanja promjene frekvencije svjetlosti koju emitiraju zvijezde u dvojnom sustavu (dvije zvijezde koje se okreću jedna oko druge), ali Dopplerov efekt eksperimentalno je potvrdio C.H.D. Buys Ballot 1845. godine na Utrechtskoj željezničkoj stanici uspoređujući zvuk trubača koji stoje na jednom mjestu i trubača koji se gibaju...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

01/2008.

Harmonijsko titranje je titranje kod kojeg je sila F koja uzrokuje titranje proporcionalna elongaciji titranja. Tijelo (sustav) koji izvodi harmonijsko titranje zove se harmonijski oscilator.

F = -k Y

k je koeficijent razmjernosti (elastičnosti) a Y elongacija. Minus u formuli upućuje na to da je sila povratna, tj. orijentacija vektora sile suprotna je orijentaciji vektora elongacije.

Pod harmonijskim titranjem ili gibanjem smatra se gibanje kod kojeg je vremenska ovisnost položaja tijela sinusoidalna, dakle matematički se opisuje s funkcijom sin...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

12/2007.

Termodinamika je grana fizike koja proučava energiju, rad, toplinu, entropiju i spontanost procesa.

Termodinamika proučava veze između toplinske energije i ostalih oblika energije koje se u tvarima izmjenjuju u uvjetima ravnoteže. Naime, gotovo svaki oblik energije u svojoj pretvorbi prelazi na kraju u energiju toplinskog kretanja. Tako npr. trenje, električna energija, energija kemijske reakcije, svjetlosna energija i druge pretvorbama prelaze u toplinu.

Temperatura je skalarna veličina svojstvena termodinamičkim sustavima u ravnoteži, na takav način da je jednakost temperatura nužan uvjet za termodinamičku ravnotežu.

Alternativna formulacija glasi: nemoguće je napraviti stroj (perpetuum mobile) koji bi stvarao energiju ni iz čega...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

11/2007.

Elektrotehnički materijali su svi oni materijali koji ulaze u električne proizvode, a u užem smislu to su oni materijali, koji svojim svojstvima omogućuju optimalno djelovanje električnih i elektromagnetskih pojava. Elektrotehnički proizvodi su oni proizvodi koji svoj rad zasnivaju na iskorištenju električnih i elektromagnetskih pojava (pretvaranje mehaničke u električnu energiju i obrnuto, električne u toplinsku, prijenos signala i sl.)

Za neki proizvod potrebni su određeni materijali odnosno sirovina. Pri tome je pojam proizvoda odnosno sirovine relativan, a ovisi o fazama odnosno vrsti proizvodnje. Na primjer proizvodni niz za bakar:

• bakrena ruda → bakar → žica → izolirana žica → namot → električni stroj.

Često su električni proizvodi vrlo složeni i sastavljeni su od puno različitih materijala, kako po građi tako i po svojim svojstvima...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

10/2007.

Perceptivne varke (ili iluzije) su "krivo" percipirane pojave koje često mogu biti zbunjujuće. Najčešće su optičke iluzije, ali je razlika u tome što optičke varke uključuju samo pojave koje percipiraju oči, a perceptivne uključuju sve pojave koje percipiramo (na bilo koji način). Neke su perceptivne varke uzrokovane nesavršćenošću naših osjetila (tromost oka, primjerice), a neke radom našeg mozga. Perceptivne varke treba razlikovati od halucinacija. One se razlikuju po tome što kod perceptivnih varki podražaj postoji, ali je krivo percipiran, dok kod halucinacija podražaja nema.

Vrlo poznata optička varka koja rezultira percepcijom mutnih poluprozirnih točaka na presjecima elemenata rešetke. "Otkrio" ju je Ludimar Hermann 1870. godine. Gledajte u neki od primjera sa strane (na desnom primjeru se bolje vidi). Na presjecima crtâ rešetke vidjet ćete crne mutne točke. Ali, ako gledate ravno u presjek, vidjet ćete samo prazninu (bijeli prostor) - točke se vide na presjecima u koje ne gledate direktno...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

09/2007.

X-zrake, poznate i kao rentgenske ili rendgenske zrake, područje su elektromagnetskog zračenja s valnim duljinama između 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji. Zbog svoje energije ubrajaju se u ionizirajuće zračenje.

Wilhelm Conrad Röntgen objavljuje 1895. da je u modificiranoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju, te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode.

Rendgensko zračenje nastaju kada elektroni velikom brzinom udaraju u metal, pri čemu dolazi do njihovog naglog usporavanja i izbijanja elektrona iz unutarnjih ljuski atoma metala. Usporavanjem se stvara kontinuirani spektar zakočnog zračenja (bremsstrahlung), a popunjavanjem mjesta sa kojih su izbijeni elektroni nastaju spektralne linije.

Uobičajeni način dobivanja je u rendgenskoj cijevi. To je vakuumska cijev u kojoj se s jedne strane nalazi anoda, a s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Katoda je na visokom naponu u odnosu na anodu. Kada žarnom niti teče električna struja ona se užari pa katoda izbacuje elektrone koji se ubrzavaju u električnom polju između katode i anode. Elektroni udaraju u u anodu koja je načinjena od materijala koji su otporni na visoku temperaturu, poput molibdena i volframa, a ujedno se i vrti kako bi imala što bolje hlađenje...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

08/2007.

Nuklearna pulsna propulzija ( ili Vanjska Pulsna Propulzija Plazme, kao što se označava u pojedinim NASA dokumentima ) je predloženi metod propulzije svemirskog broda koji koristi nuklearne eksplozije za dobijanje potiska. Ona je prvo razvijana pod imenom projekt Orion od strane ARPA, po prijedlogu Stanislaw Ulama koji je on dao 1957 godine. Noviji dizajn koji koristi unutrašnju konfiniranu fuziju je osnova za većinu konstrukcija koje su nastale poslije projekta Orion, uključujući čuveni projekt Dedal i manje poznat projekt Longshot.

Projekt Orion je bio prvi ozbiljan pokušaj konstrukcije nuklearne pulsne rakete. Razvoj takve konstrukcije obavio je General Atomic krajem 1950-tih godina i početkom 1960-tih godina. Orion je izazvao malu usmjerenu nuklearnu eksploziju protiv velike čelične potisne ploče koja je bila pričvršćena na svemirski brod zajedno sa apsorberima udara...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

07/2007.

Kvantna mehanika jedna je od najvažnijih i najplodonosnijih grana moderne fizike. Kvantna mehanika proučava ponašanje elektrona i ostalih elementarnih čestica u atomima, molekulama i kristalima, atomskim jezgrama.

Povijesno gledano, razvoj temelja kvantne mehanike ostvario se kroz nekoliko koraka.

U prvom razdoblju, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća postojalo je nekoliko eksperimentalno prikupljenih saznanja koja se ni na koji način nisu mogla objasniti u okviru do tada poznate klasične fizike. Zapravo je bio vrlo mali broj ovakvih problema koji nisu bili do kraja teorijski shvaćeni i objašnjeni. Stoga su neki ondašnji znanstvenici smatrali da će uskoro biti dosegnut kraj razvoja fizike. Ali ništa nije moglo biti više pogrešno od takvog razmišljanja. Točno objašnjenje ovih problema pokazalo se kao "tvrdi orah", koji je uporno izmicao dotadašnjoj ljudskoj slici i tumačenju svijeta. ..Pročitaj cijeli članak|Arhiva

06/2007.

Kozmološka konstanta (uobičajeno označena velikim grčkim slovom lambda: Λ) se javlja u Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti. Mjerna jedinica je 1/sekunda². Konstanta je proporcionalna gustoći energije vakuuma.

Član može biti pozitivan, negativan ili nula. Predstavlja gustoću energije praznog prostora: može ju se smatrati "cijenom" postojanja prostora. Prema općoj teoriji relativnosti, kozmološka konstanta ima negativan tlak. Iz toga slijedi da prazan prostor ima pozitivnu energiju, te da kozmološka konstanta uzrokuje ubrzano širenje praznog prostora...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

05/2007.

Računalna dinamika fluida (CFD, od eng. Computational Fluid Dynamics) primjenjena je znanost kojoj je glavni cilj primjena znanja i iskustava s područja mehanike fluida uz izradu računalnih (kompjuterskih) modela, kako bi se dobila nova saznanja o pojedinim specifičnim problemima unutar mehanike/dinamike fluida. Međutim, CFD je posljednjih godina evoluirala mnogo dalje od obične primjene mehanike fluida u rješavanju svojih problema: danas se modeliraju kemijski i termodinamički procesi u fluidima, a CFD modelima dodaju se i modeli gibanja čestica unutar fluida (sedimentacija), modeli biosustava (rast vodene flore i mikroflore i faune unutar vodotokova), itd.

CFD je načelno reduciran na dinamiku fluida, pošto se statika fluida može dovoljno dobro modelirati tradicionalnim, analitičkim metodama te probleme statike fluida nije zanimljivo računarski modelirati. Problemi dinamike fluida su, suprotno tome, izrazito kompleksni i nepredvidljivi, te je računalno modeliranje danas jedini način uvida u pojave unutar fluida u gibanju...Pročitaj cijeli članak|Arhiva

04/2007.

$\qquad \qquad pV=k$ Boyleov zakon (još poznat i kao Boyle-Mariotteov zakon) jedan je od zakona plina.

Ovaj zakon je nazvan po irskom znanstveniku i filozofu Robertu Boyleu (1627. - 1691.). Prvi put je izdan 1662. Zakon je nastao nakon suradnje s dvojicom kolga znanstvenika amatera, Richardom Towneleyem i Henryjem Powerom, koji su ga i otkrili. Ovo pravilo se nazvalo po Boyleu jer je on pokusima dokazao i u javnost iznio pravilnu teoriju svojih kolega.

Prema Robertu Guntheru i ostalim autoritetima u fizici toga doba, Robert Hooke, izumitelj primitivnoga mikroskopa, mogao je također značajno pridonijeti razvoju ovoga zakona, jer je bio napredniji matematičar od Boylea. Hooke je također pripremio vakuumske cijevi u svrhu pokusa. Francuski fizičar Edme Mariotte (1620. - 1684.) otkrio je isti zakon u približno isto vrijeme, pa se i u njegovu čast ovaj zakon ponekad zove Boyle-Mariotteov zakon. No, kako je već objašnjeno, Boyle je prvi dokazao teorijsku stranu ovoga pokusa, te je njegovo ime značajnije u ovom slučaju...Pročitaj cijeli članak|Arhiva