Idi na sadržaj

Premijer Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Premijer Francuske
trenutno
Michel Barnier

od 5. septembra 2024.
PrebivališteHôtel Matignon
SjedištePariz, Francuska
Imenuje gaPredsjednik Francuske
MandatNema određenog roka
I dalje ostaje na funkciji dok ima povjerenje Narodne skupštine
Konstituirani instrumentUstav Francuske
PrethodnikNekoliko inkarnacija od Ancien Régime
Osnivanje4. oktobar 1958.
Prvi nosilacMichel Debré
Plata€178.920 godišnje
Veb-sajtwww.gouvernement.fr

Premijer Francuske (francuski: Premier ministre français) šef je vlade Francuske. Tokom Treće i Četvrte republike šef vlade formalno je nazivan predsjednikom Vijeća ministara (francuski: Président du Conseil des Ministres), uglavnom skraćenim za predsjednika Vijeća (francuski: Président du Conseil). Međutim, mjesto se u nefrancuskim izvorima obično nazivalo "premijer". Premijer je nositelj druge najviše političke funkcije u Francuskoj.

Predsjednik Francuske imenuje, ali ne može razriješiti premijera. Narodna skupština može razriješiti premijera i vladu. Premijer predlaže listu ministara predsjedniku Republike. Ukazi i odluke premijera, kao i gotovo sve izvršne odluke, podliježu nadzoru upravnog sudskog sistema. Malo se uredbi donosi nakon savjeta Državnog vijeća (francuski: Conseil d'État). Svi premijeri brane programe svog ministarstva i donose proračunske odluke. U kojoj mjeri te odluke leže na premijeru ili predsjedniku ovisi o tome jesu li iste stranke.

Trenutni premijer je Michel Barnier, obnašavši dužnost premijera od 5. septembra 2024.[1]

Nominacija

[uredi | uredi izvor]

Premijera imenuje predsjednik Republike, koji teoretski može slobodno izabrati koga želi za to mjesto. U praksi, s obzirom na to da Narodna skupština ima moć prisiljavanja na ostavku kabineta usvajanjem prijedloga za izricanje nepovjerenja, izbor premijera mora odražavati volju većine u Skupštini. Na primjer, odmah nakon parlamentarnih izbora 1986. godine, predsjednik François Mitterrand morao je imenovati Jacquesa Chiraca premijerom, iako je Chirac bio član RPR-a ( Miting za Republiku) i stoga politički protivnik Mitterranda. Uprkos činjenici da je Mitterrandova Socijalistička partija bila najveća stranka u Skupštini, ona nije imala apsolutnu većinu. RPR je imao savez sa UDF-om, što im je dalo većinu. Takva situacija, kada je predsjednik prisiljen raditi s premijerom koji je protivnik, naziva se kohabitacija.

Iako se premijeri obično biraju iz redova Nacionalne skupštine, predsjednik je u rijetkim prilikama izabrao nekoga tko nije nositelj funkcije zbog njihovog iskustva u birokraciji ili stranim službama ili njihovog uspjeha u poslovnom upravljanju—Dominique de Villepin, na primjer, bio je premijer od 2005. do 2007. godine, a da nikada nije bio na izabranoj funkciji.

Iako izbor predsjednika za premijera mora biti u skladu s većinom u Narodnoj skupštini, premijer ne mora tražiti glasanje o povjerenju nakon formiranja svog kabineta. Svoj legitimitet on ili ona mogu temeljiti na predsjednikovom imenovanju za premijera i odobrenju vlade.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Live blog: Macron names Michel Barnier new prime minister". France 24. Pristupljeno 5. 9. 2024.