Premijer Francuske

Premijer Francuske
Grb Francuske
trenutno Michel Barnier od 5. septembra 2024.
Prebivalište	Hôtel Matignon
Sjedište	Pariz, Francuska
Imenuje ga	Predsjednik Francuske
Mandat	Nema određenog roka I dalje ostaje na funkciji dok ima povjerenje Narodne skupštine
Konstituirani instrument	Ustav Francuske
Prethodnik	Nekoliko inkarnacija od Ancien Régime
Osnivanje	4. oktobar 1958.
Prvi nosilac	Michel Debré
Plata	€178.920 godišnje
Veb-sajt	www.gouvernement.fr

Premijer Francuske (francuski: Premier ministre français) šef je vlade Francuske. Tokom Treće i Četvrte republike šef vlade formalno je nazivan predsjednikom Vijeća ministara (francuski: Président du Conseil des Ministres), uglavnom skraćenim za predsjednika Vijeća (francuski: Président du Conseil). Međutim, mjesto se u nefrancuskim izvorima obično nazivalo "premijer". Premijer je nositelj druge najviše političke funkcije u Francuskoj.

Predsjednik Francuske imenuje, ali ne može razriješiti premijera. Narodna skupština može razriješiti premijera i vladu. Premijer predlaže listu ministara predsjedniku Republike. Ukazi i odluke premijera, kao i gotovo sve izvršne odluke, podliježu nadzoru upravnog sudskog sistema. Malo se uredbi donosi nakon savjeta Državnog vijeća (francuski: Conseil d'État). Svi premijeri brane programe svog ministarstva i donose proračunske odluke. U kojoj mjeri te odluke leže na premijeru ili predsjedniku ovisi o tome jesu li iste stranke.

Trenutni premijer je Michel Barnier, obnašavši dužnost premijera od 5. septembra 2024.

Nominacija

Premijera imenuje predsjednik Republike, koji teoretski može slobodno izabrati koga želi za to mjesto. U praksi, s obzirom na to da Narodna skupština ima moć prisiljavanja na ostavku kabineta usvajanjem prijedloga za izricanje nepovjerenja, izbor premijera mora odražavati volju većine u Skupštini. Na primjer, odmah nakon parlamentarnih izbora 1986. godine, predsjednik François Mitterrand morao je imenovati Jacquesa Chiraca premijerom, iako je Chirac bio član RPR-a ( Miting za Republiku) i stoga politički protivnik Mitterranda. Uprkos činjenici da je Mitterrandova Socijalistička partija bila najveća stranka u Skupštini, ona nije imala apsolutnu većinu. RPR je imao savez sa UDF-om, što im je dalo većinu. Takva situacija, kada je predsjednik prisiljen raditi s premijerom koji je protivnik, naziva se kohabitacija.

Iako se premijeri obično biraju iz redova Nacionalne skupštine, predsjednik je u rijetkim prilikama izabrao nekoga tko nije nositelj funkcije zbog njihovog iskustva u birokraciji ili stranim službama ili njihovog uspjeha u poslovnom upravljanju—Dominique de Villepin, na primjer, bio je premijer od 2005. do 2007. godine, a da nikada nije bio na izabranoj funkciji.

Iako izbor predsjednika za premijera mora biti u skladu s većinom u Narodnoj skupštini, premijer ne mora tražiti glasanje o povjerenju nakon formiranja svog kabineta. Svoj legitimitet on ili ona mogu temeljiti na predsjednikovom imenovanju za premijera i odobrenju vlade.